Moćno sredstvo narodne medicine: Jaja japanskih prepelica jedu se već stoljećima za razna stanja
Autor: Zlatko Govedić
Japanska prepelica (Coturnix japonica) je vrsta prepelice koja živi u istočnoj Aziji. Selica je, gnijezdi se u Mandžuriji, jugoistočnom Sibiru, sjevernom Japanu i na Korejskom poluotoku, dok prezimljava na jugu Japana i na jugoistoku Kine. Njezina su staništa travnjaci i obrađena polja, baš kao i obale rijeka.
Brojni su pisani tragovi o pozitivnom utjecaju mesa i jaja prepelice na ljudski organizam, posebno na krv i krvotok, srce, jetru, bubrege, želudac i mozak. Postoje pisani podaci o japanskoj prepelici koji datiraju iz 12. stoljeća, i tada su uzgajane i čuvane zbog pjevanja. U tim zapisima piše i da se japanski car hranio prepeličjim mesom kako bi lakše podnosio tuberkulozu. Od tada počinje ozbiljan uzgoj prepelica u Japanu. Početkom 20. stoljeća poprilično je zastupljen uzgoj prepelica u cilju proizvodnje mesa i jaja.
Danas se jaja japanske prepelice najčešće rabe za liječenje bronhitisa, bolesti živčanog sustava, srca, krvotoka, jetre i bubrega. Samo oplođena jaja imaju ljekovitu moć pa ih treba kupovati od provjerenih prodavača. Jaja japanskih prepelica mogu se držati u hladnjaku 60 dana, ali kada se rabe kao lijek potrebno je da nisu starija od 30 dana.
Jaja treba piti sirova i to svakoga jutra natašte, a narednih pola sata ne treba ništa jesti. Kompletna dnevna doza uzima se odjednom i pije se cijelo jaje. Za vrijeme terapije nije poželjno konzumiranje alkohola. Oprez se preporučuje osobama koje pate od žuči.
Da bi se lakše konzumirala mogu se umutiti mikserom uz dodatak meda, jogurta, soka od limuna, jabuke, naranče i sl.
Jaja japanskih prepelica preporučuju se djeci, sportašima, osobama koje obavljaju teške fizičke poslove i starijim osobama.
Primjena u istočnjačkoj medicini
U japanskoj narodnoj medicini jaja japanskih prepelica kao lijek rabe se za liječenje u ovim količinama:
120 jaja: povišeni krvni tlak, čir na želudcu i dvanaesniku
240 jaja: anemija, migrena, dijabetes, gastritis, bronhitis, astma, arterioskleroza, infarkt, višak kolesterola u krvi, anksioznost, tuberkuloza 1080 jaja: tumor na mozgu, premor i fizičke ozljede
Liječenje se provodi tako da se prva tri dana piju po 3 jajeta, a nakon toga pa sve do kraja liječenja po 5 jaja.
Terapija tako treba da traje od 15 do 50 dana. Ako je potrebno, može se ponoviti nakon obvezne stanke od dva mjeseca. Razmak između dvije terapije ipak ne bi trebao biti duži od šest mjeseci.
Ako pijete lijekove za navedene bolesti, nastavite ih piti. Ove upute nisu lijek, nego pomoć koja nekome može olakšati tegobe, dok nekome ne mora.
MISTERIOZNA NEUROLOŠKA BOLEST NAPADA KANAĐANE: Pacijenti pate od bolova, grčeva, imaju halucinacije, nekontrolirano sline. Liječnici ne znaju što se događa
ZAŠTO LJUDI PLAČU? Znanstvenici tvrde da suze govore jako puno o osobi, a jedna ih činjenica jako intrigira
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
Nova studija: Naš mozak razumije emotikone čak i kada nisu savršeni prikazi riječi koje zamjenjuju!
Autor: Zlatko Govedić
Prvi emotikoni stvoreni su u Japanu kasnih 1990-ih kako bi se skratilo vrijeme i podaci potrebni da se sroči riječ. Otada su te male “slikovne riječi” postale dio modernog diskursa, koje se rabe za dijeljenje viceva, izražavanje emocija ili dodavanje “začina” razgovoru.
No iako bi računalu moglo biti lakše baratati emotikonima umjesto riječima, to zahtijeva malo više truda od nas običnih smrtnika.
Nova studija sugerira da većina ljudi može lako razumjeti emotikon kada izravno zamjenjuje riječ – poput ikone za automobil umjesto riječi “automobil”, ali nam treba oko 50 posto duže vremena da shvatimo ikonu.
Malo kašnjenje vjerojatno postoji jer naši umovi tumače te slike kao slike, a ne kao riječi, tvrde autori, što zahtijeva dodatni korak obrade.
Prvo, naš mozak mora prepoznati sliku, a zatim tu sliku moramo povezati s riječju. Ako samo pročitamo riječ, proces je brži.
To bi moglo zvučati očito, ali iznenađujuće je malo istraživanja napravljeno o tome tumačimo li emotikone kao slike ili kao riječi, naročito kada se rabe kao izravne zamjene za formalizirani jezik.
Kako bi otkrili kako naš mozak čita rečenice s emotikonima, istraživači u Njemačkoj pokrenuli su samostalno online istraživanje čitanja među 53 izvorna njemačkog govornika.
U eksperimentu su sudionici na zaslonu dobivali rečenice, jednu po jednu. Kada su završili s čitanjem riječi, pritisnuli su tipku na tipkovnici kako bi pokrenuli sljedeću riječ. No u nekim rečenicama, poneka bi riječ bila zamijenjena emotikonom.
Nakon čitanja svake rečenice, sudionicima su postavljana pitanja kako bi se uvjerili da su dobro razumjeli. Mjereći vrijeme čitanja za svaku riječ, istraživači su otkrili da je većina ljudi sposobna točno razumjeti rečenice s emotikonom koji zamjenjuje riječ, iako im treba oko 350 milisekundi duže nego kada rečenica sadrži samo riječi: 456 milisekundi s riječju i 804 milisekunde s emotikonom.
Zapanjujuća moć mozga
To je još uvijek prilično brzo, kad se sve uzme u obzir. Što je još impresivnije, kada se riječ zamijeni ikonom koja se prevodi u drugu riječ s istim izgovorom – poput slike miša glodavca koji prenosi računalni miš ili slike palme koja predstavlja dlan – našem umu treba samo oko 900 milisekundi dulje da shvatimo što to znači.
U roku od jedne sekunde čini se da je naš mozak sposoban izvući cijeli leksikon riječi koje zvuče slično, a koje bi mogle odgovarati slici koju vidimo prije nego što odaberemo najprikladniji homofon.
“U prvom koraku događa se vizualna konceptualna aktivacija. Ako taj korak nije dovoljan za generiranje smislenog iskaza, fonološke informacije iz leksičke cjeline dohvaćaju se kako bi se pristupilo dodatnim značenjima, a izvorno aktivirani koncept mora biti potisnut”, objašnjavaju autori.
MISTERIOZNA NEUROLOŠKA BOLEST NAPADA KANAĐANE: Pacijenti pate od bolova, grčeva, imaju halucinacije, nekontrolirano sline. Liječnici ne znaju što se događa
ZAŠTO LJUDI PLAČU? Znanstvenici tvrde da suze govore jako puno o osobi, a jedna ih činjenica jako intrigira
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
epa09497674 Former Serbian volleyball player Vladimir Grbic shows the lot of Turkey during the draw ceremony of the 2022 FIVB Volleyball Men's World Championship in Moscow, Russia, 30 September 2021. The FIVB 2022 Volleyball World Championship takes place in Russia from 26 August to 11 September 2022. World Cup matches will be held in ten Russian cities: Moscow, St. Petersburg, Kaliningrad, Yaroslavl, Kazan, Ufa, Yekaterinburg, Novosibirsk, Kemerovo and Krasnoyarsk. EPA-EFE/Yuri Kochetkov
Značaj fizičke aktivnosti ne shvatamo ozbiljno, niti razumemo dovoljno koliku važnost kretanje ima za održavanje mentalnog i fizičkog zdravlja svakog od nas, poručuje proslavljeni odbojkaš Vladimir Grbić u razgovoru za Zdravlje Danas.
On kaže da većina ljudi, pa čak i bivši sportisti, značaj fizičke aktivnosti shvate tek kada se sa zdravljem nešto desi, a trebalo bi da su fizički aktivni svakodnevno.
Sagovornik našeg lista ne krije da se kao profesionalni sportista suočio sa periodom tranzicije na kraju svoje karijere, kada je trebao da ekstremni fizički napor zameni mirnim životom i nalaženjem nove životne uloge.
Svima preporučuje da budu aktivni, pa i u vremenu pandemije, kako bi telo i duh bili u dobroj kondiciji. Kaže da obožava da šeta i da ljudsko telo traži postepenost i umerenost.
– Svakodnevna fizička aktivnost bi trebala da nam bude sastavni deo dnevne rutine, neraskidiva je veza fizičkog i mentalnog zdravlja i kroz odrastanje. Fizička aktivnost je potreba, od sopstvenog zadovoljstva, osećaja ispunjenosti, do toga da ste pokrenuli sebe. To ne znači da treba da dignete 10 tona, već u skladu sa svojim mogućnostima, uzrastom, potrebama pa i željama, raditi ono što je najprimerenije. I auto kad stoji ima problem, ali kod njega se menjaju delovi, a kod čoveka to nije slučaj, mi ne možemo da pravimo generalku. Imamo telo koje imamo i podrazumevamo da ćemo uvek biti dobro a ne radimo na tome. Suštinski, od nas zavisi kakav kvalitet života ćemo imati, kaže Vladimir Grbić.
Proslavljeni odbojkaš je promoter sporta i zdravog životnog stila, u fokusu je njegov rad sa decom, ali on aktivno promoviše fizičku aktivnost za sve uzraste. Nedavno je, ličnim učešćem, podržao šetnju dijabetičara na Adi Ciganliji.
– Kretanje je posebno važno za dijabetičare. A što se tiče mog učešća, to nije samo pitanje moje podrške, već i skretanja pažnje na postojeći resurs u Beogradu, odnosno prostor Ade Ciganlije, koji može da se iskoristi za druženje, vožnju bicikla, rolera, raznu fizičku aktivnost a nalazi se u zelenoj zoni grada, kaže Grbić i navodi podatak da je dijabetes u velikom porastu, naročito dijabetes tipa 2 i sve je učestaliji kod dece.
Kao organizator Odbojkaškog kampa za decu, gde se rade motorička i ortopedska testiranja, primetio je da su svake godine rezultati dece lošiji.
– Od malih nogu, kod dece kriva kičma i ravna stopala zauzimaju 96 odsto deformiteta, dijabetes je u poslednjih 20 godina u porastu. Motorička disfunkcionalnost i nerazvijenost je sve primetnija. Da bi deca rasla, funkcionisala i razvijala se kako treba, nije potrebno da rade vrhunski sportski trening. Kod dece je važan opšti fizički razvoj u cilju zdravlja. Zato treba da se organizuje fizička aktivnost u skladu sa uzrastom, koja razvija koordinaciju, koja je majka svih motoričkih sposobnosti. Jer to što ste uradili po pitanju koordinacije od šest do 12, odnosno 14 godine, to je to, naš nervni sistem do 12 godine razvijen je 90 odsto. Ukoliko se sa decom ne radi u uzrastu u kome je to preporučeno, kasnije to nije moguće postići. Zato nije važno da se radi samo sportsko postignuće, već da se deca razvijaju na način da će to kasnije da im pomogne da i u sportu budu uspešni, radeći pre svega na sebi i sopstvenom zdravlju, objašnjava Vladimir Grbić.
On kaže da već u srednjoj školi najveći broj mladih odustaje od bavljenja sportom, i navodi da je ključ za razumevanje ovih promena kod mladih zapravo fiziološke prirode, da deca postaju svesna sebe, svog izgleda i svojih sposobnosti i njih je, u stvari, sramota da se pokazuju pred drugima.
Oni u tom uzrastu, objašnjava naš sagovornik, znaju da procene da li su uspešni u tome čime se bave, a pubertet na njih utiče tako što ih mali broj stvari interesuje, malo toga ih stimuliše.
Ono što naše telo traži su postepenost i umerenost, u okviru naših sposobnosti, a ne ekstrem. Sportisti se bave ekstremima, kaže Vladimir Grbić i konstatuje da i njemu, kao bivšem profesionalnom sportisti, bude teško i mora sebe da prevaspitava da ne ide do ekstrema.
Ne mora da znači ako neko nije Novak Đoković da nije uspešan u životu, kod nas je poređenje sa ekstremom nešto čime se vodimo, umesto da budemo sami sebi parametar, kaže Grbić.
Nema rezultata preko noći
– Ne znači da neko treba da diže teške tegove u teretani i da trči polumaraton da bi bio fit, što vidim da je sada popularno. Ja mrzim da trčim jer sam trčao celu karijeru, ali obožavam da šetam, jer je to fizička aktivnost u prirodi, možete da razgovarate sa nekim dok boravite napolju. U zavisnosti od uzrasta, ukoliko šetanje traje duže od 40 minuta, sagoreva se masno tkivo, ukoliko to traje više, vi šetnjom umereno utičete na ono što je vaš telesni sastav. Ne možete da smršate preko noći, ne možete da budete fit na taj načini, nitu zdravi preko noći, kaže Grbić.
Ključ je u nama
Grbić kaže da ljudi zaboravljaju da je ključ u nama, da se uvek mi pitamo, a ne neko drugi umesto nas. Voditi računa o sebi, voditi život u svojoj dimenziji jeste preduslov za dug, srećan, uspešan a pre svega zdrav život, smatra naš sagovornik.
Mladi zapostavili sebe
Mladi ne razumeju da fizičkom aktivnošću mogu sebi da pomognu da izgledaju lepše, bolje se razvijaju i budu zadovoljni sobom.
Primetićete da je sve veći broj mladih koji dobiju infarkt, anksioznost, pritisak, a ovo je upravo razlog toga i sve više će se spuštati granica i ortopedskih i motoričkih deformiteta, da ne govorim o bolestima, naročito kardiovaskularnim koje su kod nas rasprostranjene.
U procesu proizvodnje hrane nastane čak 26 odsto gasova sa efektom staklene bašte i još šest odsto iz otpada hrane, izjavio je FoNetu Vladan Šćekić iz Centra za zaštitu životne sredine i ukazao da to predstavlja ozbiljan problem, jer ubrzava klimatske promene i uzrokuje veliku potrošnju energije u transportu i procesu obrade hrane.
Kako je objasnio u serijalu razgovora Vidokrug, potrebna je velika količina vode da bi se hrana proizvela, pa tako kada bacamo hranu, bacamo i vodu.
Onda se ona, budući bogata organskim jedinjenima, oceđivanjem i atmosferskom kišama sliva u podzemne vode, a potom kroz reke do okeana.
Za proizvodnju hrane potrebne su i pozamašne površine zemljišta, zbog čega dolazi do povećane seče šuma i gubitka biološke raznovrsnosti, dodao je Šćekić.
Odlaganje otpada od hrane na nesanitarne deponije stvara ozbiljne probleme, tako što njenim raspadanjem dolazi do isparavanja metana koji proizvodi efekat staklene bašte i predstavlja značajno veću opasnost od ugljen-dioksida.
“Na globalnom nivou, jedna trećina proizvedene hrane uopšte ne stigne do tanjira ili postane otpad od hrane”, ukazao je Šćekić.
Prema njegovim rečima, građanin Beograda svakog dana prosečno baci oko 300 grama jestivih ostataka hrane, što je gotovo 28 kilograma na godišnjem nivou.
Kako je precizirao, “najviše bacamo ono što najviše koristimo, a to je povrće, više od 10 kilograma, potom voće, oko osam kilograma, a posle toga idu hleb i peciva sa četiri i po, meso sa oko tri i po kilograma, dok najmanje bacamo mlečne proizvode, svega oko 0,7 kilograma“.
Šćekić smatra da je jedan od najčešćih razloga za bacanje hrane to što se pripremi previše hrane ili je ostane suviše posle obeda, a često se dešava i da se hrana pokvari.
U isto vreme, ukazao je Šćekić, godišnje se u Beogradu po glavi stanovnika, prilikom pripreme obroka, baci i gotovo 80 kilograma nejestivih ostataka hrane, poput kora i ljudski.
Kako bi se rešio problem bacanja hrane, on savetuje da se reguliše stvaranje viškova hrane, tako što će se ljudi „kreativnije izraziti“ u kuhinji i probati da naprave nova jela od postojećih namirnica, a neke od njih se mogu i zamrznuti i tako produžiti rok trajanja.
Šćekić priznaje da problem bacanja hrane nigde u svetu nije savršeno rešen, ali ističe da u mnogim zemljama sveta, pre svega u Evropskoj uniji (EU), postoje različite inicijative koje se bave načinima smanjenja bacanja hrane.
U proteklih nekoliko dana, kako je podsetio, videli smo da će na nivou EU doći do promene označavanja rokova trajanja, što je jedna od mera da se smanje količine bačene hrane.
Šćekić se, pri tome, pozvao na primer Francuske u kojoj je maloprodajama zabranjeno da bace hranu, već moraju da je doniraju, ukoliko je i dalje upotrebljiva, inače slede drakonske kazne.
“Definitivno postoje mehanizmi. Ono što naravno maloprodaja i proizvođači mogu da urade jeste da doniraju hranu posredstvom banke hrane, što se i kod nas dešava na izvesnom nivou, ali postoji daleko veća potreba od onoga što se trenutno donira”, zaključio je Šćekić.
Dok čekate u koloni u vreme jutarnjeg špica, pa trubite vozaču ispred vas ili još uvek niste dobili kafu ili sto u restoranu, pa zovete konobara ili hostesu i zahtevate da znate zašto to traje toliko dugo. Svako od nas ima trenutke u kojima gubi kontrolu i sposobnost da ostane miran. Znati kako da se nosite sa frustracijama, ubrzanim životom, obavezama i stresom u životu, znači imati strpljenje.
– Imamo očekivanja o tome šta bi trebalo da bude i koje je prikladno vreme za čekanje u redu, ili koliko brzo bi trebalo da stignem negde, ili kako bi neko drugi trebalo da se ponaša, kao kao bi mi trebalo da se osećamo – rekla je Sara Šniker, vanredni profesor psihologije i neuronauke na Univerzitetu Bejlor, i autor studije iz 2012. “Ispitivanje strpljenja i blagostanja”.
– Kada su ta očekivanja prekršena, često naše emocije postaju neregulisane – rekla je Šniker.
Šniker smatra da nestrpljenje nije uvek loše, ali ljudi koji su hronično nestrpljivi mogu da dožive više stresa, što povećava rizik od zdravstvenih problema kao što su kardiovaskularni problemi.
Ona dodaje i da su “neki ljudi strpljiviji od drugih, ali da nismo osuđeni na bilo koju vrstu prirodnog strpljenja koju imamo”, rekla je Šniker za CNN i dodala da je moguće vežbati strpljenje kako bi sebi olakšali trenutke u kojima je ono neophodno.
Šta se dešava u vašem mozgu i ostatku tela kada ste nestrpljivi?
– Vaše emocije se aktiviraju. Kada se ovo desi, to je neka vrsta odgovora celog tela. Naš broj otkucaja srca može da se poveća. Količina električne energije koja dolazi sa naše kože, nazvana provodljivost kože, može da se promeni. Takođe, zavisi i od toga koja emocija može da se pojavi. Anksioznost zbog propuštanja sledećeg sastanka ako se nešto ne dogodi na vreme može da bude malo drugačija od nestrpljenja koje je više vođeno besom. Ali sa svim ovim stvarima, vaš fiziološki sistem se uzbuđuje i počinje da ulazi u stresnu reakciju, tip uzbuđenja – bori se ili beži – kaže psiholog i dodaje:
– Ponekad nam nestrpljenje pomaže da usmerimo pažnju i priprema nas za akciju. Ali kada je u pitanju situacija koju ne možete da kontrolišete ili nemate mnogo toga što možete da uradite, promena sopstvenih emocija je opcija koju imate, u osnovi ih smanjite i vratite se u stanje smirenosti.
Kako da postanemo strpljiviji?
Prema mišljenu Šniker kognitivna ponovna procena, gde razmišljate o situaciji iz nove perspektive, ili nalazite koristi, pitajući se koje pozitivne stvari mogu proizaći iz ove negativne situacije, može da vam pomogne da izgradite strpljenje. Takođe, to može da vam pomogne da postanete svesni emocija i zaista identifikujete šta osećate i zašto.
Još jedan korak o kom psiholog voli da priča je povezivanje vaše patnje, čekanja ili nevolje sa vašom većom svrhom ili životnim ciljevima.
– Ima li smisla u onome kroz šta prolaziš? Kako možete iskoristiti to značenje kao resurs koji će vam pomoći da se nosite sa ovom negativnošću u ovom trenutku? Uradili smo studije koje se bave vrlinom strpljenja kod psihijatrijskih pacijenata hospitalizovanih zbog rizika od samoubistva ili drugih psihijatrijskih poremećaja. Otkrili smo čak i među tom populacijom da su oni koji su bili strpljiviji u stanju da se efikasnije nose sa krizama. Takođe vide smanjenje simptoma depresije. Čak i u akutnim slučajevima patnje, strpljenje može pomoći u oporavku osobe – rekla je Šniker.
Vežbanje strpljenja može biti teško u samoj situaciji koja to zahteva naročito ako je stresna, kao što je čekanje rezultata analiza koje ste radili. Ali za stvaranje navika, ono na šta istraživanja ukazuju je da se učite strpljenju u situacijama koje nisu stresne, kao što je čekanje lifta u trenutku kada nigde ne žurite. To će vam olakšati kada je u pitanju strpljenje u situacijama koje su stresne i važne za vas.
– Takođe možete izgraditi svoje strpljenje tako što ćete povećati sposobnost da prepoznate i imenujete svoje emocije. Ako promenite način na koji razmišljate, to će promeniti i vaše osećanje – ali prvo morate da znate šta osećate – zaključila je Šniker.
Dok čekate u koloni u vreme jutarnjeg špica, pa trubite vozaču ispred vas ili još uvek niste dobili kafu ili sto u restoranu, pa zovete konobara ili hostesu i zahtevate da znate zašto to traje toliko dugo. Svako od nas ima trenutke u kojima gubi kontrolu i sposobnost da ostane miran. Znati kako da se nosite sa frustracijama, ubrzanim životom, obavezama i stresom u životu, znači imati strpljenje.
– Imamo očekivanja o tome šta bi trebalo da bude i koje je prikladno vreme za čekanje u redu, ili koliko brzo bi trebalo da stignem negde, ili kako bi neko drugi trebalo da se ponaša, kao kao bi mi trebalo da se osećamo – rekla je Sara Šniker, vanredni profesor psihologije i neuronauke na Univerzitetu Bejlor, i autor studije iz 2012. “Ispitivanje strpljenja i blagostanja”.
– Kada su ta očekivanja prekršena, često naše emocije postaju neregulisane – rekla je Šniker.
Šniker smatra da nestrpljenje nije uvek loše, ali ljudi koji su hronično nestrpljivi mogu da dožive više stresa, što povećava rizik od zdravstvenih problema kao što su kardiovaskularni problemi.
Ona dodaje i da su “neki ljudi strpljiviji od drugih, ali da nismo osuđeni na bilo koju vrstu prirodnog strpljenja koju imamo”, rekla je Šniker za CNN i dodala da je moguće vežbati strpljenje kako bi sebi olakšali trenutke u kojima je ono neophodno.
Šta se dešava u vašem mozgu i ostatku tela kada ste nestrpljivi?
– Vaše emocije se aktiviraju. Kada se ovo desi, to je neka vrsta odgovora celog tela. Naš broj otkucaja srca može da se poveća. Količina električne energije koja dolazi sa naše kože, nazvana provodljivost kože, može da se promeni. Takođe, zavisi i od toga koja emocija može da se pojavi. Anksioznost zbog propuštanja sledećeg sastanka ako se nešto ne dogodi na vreme može da bude malo drugačija od nestrpljenja koje je više vođeno besom. Ali sa svim ovim stvarima, vaš fiziološki sistem se uzbuđuje i počinje da ulazi u stresnu reakciju, tip uzbuđenja – bori se ili beži – kaže psiholog i dodaje:
– Ponekad nam nestrpljenje pomaže da usmerimo pažnju i priprema nas za akciju. Ali kada je u pitanju situacija koju ne možete da kontrolišete ili nemate mnogo toga što možete da uradite, promena sopstvenih emocija je opcija koju imate, u osnovi ih smanjite i vratite se u stanje smirenosti.
Kako da postanemo strpljiviji?
Prema mišljenu Šniker kognitivna ponovna procena, gde razmišljate o situaciji iz nove perspektive, ili nalazite koristi, pitajući se koje pozitivne stvari mogu proizaći iz ove negativne situacije, može da vam pomogne da izgradite strpljenje. Takođe, to može da vam pomogne da postanete svesni emocija i zaista identifikujete šta osećate i zašto.
Još jedan korak o kom psiholog voli da priča je povezivanje vaše patnje, čekanja ili nevolje sa vašom većom svrhom ili životnim ciljevima.
– Ima li smisla u onome kroz šta prolaziš? Kako možete iskoristiti to značenje kao resurs koji će vam pomoći da se nosite sa ovom negativnošću u ovom trenutku? Uradili smo studije koje se bave vrlinom strpljenja kod psihijatrijskih pacijenata hospitalizovanih zbog rizika od samoubistva ili drugih psihijatrijskih poremećaja. Otkrili smo čak i među tom populacijom da su oni koji su bili strpljiviji u stanju da se efikasnije nose sa krizama. Takođe vide smanjenje simptoma depresije. Čak i u akutnim slučajevima patnje, strpljenje može pomoći u oporavku osobe – rekla je Šniker.
Vežbanje strpljenja može biti teško u samoj situaciji koja to zahteva naročito ako je stresna, kao što je čekanje rezultata analiza koje ste radili. Ali za stvaranje navika, ono na šta istraživanja ukazuju je da se učite strpljenju u situacijama koje nisu stresne, kao što je čekanje lifta u trenutku kada nigde ne žurite. To će vam olakšati kada je u pitanju strpljenje u situacijama koje su stresne i važne za vas.
– Takođe možete izgraditi svoje strpljenje tako što ćete povećati sposobnost da prepoznate i imenujete svoje emocije. Ako promenite način na koji razmišljate, to će promeniti i vaše osećanje – ali prvo morate da znate šta osećate – zaključila je Šniker.
Lisa Jang, registrovani dijetetičar nutricionista slaže se sa Lizom Drajer, takođe nutricionistom, da se može jesti intuitivno, što znači da možete da pratite svoje unutrašnje znakove gladi i sitosti, a da i dalje težite gubitku kilograma.
– Svesno konzumiranje hrane i strategije zdravog gubitka kilograma mogu da koegzistiraju – rekla je Jang na konferenciji povodom najvećeg svetskog godišnjeg sastanka stručnjaka za hranu i ishranu.
– Svesno konzumiranje hrane je alat koji pomaže u gubitku težine. Ona vam pomaže da se usredsredite na nivoe gladi i sitosti, tako da jedete zato što ste gladni i zato što želite tu hranu, a ne zato što je velika količina hrane ispred vas – rekla je Jang.
Registrovana dijetetičarka nutricionista Liza Stolman, u razgovaru sa Jang, objasnila je da biti svestan tokom jela uključuje odvajanje vremena da sednemo i jedemo, bez ikakvih ometanja, kao i usporavanje tempa konzumiranja hrane.
– Takve stvari će vam pomoći da postanemo zdraviji i izgubite kilograme bez dijete – rekla je Stolman.
– Ovakav način konzumiranja hrane može vam takođe pomoći da se zapitate: “Da li mi se sviđa ova hrana?” ili “Da li sam zaista gladan?”. Takođe vam može pomoći da primetite kada ste siti. Ovo vam na kraju pomaže da jedete manje – rekla je Jang, koja je i profesor nutricionizma na Univerzitetu u Njujorku i dodala:
– Verujem da niko ne želi samo da izgubi kilograme i da ima nezdrav odnos sa hranom. Da, u redu je da izgubite kilograme, a istovremeno bi trebalo da se dobro ophodite prema svom telu.
Pravo značenje “dijete”
Gubitak težine svesnim konzumiranjem hrane može značajno da smanji hronične zdravstvene probleme, što je važno za sve veći broj ljudi koji imaju prekomernu težinu ili su gojazni, piše CNN.
– Znamo da su ljudi sa prekomernom težinom ili sa gojaznošću izloženi mnogo većem riziku od srčanih oboljenja, dijabetesa tipa 2 i mnogim vrsta karcinoma, i to ne možemo zanemariti – rekla je Stolman.
Gubitak pet odsto vaše telesne težine može da pomogne da se poboljša nivo glukoze u krvi, smanjenjem rizika od dijabetesa tipa 2. Takođe može da pomogne i u održavanju zdravog nivoa holesterola, kao i krvnog pritiska.
– Mnogi nezdravi načini ishrane su prisutni i imaju reč “dijeta” u nazivu, tako da se pretpostavlja da je dijeta rigidan, propisan, restriktivan plan koji pravite da biste došli do željene težine – objasnila je Jang.
Reč “dijeta” je, međutim, definisana u Meriam-Vebster rečniku kao “hrana i piće koje se redovno daju ili konzumiraju” ili “uobičajena ishrana”.
– “Dijeta” ne mora da bude reč od pet slova – rekla je Keri Gans i dodala da umesto toga, stručnjaci kažu da je važno gledati na ishranu kao na stil života, kao na program zdrave hrane, a ne na restriktivni plan koji isključuje mnoge od vaših omiljenih namirnica.
Jedite svesno
Dijete koje eliminišu grupe hrane mogu da vam oduzmu energiju, i ono što dobijate je celoživotni “jo-jo” efekat. Usvajanje zdravog načina života koji uključuje svesno konzumiranje hrane može da vam pomogne da se osećate bolje i imate više energije, što je važnije od ciljanja određenog broja na skali, kažu stručnjaci.
Da biste počeli da jedete svesno, sedite i fokusirajte se na to što jedete. Probajte hranu i obratite pažnju da li uživate u onome što jedete ili ne. I postanite svesni kada ste pojeli dovoljno.
– Kada jedemo svesno, obično držimo pod kontrolom i veličinu porcija – rekla je Jang i dodala:
– Takođe, pokušajte da jedete polako. Što brže osoba jede, veća je verovatnoća da će imati višak kilograma.
Nedavna studija pokazala je da je 42 odsto veća verovatnoća da će oni koji brzo jedu imati prekomernu težinu nego oni koji jedu sporo.
Da bi vam pomogla da usporite ritam konzumiranja hrane, Jang je preporučila korišćenje seta štapića.
– Ako niste navikli da jedete štapićima, oni će vas sigurno usporiti – rekla je Jang.
I konačno, fokusirajte se na celokupnu brigu o sebi. Usklađenost sa samim sobom i svojim potrebama, bilo da je u pitanju više sna ili više vežbanja, svakako pomaže u boljem upravljanju stresom i anksioznošću, što takođe može dovesti do svesnijeg pristupa hrani.
– Manje ćete jesti kada ste anksiozni ili ste pod stresom, a sve to može da dovede do gubitka kilograma – rekla je Jang.
Sa platoa hongkonške luke ukrcali smo se u brod i za 45 minuta stigli u Makao.
Nekadašnja portugalska kolonija, kineski grad Makao, nastao je na ušću Biserne reka.
Nalazi se na jednom poluostrvu i dva ostrva: Taipe i Koloan, na površini od 26 km.
Makao ima 446 hiljada stanovnika.
Grad „grle“ mostovi, beskrajno dugi i naoko krhki i povezuju udaljene ostrvske delove „države u državi iliti grada u državi“ – koji je 20. 12. 1999. g postaje Specijalna oblast Republike Kine, do tad poslednja portugalskih kolonija na Dalekom istoku.
Kažu da je život u ovom gradu jeftin i udoban.
Kažu i to da Makao prvenstveno živi od turizma – samo za prva dva meseca u ovoj godini zabeležena je cifra od 2,5 miliona posetilaca!
Kojih?
Da li su to turisti belosvetski ili…
Ma, kockari bre, kockari stižu svakog dana i u najvećem broju! Hazarderi celog sveta hrle u ovaj raj u potrazi za dobrim provodom i snom o velikom dobitku u nekoj od kockarnica otvorenih 24h.
Vekovima se kineska strast za igru i kocku nije promenila.
Oni kojima su kazina nedostupna, igraće u kućama, baštama, u uzanim gradskim uličicama. Igraće karte, a ako baš ništa drugo ne mogu igraće omiljeni Ma Džonga – nacionalnu igru slična dominama.
Čini se da je sve u Makau podređeno hazarderima.
Prva znamenitost ovog grada su kockarnice, za sada ih ma četiri, peta je tek otvorena – vlasnik Amerikanac.
Legendarni „Kazino Ližboa“ u svojim odajama skriva mnogobrojne tajne o dobrim ili manje dobrim sudbinama posetilaca, najlepša je građevina koja dominira gradom.
Ako niste hazarder, obavezno ćete ga posetiti, uvećati, il’ „olakšati džepove“ za 26$, to je minimum!
Ljubazno osoblje će se potruditi da vam bude ugodno, pa ako i to izgubite, smestiće vas u separe s prigušenim svetlom i besplatnim pićem: ‘Kuća časti’, kaže s osmehom.
Makaošani sa izuzetnim pijetetom govore o svom kazinu, kako i ne bi kad u gradu niko ne plaća porez.
„Kuća časti“, kažu i vlasnici svih pet „Kuća sreće“ i bespogovorno odvajaju 30% od ukupnog dohotka za unapređenje grada i dizanje standarda sugrađana.
Većina se sportaša, posebice trkača, u jednom trenu suoči s neugodnim peckanjem očiju kao posljedicom curenja znoja s njihovog čela. Ukoliko ste i sami ovo doživjeli, zasigurno ste zapamtili koliko neugodan znoj u očima može biti. U ovom članku naučite kako da vam znoj ne ide u oči.
Ne moramo ni pisati koliko je tjelovježba bitna za zdravlje – u jednom je istraživanju čak dokazano da ljudi koji vježbaju imaju manji rizik od gubitka vida. No postoji velika šansa da vam se oči neće osjećati najugodnije nakon treninga – ukoliko do njih dođe znoj sa čela.
Znojenje ne možemo izbjeći, no pošto je to način na koji se naše tijelo hladi, ni ne želimo ga izbjeći. Uvijek možete smanjiti intenzitet tjelovježbe ako se želite manje znojiti, no većini sportaša to nije opcija. Zato postoji nekoliko načina na koji možete izbjeći znoj u očima i neugodno peckanje.
1. Nosite ručnik sa sobom
Ručnik bi trebao biti obavezna oprema svakog sportaša i svakoj osobi koja ide u teretanu. No ručnici nisu previše praktični ukoliko se bavite trčanjem. Trkači uvijek mogu zavezati ručnik oko struka ili ga nositi u ruci, no činjenica je da to nije spretna opcija, posebice za kompetitivne trkače.
2. Nosite sportsku šiltericu
Šilterice vam mogu odmoći isto koliko i pomoći – ovisi koju nosite. Sportske šilterice su napravljene od lakšeg materijala te imaju podstavu s unutarnjeg ruba koja upija znoj. Šteta je što se veći broj ljudi odluči na estetiku prije funkcionalnosti pa nose šilterice koje nisu namijenjene za tjelovježbu koje ne samo da vas ne štite od znoja, već i zadržavaju toplinu.
3. Nosite znojnike ili trake za glavu
Znojnike i trake s razlogom često možete vidjeti na profesionalnim sportašima poput LeBrona Jamesa, Cristiana Ronalda ili Rafaela Nadala – jednostavne su, učinkovite i ne utječu na preformans. Također ne zadržavaju toplinu niti padaju s glave ili ruke.
SAVJET: Ukoliko nemate znojnik ni traku za glavu, vrlo ih jednostavno možete napraviti od rukava stare majice. Koristite rukav bilo koje rastezljive majice, najbolje kompresijske. Pogledajte video izrade ispod:
4. Nanesite vazelin ili balzam za usne na čelo
Možda zvuči čudno, no ovo jesavjet profesionalnih sportaša i ako pogledate po internetskim forumima, puno ljudi se koristi ovom metodom. Ako nanesete vazelin na dio čela iznad očiju (ne na obrve), znoj bi trebao kliziti pored očiju, a ne u njih.
SAVJET: Nemojte eksperimentirati s drugim losionima jer ne znate kakve posljedice mogu biti ukoliko vam taj losion dođe do očiju. Također predlažemo da ne nosite nikakve gelove ni slična sredstva za kosu prilikom vježbanja jer kombinacija toga sa znojem može biti znatno bolnija od samog znoja.
Kaneloni italijanske punjene rolnice lazannje, prsti se ližu fantastika
Potrebno je: lazanje nekoliko lista200 gr šunke200 gr suvog vrata150 gr listova kačkavalja200 gr kisele pavlakenako kečapa1 jajerendani kačkavalj Priprema: Lazanje obariti u vodi 5-6 min. . Obarene lazanje staviti u hladnu vodu pa na krpu da upije vodu. izmešati pavlaku u jaje. Na list lazanje premazati pavlaku pa poredjati šunku. Preko šunke premazati pavlaku, pa poredjati suvi vrat. Preko ide opet pavlaka pa list kačkavalja …pavlaka i na kraju kečap. Uviti u rolnicu i redjati u podmazan pleh. Peći na 200 stepeni C oko 35 min..Vrhunske..
Dogovorom koji je postignut u subotu uveče u Glazgovu završena je 26. Konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama (COP26).
Pregovori su trajali jedan dan duže nego što je bilo planirano, a nakon dosta obrta i sporenja oko pojedinih formulacija na kraju su se delegacije svih 197 zemalja koje su učestvovale u pregovorima usaglasile oko finalnog sadržaja „Glazgovskog klimatskog pakta” koji treba da održi živom nadu da će svet uspeti da zagrevanje planete zadrži na granici od 1,5 °C.
Predsednik COP-a 26 Alok Šarma nazvao je postignuti dogovor istorijskim, istovremeno ukazujući da je pobeda koja je ostvarena krhka i da će se o konačnom uspehu sporazuma suditi tek nakon što bude poznato kako će izgledati njegova implementacija. Sa druge strane švedska aktivistkinja Greta Tunberg izjavila je da se COP26 sveo na „Bla, bla, bla”, još jednom prozivajući predstavnike država zbog praznih obećanja i nedovoljno akcije.
Da li je samit u Glazgovu bio uspešan, ili pak predstavlja samo još jedan korak kojim svet nastavlja da korača put klimatske krize? Rekao bih da ocena najviše zavisi od toga šta su bila vaša očekivanja. Međutim, nema sumnje da su prethodne dve nedelje bile vrlo važne, zato hajde da vidimo šta se sve dogodilo u Glazgovu i šta to znači za globalnu borbu protiv klimatskih promena, piše Nemanja Milović za portal Klima101.rs.
Šta je postignuto?
Tokom prve nedelje COP-a u Glazgovu su se nalazili šefovi država većine svetskih zemalja i to je vreme kada su javnosti predstavljeni novi dogovori i inicijative koji treba da obezbede da svet smanji svoje emisije gasova sa efektom staklene bašte kako bi se izbegle katastrofalne posledice klimatskih promena.
Među predstavljenim inicijativama su deklaracija o zaustavljanju deforestacije do 2030. godine koju je potpisalo više od 140 država, kao i inicijativa o smanjenju globalne emisije metana za 30% u narednih 10 godina koju je podržalo preko 100 zemalja.
Indija je najavila dostizanje neto-nultih emisija do 2070. i nove ciljeve na polju korišćenja obnovljivih izvora energije, a svoje unapređene planove za smanjivanje emisija (nacionalno određene doprinose) u poslednji čas podnelo je još 14 država.
Poslednje analize ukazuju da bi se, u slučaju da zemlje ispune ono što piše u planovima za borbu protiv klimatskih promena koji su zvanično podneti UN-u, planeta do kraja veka zagrejala za 2,4 °C, što je za 0,3 °C bolje nego što je bio slučaj pre Glazgova, a da bi u slučaju da obistine sve dugoročne najave o svođenju emisija ugljen-dioksida na nulu planeta do kraja veka bila toplija za 1,8 °C.
Cilj Pariskog sporazuma je da se zagrevanje u odnosu na predindustrijski period ograniči na znatno ispod 2 °C, uz ideju da se stremi ambicioznijem cilju od 1,5 stepeni. Ovo znači da se polako približavamo poštovanju dogovora iz Pariza, međutim uz jednu važnu ogradu, a to je da i dalje stoji veliki znak pitanja ispred mogućnosti država da zaista ispune sva obećanja koja su data.
Gde je dogovor izostao?
Iako su dogovoreni sporazumi pohvalni, uočljivo je da na nekima od njih, poput inicijative o smanjenju emisija metana i dogovoru o napuštanju uglja izostaju potpisi nekih od najvećih emitera poput Kine i Indije.
Pored toga, iako je ugalj najprljavije fosilno gorivo, za velike emisije ugljen-dioksida zaslužni su i nafta i gas, međutim inicijative za ograničenje njihovog korišćenja nisu uspele da prikupe veliku podršku na samitu u Glazgovu.
Glavna tačka trvenja tokom pregovora koji su za nama je i pitanje finansiranja borbe protiv klimatskih promena i 100 milijardi američkih dolara godišnje u grantovima, kreditima i investicijama koje su razvijene države obećale zemljama u razvoju. Iako ovo obećanje još nije ispunjeno, u Glazgovu nismo čuli mnogo toga novog, osim uveravanja bogatih zemalja da će u narednim godinama dostići ovaj cilj, dok je predlog da se u narednih pet godina nadoknadi i novac koji je do sada izostao – odbijen.
Napor država koje su najugroženije klimatskim promenama, poput malih ostrvskih nacija, da se osmisli instrument kojim bi se u određenoj meri nadoknađivala šteta koja nastaje usled klimatskih promena takođe nije usvojen, međutim razvijene države jesu obećale da u narednih pet godina dupliraju finansijska sredstva koja treba da pomognu nerazvijenim zemljama da se prilagode na nove klimatske uslove.
Keratin za kosu je već duže vreme hit. Jedni ga hvale, drugi kritikuju. Gde je istina? Da li je keratin dobar izbor za kosu ili ne? Evo šta smo otkrili!
Kosa je najjači ženski adut. Gusta, duga i sjajna kosa uvek privlači poglede. No usled zagađenog vazduha, nezdrave ishrane, stresa, štetnih sastojaka u kozmetici, feniranja i farbanja, malo dama može da se pohvali tako gustom, sjajnom i zdravom kosom, a da pri tom ne potroše mnogo vremena i truda da bi tako izgledale.
Keratinski tretmani postali su prava senzacija. Zahvaljujući njima možete reći zbogom suvoj i oštećenoj kosi!
Verujem da ste već čule podeljena mišljenja vezane za ovakav tretman .
Jedna grupa zadovoljnih korisnika hvali keratin i tretmane keratinom smatrajući da kosa postaje svilenkastija i jača, dok sa druge strane postoji teza da on zapravo šteti kosi i da doprinosi velikom oštećenju kože i kose.
Šta je istina od toga?
Velike su šanse da ukoliko niste dovoljno informisani možete doći u jako nezgodnu poziciju da ne znate kome verovati. Stoga mi Vam nudimo nekoliko korisnih saveta i smernica u vezi ovog tretmana. A da li je to magični tretman ili ne, verujem da ćete sami prosuditi.
Šta je keratin?
Da li Vam je poznata činjenica da je keratin jedna vrsta proteina u našem organizmu?
Prirodni keratin predstavlja protein koji služi kao zaštita površinskih ćelija kože i kose koje se oštećuju pod uticajem spoljašnjih faktora. On predstavlja glavnu komponentu kose, noktiju i kože.
Upravo je on odgovoran za svlinekastu,sjajnu, jaku i gustu kosu koja se ne lomi i puca.
Međutim, on se godinama troši i polako nestaje iz našeg tela. Delimično sami doprinosimo tome. Različiti hemijski procesi kojima pokušavamo da ulepšamo kosu, fizička oštećenja, stres, sunce ili slana voda, hlor – sve to načinje keratin u kosi i on polako posustaje. .
Redovno farbanje kose, ispravljanje i tretiranje različitim agresivnim sredstvima može doprineti gubitku prirodnog keratina u kosi.
Rezultat?
Kosa izgleda beživotno i kao slama i sklona je krzanju i pucanju. Žene najbolje znaju koliko pažnje moraju posvećivati ovakvoj kosi da bi koliko toliko izgledala pristojno.To svakako može loše uticati na vaše raspoloženje i samopouzdanje.
Čest uzrok oštećenja keratina su i jaki šamponi za kosu koji oštećuju strukturu dlake.
Milena je sve to osetila na svojoj kosi, ali je ipak spasila stvar i sada ima dugu i fantastično zdravu kosu na kojoj joj mnogi zavide. Često je pitaju da li je u pitanju keratin za kosu i u čemu je njen trik. Shvatila je da mnogima može da pomogne da imaju lepu kosu kao ona, pa je podelila svoje iskustvo.
Ona nam je otkrila kako je potpuno prirodno uspela da regeneriše kosu i povrati joj vitalnost i sjaj. Oduševljena je. Njen kosa koja je bila iskrzana i suva, sada je oporavljena i sjajna. To što je njoj pomoglo da oporavi kosu, može biti i vaše rešenje. Njeno iskustvo biće vam korisno, a naći ćete ga na ovom linku: https://minutzamene.com/jednostavan-trik-je-oporavio-moju-ostecenu-kosu/
Ukoliko Vam se dogodilo da nakon zimskog perioda kosa postane suva i oštećena, znajte da su glavni krivci za to niske tempretaure, vlažnost vazduha kao i prostorije sa suvim vazduhom. Kosa je osetljiva i izmučena, zato je treba na pravilan način negovati.
Sigurno ne želimo da kosu večito vezujemo niti da se krijemo pod kapom.
Valjalo bi napomenuti da postoji nekoliko tipova ovih tretmana. Dakle, postoje tretmani koji služe regeneraciji kose koji su na bazi prirodnog keratina i služe za revitalizaciju kose. U pitanju su preparati za negu kose.
O tome da li on zaista pomaže, kako i na koji način – saznajte i u ovom videu:
Sa druge strane, na našem tržištu možete naći i keratinske tretmane koji su namenjeni trajnom ispravljanju kose, koji pored keratina sadrže i formaldehid .
Napomena da se pažjivo raspitate u frizerskim salonima o vrsti tretmana koje nude, da li su sertifikovani i priznati. Važno je odabrati frizerski salon od poverenja koji će doprineti što boljem izgledu Vaše kose.
Kod tretmana koji sadrži samo keratin za kosu , dlaka se popunjava ovim proteinom, biva čvršća i jača, i na taj način se oporavlja i ispravlja. Ovakav tretman Vam može pomoći u revitalizaciji kose. Na bazi je prirodnih sastojaka, ne šteti kosi i efikasno oporavlja oštećenu kosu.
Kod tretmana koji sadrže keratin i formaldehid dolazi do hemijske veze između molekula keratina i formaldehida koji ispravljaju kosu i sprečavaju ponovno kovrdžanje. Metod ispravljanja kose je intenzivniji . Postoje različite studije o hemijskom sastojku formaldehida i neželjenim efektima, pa zato budite obazrivi.
Ukoliko smo Vam u uvodu teksta pomogli da se odlučite za keratinski tretman kose, onda je vreme da Vam odgovorimo na pitanje kako izgleda sam tretman ali i sve što trebate znati o tretiranju i održavanju kose nakon samog tretmana.
Keratin za oporavak kose
Kosa je napravljena od keratina, zbog čega ova supstanca može pomoći da se vaša kosa oporavi. Kako bi uspeli da sredite oštećenu kosu neophodno je da je reč o kvalitetnom preparatu. Ovaj protein omogućava da se dobije veća otpornost kose i ojača dlaka.
Možete koristiti razne preparate koje su na njegovoj bazi, ali postoje i profesionalni tretmani u salonima.
Ako koristite tretmane kod kuće, uglavnom se radi o preparatima za kosu na bazi keratina. Oni su šamponi, maske za kosu kao i razni balzami na njegovoj bazi koji popunjavaju dlaku i ulepšavaju je. Njihovo dejstvo najčešće nije toliko detaljno kao tretman u salonu i potrebno je duže vreme da bi se videli znaci poboljšanja.
Keratinsko ispravljanje kose
Keratinsko ispravljanje kose radite u salonima i naš je savet da ovo i ne pokušavate kod kuće, ako volite svoju kosu
Razlika između ovog i oporavka kose, jeste u preparatima, ali i u samoj nameni. Ovim tretmanom dobićete i delimično oporavljenu kosu, ali ne toliko dubinski kao kada ciljano to radite. Uglavnom je više akenat na vidno zaglađenoj kutikuli dlake. Kosa nakon njega deluje glatko, zdravo “pod konac”. Ovaj tretman rade frizeri uz pomoć profesionalnih keratinskih preparata.
Kako izgleda postupak keratinskog tretmana u salonu
Ono što je praksa kod nanošenja tretmana jeste najpre dubinsko pranje kose i sušenje fenom. Kada se kosa apsolutno prosuši, četkom se nanosi keratin za kosu po pramenovima. Nakon nanošenja tretmana, frizer će Vas ostaviti na sat vremena kako bi se sve dobro osušilo i sjedinilo sa kosom.
Poslednja faza predstavlja ispravljanje kose peglom ili feniranje, zavisno na šta se odlučite da li ćete zahvaljujući ovom tretmanu ispraviti kosu ili se pak odlučiti samo za pakovanje i regeneraciju.
Od presudne je važnosti da ne perete kosu naredna četiri dana, čak ni da je kvasite. Bitno je da je ne vezujete i da je ne držite iza uha. Ukoliko se dogodi da Vam se kosa nakon spavanja izlomi, koristite peglu za kosu kako bi ste je ispravili.
Cena keratinskog tretmana varira od frizerskog salona, a zavisi od dužine i strukture kose i marke proizvoda koji se koristi. Zbog toga za ovu uslugu potrebno je izdvojiti između 4000 i 15 000 dinara.
Važno je reći da se kertaniski tretman nanosi na kosu od korena pa sve do vrhova vlasi, paimate potpuno zaštićenu kosu od različitih klimatskih prilika, tretiranja različitim farbama ili konstantnim feniranjem.
Nedavno je moja prijateljica uradila keratinski tretman. Odlučila se za tretman ispravljanja kose. Nekada je bila devojka koja je imala kosu poput metle . Pretpostvljam da svi znate a kakvoj kosi govorim. Suva i neuredna. Verovali ili ne, nakon tretmana kosa joj je oporavljena 100%. Sada ta ista devojka ima fenomenalnu i negovanu kosu. Iz toga razloga, ma koliko sam ja i moje druge prijateljice na početku bile skeptične po pitanju ovog načina regeneracije kose misleći da je to još jedan od frizerskih trikova, uvidele smo da zaista deluje.
Ipak, treba imati na umu i ovo…
Posebna nega nakon tretmana
Nakon tretmana, morate imati na umu da pravilna nega kose podrazumeva korišćenje adekvatne kozmetike koja će doprineti održavanju kvaliteta vaše kose. Ne samo što će održavati keratinski tretman, već će kosa uz aktivnu i pravilnu negu izgledati mnogo zdravije i bolje.
Svaki odgovorni frizer odmah će Vam reći da je vreme za korišćenje šampona bez sulfata. Ukoliko Vam ovakvi proizvodi nisu poznati, šamponi bez sulfata ne sadrže jake detrdžente i minerale koji mogu uništiti folikulu dlake. Po svom sastavu su blagi, ne iritiraju kožu glave i održavaju keratin na kosi. Upravo zato što ne sadrže agresivne supstance, nežno čiste kosu, održavajući sjaj i postojanost tretmana.
Pored odgovarajućeg šampona, neophodno je koristiti i odgovarajuće maske za kosu.
Toplo Vam preporučujem da na vreme počnete sa pravilnom negom kose, da ne biste došle u nezgodnu situaciju da Vam je neophodan keratin za kosu. Stres, posao i različite obaveze u toku dana nas sprečavaju da mislimo o ličnoj nezi, stoga imajte uvek na umu, Vaš izgled zavisi samo od vremena i preparata koje koristite. Šamponi bez sulfata predstavljaju pravi spas ukoliko želite da počnete sa negom Vaše kose već danas. Obzirom da je potpuno bezbedan za negu kose, možete ga koristiti svakodnevno i neće osušiti i uništiti Vašu kosu.
Možda Vam ovo zvuči jako naporno i možda ćete pomisliti da je to još jedna obaveza održavanja kose. Ali moram da Vas razuverim u to.
Jednom kada počnete na pravilan način da negujete kosu sa odgovarajućim preparatima, zaboravićete na frizere, reklamne proizvode i sva ona revolucionarna otkrića u polju estetike kose.
A šta je keratinsko pakovanje za kosu?
Keratinsko pakovanje, odnosno maska za kosu, je proizvod koji je veoma dostupan na našem tržištu. Možete pronaći u svakoj drogeriji . Ovo pakovanje za kosu sadrži mnogobrojne korisne sastojke odnosno skup različitih grupa vitamina, koji deluju pozitivno na kosu.
Koristi se tako što se nakon pranja kose šamponom bez sulfata, keratinsku masku nanesete na krajeve kose i držite je do 15 minuta, kao regenerator. Nakon toga kosa se ispira mlakom vodom.
Ova maska ima funkciju bržeg oporavka kose. Kosa postaje jača, bolje se češlja i fantastično miriše. Preporučuje se kao proizvod koji se koristi uz keratinski tretman i šampon bez sulfata, ali se svakako može koristiti i samostalno kao preparat za negu kose.
Cena keratinskog pakovanja zavisi od marke proizvođača. U drogerijama možete pronaći veliki izbor ovih maski po različitim cenama, ali ne sumnjam da će se naći odgovarajući proizvod za svačiji standard i ukus.
Zašto je koristan keratin za kosu?
Verujem da se pitate da li Vam je sve ovo neophodno za zdrav i lep izgled Vaše kose.
Odgovor zavisi samo od Vas.
Mogu vam reći činjenicu da milioni žena širom sveta hvale ove tretmane i šampone bez sulfata koje koriste za oporavak kose i da se zahvaljujući ovakvom vidu nege možete rešiti redovnog odlaska u frizerski salon na više od tri meseca.
Kada se to stavi na računicu mogli bi smo dati veliki plus keratinu za kosu – osim što je dugoročno isplativo, toliku uštedu vremena imamo. Da ne zaboravimo da u svakom momentu možete imati negovanu i zdravu kosu koja brzo raste i mami poglede. Verujem da sve želimo takve poglede i komplimente na račun našeg negovanog izgleda.
Da li je keratin štetan ?
Tretman keratinom važi za česte i proverene načine sređivanja i oporavka kose, ipak nije uvek tako. Dešavaju se slučajevi kada su žene bile nezgodno izennađene uticajem keratina na njihovu kosu. Ovo se uglavnom dešava kada se prepuste rukama neproverenih frizera, ili osobe koriste preparate sumnjivog porekla. Tu je naravno i formaldehid, koji nastaje kada dolazi do zagrevanja preparata koji se koriste za proces oporavka kose keratinom.
Formaldehid je pre svega otrovan, ali je česta nuspojava kod ovih metoda. Kada dolazi do njegovog stvaranja dolazi do vezivanja preparata za kosu, ali ovaj metod oporavka nije trajan. Veza vremenom slabi i kosa se vraća u prvobitno stanje.
To znači da kosa nikad nije trajno oporavljena, i da bi tretman trebalo ponavljati.
Formaldehid je štetan po nas i zbog opekotina kože, ali i pojave glavobolja. Kada sređujete kosu keratinom mogu se pojaviti i blaže opekotine od samog zagrevanja, kao i iritacija ukoliko ste alergični na pojedine sastojke iz preparata. Među prijavljenim simptomima bili su i problemi sa disanjem, krvarenje ili crvenilo i iritacija. Oči su naročito osetljiva regija, naročito kod frizera. Postoje i slučajevi žena koje tvrde da im je kosa nakon određenog vremena delovala još više oštećeno. Zato su mnoge žene skeptične kada je reč o keratinu.
A da li ste znali da se sa keratinom može preterati?
Da, retzultati koje dobijete su sjajni i vide se odmah, ali to ne znači da treba preterivati. Zapravo, previše proteina u kosi učiniće kosu lomljivijom i krtijom, jer kosi nisu potrebni samo proteini, nego i hidratacija i prava nega. Keratin je više maskiranje problema, nego suočavanje sa njim.
Generalno je bolje da uložite u dobar set za kosu koji hidrira kosu, obezbeđuju vitamine, proteine, sjaj, elastičnost. Možda ovaj pristup ne daje instant rezultate, ali su rezultati trajni ako regularno negujete kosu i ne uzimate je zdrvo za gotovo. U tom kontekstu, pogledajte šta je Revlasin tretman i kako on može da preporodi vašu kosu. Kliknite na: revlasin.com
Keratin za kosu u trudnoći – da ili ne?
Najbolje NE! Stručnjaci su više za to da zbog isparenja i sve te hemikalije izbegavaju keratin. Ako preparat koji se koristi sadrži metilen glikol, ili supstance koje stvaraju formaldehid, ne bi bilo baš najbolje primenjivati ovu metodu.
Prirodni keratin za kosu
Postoje razne vrste ovih preparata.
Biljni keratin je namenjen onima koji ne žele neproverene hemikalije na kosi. Dobra stvar kod ove verzije je u tome što kod njega nema nastanka formaldehida. Prirodni keratin ove vrste može omekšati vašu kosu, zagladiti je, ali ipak nije toliko popularan. Smatra se da ne oporavlja toliko dubinski kosu i da je pogodniji za površinski tretman. Razlog za to je upravo činjenica da u njemu nema hemikalija koje bi dubinski delovale ili ubrzale njegovo dejstvo.
Keratin za kovrdžavu kosu
Verovali ili ne, ali ovaj tretman nije samo za ispravljanje kose, nego je moguć i obrnut proces. Sve je popularniji minival keratinom. Suština je slična – nanosi se preparat koji stvara određene hemijske veze u kosi, ali se kosa ne pegla, nego uvija na papilotne ili viklere. Rezultat – savršene postojane lokne.
Šampon za kosu sa keratinom
Šamponi za kosu sa ovim proteinom mogu se pronaći odavno na našem tržištu. Mnogi od njih su bez sulfata kako ne bi deaktivirali keratin ili ošetili kosu. Često su predodređeni i za negu kose nakon frizerskog tretmana ovim proteinom. Oni uglavnom nemaju veliki broj hemikalija. Postoje i šamponi koji su blaži, ali i oni koji su obogaćeni velikom količinom keratina.
Da li daju isti efekat kao tretman iz salona? Nažalost ,ne. Ovi šamponi mogu doprineti da se kosa donekle oporavi i ispravi, ali za jači efekat ipak treba otići u salon. Ne pružaju toliko dugotrajan efekat na kosu kao profesionalno ispravljanje. Ako ih koristite za oporavak kose, potrebno je vreme kako bi primetile da vam je kosa jača.
Da vam odmah kažemo – većina ovakvih poduhvata se ne završi baš najbolje po vašu kosu. Uraditi isto kao u salonu je skoro pa nemoguće. Pre svega uspeh ove metode zavisi i od načina stavljanja preparata i količine. Ako samo niste frizer, teško je da bi vam ovo pošlo za rukom. Primena se uglavnom bazira na sređivanju pramen po pramen, što je teško u uraditi u kućnoj varijanti.
Lakši način sređivanja kose keratinom kod kuće jeste primena posebnih pakovanja i preparati za negu kose sa keratinom. Tu se možete malo više posvetiti, kupiti kvalitetan preparat i oporaviti kosu i zagladiti je. Jeste da efekat neće biti kao iz salona, ali je mnogo veća verovatnoća da će ispasti bar donekle pristojno.
Kako uraditi keratin za kosu kod kuće?
Pazite na odabir – Kada uzimate preparat sa keratinom trebalo bi da pazite na sastav. Previše jaka sredstva mogu oštetiti kosu ili izazvati neželjene reakcije.
Operite dubinski kosu – Kao i kod salona, preduslov za sređenu i glatku kosu jeste čista dlaka.
Nanesite pažljivo preparat – Nevezano o tome da li koristite pakovanje ili šampon sa keratinom, uvek je dobro paziti o načinu primene. Mogli biste voditi računa i o količini koju stavljate na kosu. Premalo sredstva neće dati željeni efekat, a prevelika količina može umastiti kosu. Ne želite slepljenu kosu, zar ne?
Sačekajte da deluje – Morate ostaviti pakovanje sa keratinom da ga kosa upije. Uputstva se obično nalaze na pakovanju. Uglavnom je dovoljno čekati oko 15 minuta.
Temeljno isperite – Nevezano da li je šampon ili nešto drugo sa keratinom, ispiranje je veoma bitno. Ako se ne skloni lepo, dobićete slepljenu i masnu kosu.
Osušite pažljivo – ovde nije reč o sjedinjavanju sa kosom (kao kod frizera). Jednostavno je bolje da pazite kako ne bi “spržili” kosu.
O tome kako da je ispravite kod kuće, radije nećemo jer ne preporučujemo da isprobavate to.
Da li keratin čini da se kosa češće masti?
Mnoge žene imaju ovaj osećaj, ali efekat ne bi trebalo da je takav. Ako primetite da vam je kosa sklonija mašćenju moguće je da nije lepo ispran proizvod, ili je efekat optičke varke. To se dešava kada je kosa ravna, kao što je slučaj kod profesionalnog ispravljanja kose.
Pegla sa keratinom za kosu
Kao jedan od inovativnih načina sređivanja kose dobili smo presu koja ima specijalnu keramiku. Ona je napravljena na bazi keratina i sadrži bademovo ulje. Njenom primenom dobija se sjajna i zaglađena kosa. Sam sistem ove specifične prese napravljen je tako da se vodi računa o nivou vlage u kosi. Tako se dobija bolja zaštita dlake, manja je verovatnoća da dođe do pucanja i prženja kutikule. Grejne ploče su takve da omogućavaju lako klizanje i sjajan i gladak izgled kosse.
Da li peglati kosu nakon keratina ?
Peglanje kose nije baš dobra preporuka kada se radi o kosi koja je tretirana keratinom. Prvenstveno jer uglavnom nema ni potrebe. Kosa je ravna pa je ravna. Možete priemnjivati ovu kombinaciju, ako duže vreme niste radili tretman, pa je vaša kosa počela da gubi formu ili ako se nakon tretmana kosa prelomila tokom spavanja.
A šta kažu iskustva?
Iskustva vezana za keratinske tretmane pokazuju da su žene različitog doba veoma zadovoljne kvalitetom svoje kose nakon upotrebe ove metode, a posebno se izdvaja zadovoljstvo usled njenog zdravijeg izgleda .
Sa druge strane, postoji grupa korisnika koji osporavaju dejstvo keratina za kosu. Oni koji su protiv ovog tretmana obrazlažu svoje nezadovoljstvo činjenicom da još više oštećuje vlasi .
Ukoliko se radi sa neproverenim proizvodima i u salonima koji nisu obučeni za takav tretman može doći do lošeg rezultata.
Zato drage dame, ukoliko se odlučite za ovaj potez, valjalo bi se najpre raspitati o kakvim proizvodima se govori i način na koji se radi sam proces tretmana u salonima lepote.
Ipak, verujem da će vam se dopasti činjenica da su se zadovoljne dame vraćale ovoj navici. Stoga je zaključak da se ovakvo ulaganje u izgled isplati.
Iz frizerskog ugla, iskustvo pokazuje da su ovakvi tretmani izuzetno delotvorni na poboljšanje zdravlja kose.Uz odgovarajuću negu, učinak keratina za kosu je više nego zadovoljavajuć.
Mnoge poznate osobe često priznaju da je iza svjetla, pljeska, fotoaparata i šminke ono što ostaje samo obična osoba. Istina je: oni su ljudska bića, baš kao i svi mi.
Međutim, postoje slučajevi u kojima posjeduju određene osobitosti zbog kojih su jedinstveni, a mi ne mislimo na talent ili viši IQ. Podijelit ćemo popis poznatih osoba koje posjeduju karakteristiku koju dijele samo s 1% stanovništva: imaju oči različite boje.
Heterokromija
Heterokromija je anomalija koju ima samo 1% svijeta. Iako se može pojaviti i u kosi ili na koži, najčešće se pojavljuje u očima. U tom je slučaju svaka šarenica različite boje. Postoji totalna heterokromija (svako oko ima drugačiju boju) ili djelomična heterokromija, a to je kada je dio šarenice različite nijanse od oba oka.
Uzroci su različiti i to se može dogoditi od rođenja ili kasnije steći. Češći je kod mačaka nego kod ljudi, a javlja se i kod pasa i ostalih sisavaca. Naravno, pojavljuje se i kod poznatih osoba. Postoje slučajevi koji su poznatiji ili vidljiviji od drugih, i zato smo istražili i sastavili popis nekih poznatih osoba koje imaju ovo čudno stanje – oči različite boje.
1. Jane Seymour
Opsežnom karijerom na filmu i na televiziji, Jane Seymour postala je poznata širom svijeta glumeći u seriji Dr. Quinn, Medicine Woman, za koju je 1996. godine osvojila Zlatni globus u kategoriji “Najbolja glumica”.
U njezinom slučaju, kao što se može vidjeti na videu, ima samo djelomičnu heterokromiju.
2. Dan Aykroyd
Dan Aykroyd kanadski je glumac koji je također radio kao scenarist i pjevač. Iako je njegova karijera dalekosežna, ističu se 2 prekretnice. Prvo je njegovo sudjelovanje s Johnom Belushijem u glazbeno-humorističnom duetu The Blues Brothers, što je ujedno i naslov filma u kojem su obojica glumili i koji je postao kultni film. Drugo je bilo njegovo sudjelovanje kao glavnog lika i autora scenarija Ghostbusters, ikonskog filma iz 80-ih.
Iako nije jako vidljivo, može se vidjeti da je jedna od njih smeđa, a druga zelena.
3. David Bowie
David Bowie bio je skladatelj, pjevač i povremeni glumac. Rođen u Engleskoj, postao je jedna od najinovativnijih figura u svijetu rocka. Tijekom svoje karijere koristio je različita imena koja su također uključivala promjene u njegovom izgledu i glazbenom stilu. Između ostalih, nekoliko je osoba koristio Starmana, Ziggyja Stardust i Blackstar.
U njegovom slučaju, heterokromija (oči različite boje) je nastala zbog ozljede zbog koje je zjenica lijevog oka bila trajno proširena.
4. Mila Kunis
U slučaju Mila Kunis, glumice iz emisije That ’70s, morate se malo potruditi da biste primijetili oči različite boje. Osim činjenice da ima zavidan pogled, Mila je patila od kronične infekcije jedne od svojih šarenica, zbog čega je kao dijete izgubila gotovo sav vid na tom oku. Nakon operacije, problem je riješen, a njezino je oko, osim što je bilo malo jasnije od drugog, povratilo vid.
5. Elizabeth Berkley
Elizabeth Berkley proslavila se u filmu Showgirls. Također je imala uloge u Woodyju Allenu The Curse of the Jade Scorpion i u 2 sezone CSI: Miami. U njezinom slučaju ima i djelomičnu heterokromiju (oči različite boje) , zbog čega joj je pogled poznat po ovoj karakteristici.
6. Josh Henderson Josh Henderson postao je poznat prvenstveno po ulogama u Desperate Housewives i tinejdžerskoj drami 90210. Ima totalnu heterokromiju, iako, s obzirom na to da je kontrast boja između oba oka suptilan, to na prvi pogled nije jasno uočljivo.
7. Henry Cavill
Henry Cavill, glumac u filmu The Witcher, The Tudors i Batman v Superman: Dawn of Justice (u kojem je igrao ulogu Kryptonovog junaka) ima djelomičnu heterokromiju (oči različite boje) koja se može primijetiti samo na vrlo svijetlim fotografijama iz blizine.
8. Kate Bosworth
Kate Bosworth postala je poznata širom svijeta po tome što je glumila Lois Lane u filmu Superman Returns, iako se pojavila u preko 25 filmova. Ona također ima djelomičnu heterokromiju (oči različite boje) koja je vrlo uočljiva.
9. Tim McIlrath
Ljubitelji punk rocka jako dobro poznaju bend Rise Against. Njegov se vođa proglasio osobom s oštrim rubom, a osim po svojoj intenzivnoj karizmi, poznat je i po snažnom političkom opredjeljenju usredotočenom na obranu ljudskih i životinjskih prava. Ima totalnu heterokromiju (oči različite boje).
10. Sarah McDaniel
Slučaj manekenke Sarah McDaniel razlikuje se od prethodnih jer je njezina totalna heterokromija (oči različite boje) bila ključna za to da je postala poznata. Razlika između njezina 2 oka toliko je izražena da je privukla veliku pažnju, do te mjere da njezin Instagram račun trenutno ima gotovo 1,5 milijuna sljedbenika.
11. Dominic Sherwood
Iako glumac Vampirske akademije ima samo djelomičnu heterokromiju (oči različite boje), na mnogim je fotografijama prisutnost smeđe boje u lijevom oku toliko jaka da mnogi vjeruju da je riječ o totalnoj heterokromiji.
Znate li nekoga tko je dio ovog ekskluzivnog 1% stanovništva? Postoje li poznati ljudi iz vaše blizine također imaju oči različite boje?
ZAŠTO LJUDI PLAČU? Znanstvenici tvrde da suze govore jako puno o osobi, a jedna ih činjenica jako intrigira
Autor: Dnevno
Hrvatsku je proteklih dana obišla slika uplakanog izbornika nogometne reprezentacije Zlatka Dalića s poljudskog stadiona nakon pobjede nad Rusijom i plasmana na Svjetsko prvenstvo u Kataru.
I sam Dalić je rekao da su to bile suze nakon emocionalnog pražnjenja jer mu je sama pobjeda puno značila.
Iako ne znamo koliko je litara suza izbornik isplakao, stručnjaci tvrde da ljudi u životu “isplaču“ između 70 i 100 litara suza.
Predrasude o suzama
Ipak, iznenađujuće malen broj znanstvenika i liječnika je zainteresiran za tu temu. Jedan od autora studije, nizozemski psiholog Ad Vingerhoets, sumnja da su razlog tomu pretpostavke koje ljudi imaju o suzama i plakanju.
“Suze se često tumače kao pokazatelj tuge“, kaže Vingerhoets koji zadnjih 20 godina traži odgovor na pitanje zašto ljudi plaču.
“Ali suze ne sadrže samo informacije o tome kako se trenutno osjećamo, one mnogo govore i o tome kakvi smo ljudi“, smatra on.
Životinje ne plaču
Vrlo je intrigantna činjenica da je ljudska vrsta jedina koja plače zbog intenzivnih emocija.
Osim emotivnih suza, postoje i još dvije vrste. Jedne su “refleksne“ suze, koje uzrokuje neki vanjski podražaj poput guljenja luka, te “bazalne“ suze kojima čistimo i vlažimo oči.
Sve tri vrste sastoje se od vode, elektrolita i proteina, ali u različitim omjerima. Primjerice, emotivne suze imaju više proteina i serotonina od refleksnih.
Evolucijsko objašnjenje
Znanstvenici smatraju kako je jedan od mogućih razloga zašto ljudi plaču – manipulacija.
Britanski su istraživači u studiji iz 2007. godine naveli da se bebe stare šest mjeseci koriste plačem kao taktikom ne bi li privukle pažnju roditelja.
Prema Vingorhoetsu, u toj fazi života može se pronaći moguće evolucijsko objašnjenje za emotivno plakanje.
Međutim, ljudi plaču i u odrasloj dobi, kad nisu više bespomoćni.
Razlike između muškaraca i žena
Postoje i razlike u učestalosti plakanja muškaraca i žena. Muškarci plaču između 6 i 17 puta godišnje, a žene pet puta više, prema podacima Njemačkog udruženja oftamologa.
Te razlike izlaze na vidjelo tek nakon 13. godine, prije toga djevojčice i dječaci plaču podjednako i zbog istih razloga.
Vingerhoets dodaje da isti problemi uzrokuju “teške“ suze kod oba spola, a to su tuga, nostalgija za domom i ljubavni jadi.
Međutim, veća je vjerojatnost da će žene zaplakati u svakodnevnim situacijama, kad su suočene s kritikom ili konfliktom. To može ukazati na to da će žene reagirati na osjećaj bespomoćnosti, dok muškarci izbjegavaju takve situacije. Ali ne smiju se izostaviti razni društveni pritisci jer je manje “prihvatljivo” da dječak plače.
Pomažu li suze?
Vingerhoets ne vjeruje u mitove koji govore da ljudi plaču ne bi li se bolje osjećali jer postoje istraživanja koja su pokazala da depresivne osobe ne osjećaju nikakvo olakšanje nakon plakanja.
Suze nam neće biti od pomoći ni kad se moramo nositi s traumatičnim događajima na koje nismo mogli utjecati, poput smrti voljene osobe.
Ali je istina da suze signaliziraju nečije emotivno stanje prema vanjskom svijetu.
Vingerhoets također ne vjeruje da potiskivanje plača šteti zdravlju, osim ako se radi o slučajevima šireg potiskivanja emocija.
Tko češće plače?
Ljudi koji češće plaču ostavljaju dojam da su empatičniji i češće dobivaju podršku okoline. Vingerhoetsu je to dio odgovora na pitanje zašto ljudi plaču.
“Suze stvaraju društvenu sponu među ljudima“, kaže.
On želi podrobnije istražiti osobnosti onih koji češće plaču jer su dosadašnja istraživanja fokusirana na to kako ih mi percipiramo. Uz njih često vežemo pridjeve kao što su drag, iskren i pouzdan, ali to ne mora biti točno.
Prakticirate li metodu ‘usredotočene svjesnosti’? Stručnjaci upozoravaju da je mnogi ljudi krivo shvaćaju
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
Svaka deseta osoba starija od 40 oboljet će od ove bolesti! Svaki peti pacijent u bolnici će preminuti, a COVID samo pogoršava situaciju
Autor: Zlatko Govedić
Svaka deseta osoba u Hrvatskoj starija od 40 godina, boluje ili će oboljeti od KOPB-a, kronične opstruktivne plućne bolesti, ujedno i trećeg po redu vodećeg uzroka smrtnosti na svijetu.
Riječ je o upalnoj bolesti trajnog suženja dišnih puteva, koja često ostaje zanemarena i dugo nedijagnosticirana sve do ozbiljnog pogoršanja. Dodatni rizični faktori, ističu pulmolozi, su pretilost, dijabetes i kardiovaskularne bolesti, dok je COVID-19 pandemija dodatno povećala rizike oboljelih za teške komplikacije i smrtnost. Osobe s KOPB-om koje se zaraze virusom COVID-19 imaju povećan rizik od teških komplikacija i veće smrtnosti od infekcije COVID-19 jer COVID-19 dodatno oštećuje već ugroženi dišni sustav.
U Hrvatskoj, prema podacima HZJZ-a, od KOPB-a, godišnje u prosjeku premine oko 1600 osoba, a svaki peti oboljeli koji završi u bolnici, nažalost će i preminuti unutar godinu dana. Više od 40% pacijenata s KOPB-om pati od pogoršanja tijekom tri godine, unatoč propisanoj terapiji održavanja.
„Egzacerbacije, odnosno akutna pogoršanja, umanjuju kvalitetu života i utječu na prijevremenu smrtnost, zbog čega je njihova prevencija od životne važnosti za bolesnike. Samo jedno pogoršanje KOPB-a može udvostručiti stopu pada funkcije pluća i za 21% i povećati rizik od buduće hospitalizacije. Povećava se rizik od kardiovaskularnih komplikacija, poput infarkta miokarda i moždanog udara. Činjenica jest da će većina oboljelih od KOPB-a doživjeti egzacerbaciju, no velik dio njih često to ne prijavljuje svom liječniku, čime se umanjuje kvaliteta njihovoga života i povećava mogućnost prijevremene smrtnosti. Prevencija ove plućne bolesti stoga je od životne važnosti“, poručuju iz Zaklade Hrvatska kuća disanja.
“Zbog velikog utjecaja na smrtnost, smanjenje rizika od egzacerbacija prioritet je liječenja KOPB-a. Dovoljno rana dijagnoza, terapijska intervencija i suradljivost naših pacijenata utjecat će na pozitivan ishod bolesti. Dodatno, izbjegavanjem cigareta i zadimljenih prostora, redovnom fizičkom aktivnošću, redovnom komunikacijom s liječnicima, te izuzetno važno – cijepljenjem protiv COVID-a, gripe i pneumokoka, oboljeli mogu smanjiti rizik od komplikacija i smrtnosti koju donosi ova upalna kronična bolest”, ističe akademik Miroslav Samaržija spec. internist, subspec. pulmolog, upravitelj Zaklade Hrvatska kuća disanja.
Povodom Svjetskog dana KOPB-a, koji se obilježava treću srijedu u studenom, Zaklada Hrvatska kuća disanja i Hrvatsko torakalno društvo objavili su infografiku s upozoravajućim činjenicama o ovoj bolesti, ali i video u kojemu pacijenti opisuju najteže trenutke svoje bolesti – gušenje i nemoć koji se pojavljuju tijekom egzacerbacija.
Prakticirate li metodu ‘usredotočene svjesnosti’? Stručnjaci upozoravaju da je mnogi ljudi krivo shvaćaju
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.Original Article
Hrana koju jedete takođe može imati značajan uticaj na vaš seksualni život, a nova studija otkriva da je za muškarce srednjih godina mediteranska ishrana povezana sa boljom erekcijom.
Studija, koja je objavljena u časopisu Nutrients i nedavno predstavljena na godišnjem kongresu Evropskog kardiološkog društva, pratila je 250 muškaraca koji su imali erektilnu disfunkciju (ED) i visok krvni pritisak u kontekstu njihovih navika u ishrani, odnosno toga koliko se one preklapaju s mediteranskom ishranom, prenosi Eat this.
Istraživači su otkrili da su oni koji su se najviše pridržavali pravila mediteranske ishrane prijavili bolje “erektilne performanse”.
– Životne navike koje su od koristi našem zdravlju, a posebno one koje su od koristi našem kardiovaskularnom sistemu mogu zaštititi ili čak poboljšati erektilne performanse – kaže autor studije dr Atanasios Angelis sa Univerziteta u Atini.
Učesnici studije koji su se hranili najbliže mediteranskoj dijeti takođe su imali bolji protok krvi i viši nivo testosterona, a imali su i povećan kapacitetom vežbanja.
Istraživači veruju da pozitivan uticaj ishrane na erekciju ima veze sa sposobnošću da poboljša funkcionisanje krvnih sudova, kao i da pomogne u održavanju nivoa testosterona kako muškarci stare.
Angelis dodaje da je upoznavanje svih različitih namirnica koje su deo mediteranske dijete i pronalaženje načina da ih uparite sa hranom koju jedete svaki dan “najbolji način da zaista uživate i uključite ovu posebnu ishranu u svoju dnevnu rutinu”. Pokušajte da nakapate malo maslinovog ulja u sledeću salatu, zamenite prženu piletinu pečenom na roštilju ili uzmite šaku orašastih plodova umesto čipsa sledeći put kada posegnete za užinom.
Pravila mediteranske dijete
U mediteranskoj dijeti gotovo sve “sme” da se jede, ishrana se prilagođava sopstvenom ritmu i ukusu, namirnice nisu skupe i nema brojanja kalorija, niti merenja porcija. Ipak, treba se držati nekoliko jednostavnih pravila.
Maslinovo ulje je glavni izvor masti u ovoj dijeti, a sveže sezonsko voće i povrće osnova svakog obroka. Dosta se konzumiraju sir i jogurt, a riba i morski plodovi trebalo bi da budu češće na meniju nego druge vrste mesa.
Mediteranska dijeta koristi i dosta začinskog bilja, kao što su bosiljak, origano, ruzmarin, menta, peršun, a jelu se daje poseban šmek korišćenjem belog luka ili limuna. Pije se mnogo vode. Čaša crnog vina uz obrok je dozvoljena, čak poželjna, što je samo jedna od razlika u odnosu na brojne druge restriktivne dijete.
S druge strane, poželjno je potpuno izbaciti gazirane sokove i slatkiše, beli hleb i proizvode od belog brašna, mesne prerađevine kao što su salame, viršle i paštete, rafinisana ulja i margarin, industrijski obrađenu hranu…
Mediteransku ishranu odlikuju male porcije – nema raspoređivanja kalorija, ali nema ni prejedanja. Preporučuju se tri obroka dnevno, a u slučaju da u međuvremenu ogladnite, predlozi za zdravu užinu su šaka oraha, lešnika ili badema ili sveže voće i povrće.
Simptomi raka jajnika su vrlo nespecifični i ne deluju kao da ukazuju na ovu vrstu maligniteta. S obzirom da se u najviše slučajeva otkrije u već uznapredovanoj fazi, ovaj rak zovu i “tihi ubica”. Pored redovnih pregleda koje nikako treba preskakati, važno je obratiti pažnju na simptome koji se javljaju kod ove bolesti.
Rak jajnika je često smrtonosan jer je obično uznapredovao u doba otkrivanja. Rano otkrivanje raka je najbitnije u lečenju, a redovni ginekološki pregledi su jedan od načina prevencije. Ipak, postoje simptomi koji mogu ukazati na ovaj malignitet i predstavljaju dodatni alarm za odlazak na pregled.
Simptomi:
– tup bol u donjem delu stomaka i predelu bešike
– smetnje u mokrenju
– smetnje u ishrani i varenju, nadutost i povećanje obima stomaka
– bolovi u krstima
– zatvor i bolni gasovi i defekacija,
– slabost, malaksalost, gubitak apetita i anemija.
“Donji deo stomaka je umeo da zaboli na pritisak, a oštar bol da se javi prilikom mokrenja. U početku, često, ti bolovi budu periodični, što kasnije prelazi u konstantu. Iako se javlja nadutost, važno je razlikovati da li je bol koncentrisan u predelu želuca ili niže“, kaže Jelena, koja se izborila s ovom bolešću.
Nekad se žene javljaju svom lekaru upravo zbog povećanja trbuha, gde ta nadutost vremenom postaje konstatna, ili čak same napipaju tumorsku masu. Često se otkriva i tokom rutinskog vaginalnog pregleda. Menstrualne tegobe nisu karakteristične za ovo oboljenje, mada pojava krvarenja pre puberteta kao i u postmenopauzi može biti znak eventualnog tumora jajnika koji proizvodi hormone.
Kako se otkriva:
– ginekološki pregled
– vaginalni ultrazvuk i color doppler značajno povećavaju preciznost dijagnostike
– tumorski markeri iz krvi: CA- 125 , CA- 19-9, HE4 i Roma index
“Nema čekanja”
Ni papa test ni kolposkopija ne ukazuju na ovaj kancer, a on je deseti najučestaliji rak kod žena. S obzirom na vrlo nespecifične metode i nedostatak adekvatnog testa koji može pružiti rano otkrivanje, vrlo je značajna trenutno aktuelna kampanja pod nazivom “Nema čekanja”.
Cilj kampanje je poboljšavanje položaja onkoloških pacijenata. Situacija sa koronavirusom je u ogromnoj meri opteretila zdravstveni sistem, ali onkološki pacijenti nemaju vremena da čekaju. Oni moraju da dolaze na preventivne i kontrolne preglede.
– Statistički podaci su poražavajući. Hoćemo da kroz kampanju na jasan i siguran način istaknemo tu poruku: Nema čekanja – istakao je Marko Milovanović, predsednik Foruma pacijenata Srbije.
Svi članovi kampanje pozivaju da se uključimo – država, farmaceuti, udruženja pacijenata kako bi se podigla svest o važnosti preventivnih pregleda.
Prema aromaterapiji, limun nije samo voće, već i “magičan” sastojak koji može da podstakne fiziološke reakcije u telu. Bogat dragocenim hranljivim materijama, poput vitamina C, A i B, bakrom, manganom, kalcijumom, kalijumom, magnezijumom i moćnim antioksidansima, limun je dobar za kožu, pa čak i za unutrašnje organe.
Štaviše, istraživanje je dokazalo da stavljanje narezanih kriški limuna pored krevet noću može da poboljša probleme sa disajnim putevima, kvalitet vazduha i san.
Zahvaljujući njegovim detoksikacijskim i antibakterijskim svojstvima, limun je prirodni prečiščivač vazduha, i poboljšava njegov kvalitet. Njegov miris smiruje nervni sistem i pomaže u smanjenju osećaja stresa, kao i kod problema sa začepljenim nosom. Miris citrusnog voća otvoriće disajne puteve i pomoći vam da lakše dišete, pa stoga i puno lakše zaspite.
Uz to, udisanje mirisa limuna tokom spavanja može da umanji bol, poput glavobolje i reumatoidnog artritisa, a poznata su i njegova svojstva regulisanja cirkulacije i snižavanja krvnog pritiska, što je takođe naučno dokazano.
Sve su to dobri razlozi zbog kojih bi svakako trebalo da probate da stavite limun pored kreveta pre spavanja. Limun jednostavno narežite na četvrtine po dužini, stavite na tanjirić ili u posudicu pored kreveta i uživajte u blagodetima mirisa ove moćne voćke.
Aerobne vježbe ubrzavaju disanje i otkucaje srca, što zauzvrat poboljšava kontrakciju crijevnih mišića
Za naše tijelo je izuzetno važno da smo aktivni i da se krećemo dovoljno. Bavite se jogom, plešite kod kuće, idite u šetnju – bilo koja fizička aktivnost je poželjna. Ako se ne krećete dovoljno vaše će vas tijelo na to upozoriti.
Ovih sedam znakova pokazuju da se morate više kretati.
1. Stalno ste umorni
Konstantno ste umorni, iako se zdravo hranite i dovoljno spavate. To ukazuje na to da biste se trebali više kretati. Samo 20 minuta umjerenog vježbanja tokom dana značajno povećava energiju i smanjuje umor.
2. Iznenada počinjete osjećati bolove
Primijetili ste da vas iznenada počinju boljeti neki dijelovi tijela – leđa, koljeno, ramena? Pokušajte se više aktivirati pa biste mogli spriječiti iznenadne bolove u tijelu.
Pokretanje mišića, opuštanje zglobova i protok krvi do svih dijelova tijela moglo bi ublažiti bolove u tijelu.
3. Pod stresom ste
Ljudi su zabrinuti zbog finansija, politike, zasipaju ih razne informacije iz medija, a sve to može povećati razinu stresa. Visoke razine stresa nisu dobre za naše zdravlje.
Međutim, sama šetnja, trčanje ili čak i rastezanje tijela oko 30 minuta tri do četiri puta sedmično može značajno smanjiti anksioznost.
4. Problemi s hormonima
Vježbanje je odličan način za regulaciju hormona. Fizička aktivnost ima pozitivan učinak na razinu testosterona, što je bitno u održavanju zdravlja mišića. Povećane razine testosterona također pomažu i u održavanju metabolizma, a bitni su i za ispravan rad moždanih funkcija.
5. Problemi s probavom
Samo 30 minuta trčanja ili šetnje će pojačati vaš apetit prije večere, ali će vam to pomoći da brže probavite obrok.
Aerobne vježbe ubrzavaju disanje i otkucaje srca, što zauzvrat poboljšava kontrakciju crijevnih mišića. Kao rezultat toga, probavljena hrana brže prolazi kroz vaša crijeva i izlazi iz tijela, umanjujući rizik od zatvora.
6. Slabije upravljate vremenom
Možda ste primijetili da zbog silnih obveza koje imate slabije raspoređujete i upravljate vremenom. No, u tome vam može pomoći vježbanje. Fokusirajte se na vježbanje pa ćete moći prestati razmišljati o poslu i drugim ustaljenim navikama.
7. Imate problema sa spavanjem
Ako vam je teško zaspati kad legnete u krevet ili se često budite u noći, pokušajte biti aktivniji tijekom dana, piše The Healthy. Istraživanje je pokazalo da vježbanje poboljšava spavanje i kod osoba koje imaju inosmniju.
Benzoil peroksid je standardna preporuka u terapiji akni. Ako ste ga probali ,a nije pomogao, pročitajte ovaj tekst. Saznajte gde grešite i kako se koristi.
Benzoil preroksid je česta preporuka dermatologa . Pa ipak, on nije besprekoran i ne daje brze rezultate. Štaviše, u prvo vreme može vam se učiniti da se vaše stanje pogoršava.
Da li je to u redu?
Ili je znak da treba da prestanete?
Da li je benzoil peroksid opasan?
Hajde detaljno da vidimo šta je zapravo ovaj lek, kako deluje na akne i zašto se javljaju neka neželjena dejstva koja svakako želimo izbeći.Zašto ga uprkos tome ipak često preporučuju!
Šta je benzoil peroksid?
To je sintetička supstanca koja nastaje iz toluena koji prolazi kroz različite hemijske reakcije. Kada ga stavite na lice, razbija se u benzojevu kiselinu i kiseonik.
Benzoil peroksid je aktivni sastojak koji se koristi u terapiji protiv akni u različitom procentu. To mogu biti gelovi, sapuni, kreme ili losioni sa ovim sastojkom.
Procenat benzoil peroksida koji se može naću u njima varira i ide od 2,5-10%.
Jako je bitno da vodite računa o ovome, jer treba da nađete procenat koji odogovara vašem tipu kože i vašem licu, pa shodno tome i vašem problemu.
Prejaka doza može da vas iziritira. Premala možda neće uopšte pomoći!
Potražite mišljenje lekara i preporuku za neki drugi tretman, ako vam ovaj ne odgovara. A ima ih i ne moraju biti ovako jaki.
Moja prijateljica Ksenija je za svoje lice koristila potpuno prirodan tretman. Lice joj je sada savršeno, a nije imala problema sa iritacijama, crvenilima i sličnim posledicama . To svoje iskustvo podelila je sa nama, pa ga vi pročitajte na ovom linku: https://minutzamene.com/kako-sam-se-resila-bubuljica-mitisera-masne-koze-lica/
Kako deluje benzoil peroksid gel na akne?
Pre svega, on ima ulogu da otčepi začepljene pore koje su jedan od preduslova za nastanak upala, nakupljanje bakterija i stvaranje bubuljica na koži. Takođe, deluje i kao blagi antibiotik i uništava bakterije.
U stvari dešava se sledeće:
Kada ga nanesete na kožu, deluje kao antiseptik i ubija bakterije koje su glavni krivci za nastanak bakterijskih bubuljica . Konkretno, u pitanju je bakterija propionibacterium acnes Prvi korak na tom putu je oksidacija. Nanošenjem, benzoil peroksid ubrizgava kiseonik u pore i to dovodi do njihovog otvaranja, kao i do razbijanja i razlaganja prljavštine u njima. Ove bakterije koje su odgovorne za akne, pokazalo se, ne mogu da prežive u okruženju punom kiseonika kakvo stvori benzoil peroksid gel svjim dejstvom. Kiseonik sagoreva njihove ćelije i možemo reći da ih isposti i iscrpi im snagu. Tako postaju manje otporne, nemaju sposobnost da se razmnožavaju i naposletku nestaju.
Kada sprečite bakterije, nema upala, pa nema ni bubuljica. Deo problema rešen!
Sledeća stavka jeste isušivanje viška ulja na koži i rešavanje problema masne kože. Ovde svoj posao radi benzojeva kiselina koja deluje kao eksfolijent – uklanja mrtve ćelije sa površine i razlaže sebum. Višak masnoće i mrtvih ćelija u kombinaciji glavni su uzročnik akni. Benzoil peroksid uspešno deluje i na to!
Ovde to ide postepeno i ne očekujete momentalno olakšanje. Zapravo, ono što možete očekivati odmah je suprotna reakcija – osećaj peckanja i upaljenosti kože. Ipak, ako ste uporni, benzoil peroksid može poentirati i na ovom polju.
Benzoil peroksid za mitisere
Benzoil peroksid se prvenstveno preporučuje za akne i nalazi se u proizvodima kojis u nemnjeni negovanju kože sklone aknama. Ipak, kako ima uticaja na smirivanje upale, a pročitali ste da umanjuje masnoću i ubija bakterije, možda ga ne treba ni kod mitisera olako izbaciti iz kombinacije.
Naime, ako je koža normalna do suva, a pri tom imate mitisere, benzoil peroksid će samo dodatno isušiti vašu kožu. U tom slučaju će biti više štete nego koristi. Bolje koristite neko prirodno sredstvo za negu kože sa mitiserima.
Ako vas, pak, muči masna koža, opterećena mitiserima, onda je stvar malo drugačija.
Mitiseri kod masne kože često su brojniji, a nekada i propraćeni nekom vrstom crvenila i upaljenosti. Zato nije na odmet probati sa proizvodima koji u sebi imaju manji procenat benzoil peroksida. On bi potencijalno smanjio upalu, a pri tom bi povoljno delovao i na uklanjanje masnoće kože.
Benzoil peroksid za fleke od bubuljica
Mnoga iskustva pokazuju da se benzoil peroksid dobro pokazao i kod uklanjanja fleka od bubuljica. Iako je, ponavljamo, dosta agresivan i kažu da ga postepeno treba uvoditi u rutinu, ako počne da vam prija, onda vam i za fleke može pomoći.
Benzoil peroksid ubrzava regeneraciju kože i, samim tim, vrši neku vrstu eksfolijacije, prilikom koje fleke blede i na kraju nestaju. Naravno, to je kod osoba koje ne kubure sa suvom, već sa masnijom kožom.
Kod osoba sa suvom i normalnom kožom, može biti agresivan. Zato se tu preporučuje neko hidrantnije sredstvo za fleke. Neko koje će bito ujedno i negujuće. Prirodne kreme ovde imaju prednost.
Kako se koristi benzoil peroksid?
Pre svega, proverite da li ste osetljivi na ovaj sastojak. Zato nemojte odmah namazati celo lice (a posebno ne lice) u izdašnim količinama, nego krenite strategijski i polako.
Namažite benzoil peroskid gel na jednu-dve bubuljice i koristite tako par dana. Ukoliko primetite osip, oticanje cvrenilo, verovatno imate alergijsku reakciju i tada benzoil peroksid nije pravi tretman za vas.
Ukoliko ovakava reakcija izostane, nastavite sa upotrebom na većoj površini i u većoj količini.
A koju vrstu proizvoda izabrati?
Uglavnom se koriste benzoil peroksid gel ili krema, premda ima i drugih prozvoda sa ovim aktivnim sastojkom. Ipak, ovo je najbolja solucija kada imate potkožne cistične akne jer se ostavlja da deluje, dok recimo losion ili sapun ispirate i tada oni nemaju dovoljno vremena da deluju.
Benzoil peroksid gel je varijanta koju koža lakše upija, bolja za masniju kožu. Za suvlju je bolja krema sa ovim sastojkom, ali budite obazrivi jer suva koža može burno reagovati na ovaj tretman.
Drugi jako važan savet koji vam moramo dati jeste da počnete prvo sa blažom varijantom. Kada to kažemo mislimo na procenat benzoil peroksida u gelu ili kremi. I 10% ove supstance može se nabaviti u u vidu tretmana za bubuljice, ali nije pametno da to iz prve bude baš izbor . Ovo je onaj slučaj u životu kada više ne znači istovremeno i bolje. Istina, ovaj procenat će efikasnije sasušiti bubuljice, ali može isto tako izazvati i veće iritacije.Najbolje je da počnete sa sa 2,5%.
Ma koji procenat benzoil peroksida za akne da korsitite, uvek pročitajte upustvo koje dolazi uz proizvod i korstite u skladu sa njim. Uglavnom se preporučje da se koristi dva puta dnevno.
Tetman se uglavnom nanosi direktno na područje zahvaćeno aknama u tankom sloju. Na celo područje, ne samo na bubuljicu nego i oko nje!
Preporuka je da se kreme i gelovi nanose 15 minuta posle pranja lica.
Ovde je važno da budete izuzetno pažljivi i pazite da vam on ne dođe u kontakt sa očima, sluznicom nosa i slično, jer izaziva iritacije. Takođe, nikako ne benzoil peroksid gel stavljajte na lice ukoliko imate rane ili posekotine. Verujte nam, peče kao đavo! Gel ne ispirate bar 3 sata (eventualno pre ako vas peče previše)
Upotreba benzoil peroksid sapuna i losiona
Jednostavno, zamenite običan sapun za čišćenje lica ili losion kojim perete lice sa ovim. Pokvasite lice i nanesite sapun lepo.Dobro isperite vodom i osušite. Radite to dva puta dnevno.
Važno: Benzoil preoksid za akne može izbeliti vašu kosu ili tkaninu. Ta činjenica vam je dosta da vam pokaže koliko je ovo jak lek. Ne želite ga tamo gde nema bubuljica! I ne želite da počnete sa najjačim procentom!
Može se kombinovati sa drugim tretmanima za bubuljice. Obično to bude neki površinski antibiotik, kao što je Klindamicin ili krema sa retionidima.
Prve rezultate ćete videti nakon 3 nedelje redovne upotrebe, a svoj maskimum benzoil peroksid za akne pokazaće za najviše 3 meseca. Nema svrhe da koristite više od toga, jer time samo povećavate šanse za iritacije.
Ukoliko se vaše stanje sa aknama do tada nije drastično popravilo, benzoil peroksid gel nije dobar za vas.
Ima li neželjenih efekata?
Nažalost ima, i uopšte nisu retki.
Vrlo su česti slučajevi da problem sa aknama nakon upotrebe benzoil peroksida postane još gori.
Takođe, može se javiti crvenilo, koža može da peče, a vremenom i da počne da se ljušti. Ipak, to prema preporukama ne bi trebalo da vas spreči da nastavite sa tretmanom, osim ako te nuspojave nisu zaista strašne.
Treba da znate da benzoil peroksid jeste jak lek za akne i osećaj peckanja može da vam probudi nadu da ćete se rešiti problema preko noći. Činjenica je ipak da to nije tako.
Do prvih konkretnih rezultata biće potrebno da prođe 4-6 nedelja kontinuirane upotrebe!
Dakle, budite uporni!
Svakako, ima i situacija koje ne treba uporno forsirati i koje ukazuju da benzoil peroksid nije za vas.
Kada treba da prestanete sa primenom ovog tretmana za akne i posetite lekara? Koji simptomi su zabrinjavajući?
osip i svrab
oticanje
crvenilo i plikovi
Ukoliko primetite da vam ovaj tip tretmana ne odgovara, ne očajavajte. Ima još opcija koje možete probati, a sledeća koju dermatolozi često preporučuju je salicilna kiselina.
Naš je savet da se raspitate o prirodnim tretmanima protiv akni. Mnoštvo je prirodnih sastojaka koji mogu doprineti da vaše bubuljice nestanu, kao što je na primer aloja vera, ulje čajevca ili proizvodi na bazi ovog ulja.
Kako da znate da li je za vas Benzoil peroksid ili salicilna kiselina?
To zavisi od veličine problema koji imate. Za jače, izraženije i upornije akne bolji je benzoil peroksid, jer se bori protiv bakterija. Ipak, izaziva iritacije i nije za osetljivo lice niti za osobe koje imaju ekcem, rozaceu ili slične kožne probleme.
Salicilna kiselina delije kao eksfolijent. Uklanja površinski sloj kože i rastapa prljavštinu nakupljenu u porama, te deluje protiv upala. U neku ruku deluje kao aspirin za kožu (lek koji je svojevrtsan oblik salicilne kiseline – acetisalicilna kiselina) Za razliku od benzoil peroksida, deluje umirujuće na kožu. Mana ovakvog izbora je što je takav tretman manje efikasan za ekstremne potkožne akne. Ne deluje protiv bakterija i bolji je kao preventiva.
Alternativa benzoil-peroksidu
Bez brige ako ustanovite da ovaj preparat nije za vas. Ključni problem kod njega je što deluje previše naglo, a koži treba vremena da ustali svoje procese. Rešenje je u postepenom pronalaženju balansa za kožu. Zato je najbolje potražiti preparat za bubuljice na biljnoj bazi koji polako reguliše količinu sebuma, a ne drastično isušuje i koji postepeno dovodi mikrobiom kože u normalu.
Gde nabaviti benzoil peroskid i koja je cena?
Neki od preparata sa ovim aktivnim sastojkom su gelovi sa nazivima Duac, Antropar, Benzaknen, Akneroxid, a cene benzoil peroksida ovako upakovanog u gel se kreću od 350-800 dinara . Mogu se nabaviti u skoro svima apotekama.
Iako je u neku ruku antibiotik, moguće je kupiti benzoil peroksid bez recepta. Ipak, naš je savet da to ipak ne radite na svoju ruku već da se posavetujete sa svojim dermatologom. Prilikom kupovine obavezno povedite računa o procentu aktivne supstance u gelu, kremi ili losionu koji nabavljate.
Iskutsva sa benzoil peroksidom
Iskustava su pokazala da primena ovog tretmana za akne jeste delotvorna. Ipak, ima dosta nedostataka, a pored gore pomenutih iritacija, on čini vašu kožu osetljivijom na sunce, baš kao i primena AHA kiselina za lice. Gledajte da tokom korišćenja izbegavate izlaganje direktnim sunčevim zracima, ali i solarijum.
Benzoil peroksid najbolje deluje ako se koristi kontinuirano. Ukoliko ga koristite samo kada se bubuljice pojave, nećete mnogo postići.
On jednostavno leči posledice i sprečava nastanak novih upala. Nema sposobnost da ojača otpornost organizma na bubuljice. Dok ga korisite, deluje. Kada prestanete, ne deluje.
Da biste se zauvek rešili bubuljica potrebno je da poradite na uzroku. To podrazumeva:
dovedete pod kontrolu produkciju sebima, a za to vam nisu nužni jaki preparati koji izazivaju iritacije
vodite računa o higijeni kože
povedete računa o svojoj ishrani i načinu života. (pokazalo se da masna hrana, slatkiši i višak ugljenih hidrata deluju inflamatorno na akne, ali se za njihovu pojavu ponekad okrivljuje i netolerancija nekih namirnica)
Iskustva sa benzoil peroksidom pokazala su da se one blaže iritacije izazvane njegovom upotrebom, suvoća kože i perutanje mogu ublažiti ako koristite redovno ovlaživač ili neko prirodno ulje za lice.
Ako želite da uspete sa ovim tretmanom, prvi je korak da budete strpljivi i ne odustajete jer nema instant rezultata. Iskustva su pokazala da je baš nedoslednost uzrok neuspeha u ovom slučaju. Nastavite barem 6 nedelja, pre nego što zaključite da li je benzoil peroksid za akne dobar za vas ili ne. To jeste puno vremena, ali na kraju, strpljenje može da vam se isplati!
POVEZANI ČLANCI
Masna koža lica biće prošlost! Uz ove savete je lakše!
5 preparata za bubuljice koji zaista prave razliku!
TOP LISTA krema za problematičnu kožu
Strategija za lečenje akni! E OVAKO se to radi!
Postoje li bubuljice od šampona i kako protiv njih