Najvažnije je započeti

Fitness trener Branimir Vajda kaže kako za fizički zdravu osobu ne postoji neka aktivnost koja može biti kontraproduktivna, ali navodi kako svaku aktivnost osoba treba prilagoditi svojoj kondiciji, dobi i zdravstvenom stanju. Zdrava osoba, pod pretpostavkom da ne osjeća nikakvu bol u leđima i ekstremitetima tijekom svakodnevnih uobičajenih aktivnosti, može izvoditi bilo koju fizičku aktivnost. Najvažnije je da u njoj uživa i da se nakon nje dobro osjeća. Trener naglašava kako je jako važno napraviti testove za procjenu različitih funkcionalnih sposobnosti kako bi se program vježbanja mogao individualizirati.

Što se tiče održavanja motivacije za vježbanje tijekom cijele godine Vajda kaže kako je najvažnije započeti s aktivnošću: “Kvalitetnu fizičku aktivnost koja se pravilno izvodi, tijelo i mozak sami prepoznaju i pamte te je i traže. Ako ne stalno u istom obliku, onda u obliku neke druge fizičke aktivnosti. Važno je pronaći aktivnost koja odgovara tijelu i da se nakon te aktivnosti osjećaš ugodno. Važno je donijeti osobnu odluku o promjeni načina života i prehrane te si zadati realan period i postaviti si ciljeve.“

Aktivnost prilagodi dnevnom ritmu

Trener Vajda kaže kako idealan test kojim možeš doznati koja aktivnost je za tebe i koje vježbe da
radiš, ne postoji. Kada želiš
nešto promijeniti to ne ovisi samo o tvojoj motivaciji, nego i o tvom dnevnom ritmu i koliko si se psihički potrošila prije fizičke aktivnosti. Zbog
toga je dobro da biraš aktivnosti koje se mogu prilagoditi tvom dnevnom ritmu.

“Prije odabira tjelesne aktivnosti trebala bi napraviti antropometrijska mjerenja koja daju konkretne brojčane
vrijednosti o tvojoj slici tijela i obliku, a napredak se može jednostavno pratiti u centimetrima. Bilo bi dobro da prvo napraviš test za kralježnicu na aparatu Huber kako bi doznala u kojem je stanju tvoja muskulatura te postoji li kakav mišićni disbalans. Nakon toga treba odrediti vježbe koje bi trebala raditi u cilju postizanja simetrale tijela. Nakon toga preporučujem napraviti test za procjenu aerobnih sposobnosti te test srca i disanja“, objašnjava Vajda.

Osjećaj neugode u teretani

Mnogo naših čitatelja javlja nam se s problemom osjećaja neugode prilikom vježbanja u teretani među drugim ljudima pa smo za savjet pitali stručnjake. “Radim s ljudima
koji trebaju puno više vremena da potroše nagomilanu energiju, a
klasificiraju se kao pretili i moram reći da je riječ neugodnost samo
opravdanje za neaktivnost i promjene u prehrani“, rekao je trener Vajda.

Magistra kineziologije i inovatorica Body tehnike Ana-Marija Jagodić Rukavina objasnila je zašto teretana nije najbolji izbor za osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu masu: “Osobama koje imaju problema s prekomjernom tjelesnom težinom, ne bih preporučila teretanu gdje su izloženi neugodnim pogledima ostalih vježbača zbog kojih se mogu osjećati još gore. Preporučila bih im malu grupu za vježbanje u kojoj će biti osobe sa sličnim problemima i koji će se međusobno stimulirati.“

Kineziologinja naglašava kako je prvi korak osvještavanje tijela i razvijanje ljubavi prema sebi,
a tek onda sve ostalo. Prvi cilj bi trebao biti da se osoba bolje osjeća, a
ne da se odmah na početku orijentira na gubitak kilograma i
centimetra, jer to dolazi tek kasnije.

Savjeti za vježbanje:

• odaberi bicikl ili role
• puno hodaj
• nabavi odjeću za vježbanje koja prati liniju tijela, ističe prednosti i prekriva nedostatke
• izvodi vježbe koje popravljaju stav tijela (ako se pravilno držimo, izgledamo vitkije i automatski imamo veće samopouzdanje)
• ples i glazba troše kalorije, a možeš plesati i kod kuće

Kako vježbati u teretani doznaj ovdje.

Zamke ekspresnog mršavljenja

Trodnevna dijeta nije standardizirana pa svaki od brojnih autora koji je preporučuju pod tim nazivom podrazumijeva nešto drugo. Također, mnogi autori tvrde da su oni smislili trodnevnu dijetu i da je samo njihova prava. No, radi se o nazivu koji obuhvaća široku paletu prehrambenih režima. Prve varijante trodnevne dijete nastale su krajem osamdesetih, a zvale su se vojnička dijeta, mornarička dijeta, dijeta Clevelandske klinike ili jednostavno – trodnevna dijeta. Zajedničko im je samo trodnevno trajanje i obećanje gubitka od 4 do 5 ili više kilograma u tri dana. Većina varijanti uključuje konzumaciju velikih količina tune i povrća te sladoled uvečer, uz ispijanje bar četiri čaše vode.

Jelovnik:

Najrasprostranjenija varijanta trodnevne dijete predlaže sljedeći jelovnik:

Prvi dan

• Doručak: pola grejpfruta, šnita tosta, dvije žlice namaza od kikirikija i kava ili čaj (misli se na pravi čaj s kofeinom)
• Ručak: pola šalice tune, šnita tosta, kava ili čaj
• Večera: 100 g bilo koje vrste mesa, šalica zelenog graha, pola banane, manja jabuka i šalica sladoleda od vanilije

Drugi dan

• Doručak: jedno jaje, šnita kruha i pola banane
• Ručak: šalica svježeg sira ili šnita tvrdog sira, jedno tvrdo kuhano jaje i pet slanih krekera
• Večera: dvije hrenovke, šalica brokule, pola šalice mrkve, pola banane i pola šalice sladoleda od vanilije

Treći dan

• Doručak: pet slanih krekera, šnita tvrdog sira i manja jabuka
• Ručak: tvrdo kuhano jaje i šnita tosta
• Večera: šalica tune, pola banane i šalica sladoleda od vanilije

Ubrzanje metabolizma

U nekim varijantama naranča se preporučuje umjesto grejpa, a svježi sir umjesto tune. Neki autori propisuju obilnije obroke te dopuštaju limun, sol, papar, ocat, biljne začine, sojin umak i kečap. Svi se slažu u jednom, a to je da su zabranjene namirnice koje sadrže masnoće. Također, svi autori upozoravaju da su željeni rezultati mogući samo ako se dijeta provodi točno u skladu s uputama. Neke varijante trodnevne dijete savjetuju ponavljanje nakon nekoliko dana uobičajene prehrane. Interval između dva režima po nekim autorima smije trajati samo dva, a po drugima četiri ili pet dana.

Princip kojim dijeta donosi rezultate temelji se na sniženom unosu kalorija te na ubrzanom metabolizmu koji sagorijeva povećane količine masti. Iako je gubitak više kilograma pri opisanom režimu prehrane vrlo vjerojatan, nijedna varijanta trodnevne dijete nije uravnotežena i sigurna po zdravlje. Većina varijanti trodnevne dijete propisuje 1000 kalorija, dok ekstremne verzije dopuštaju samo 700 kalorija. Jedan autor savjetuje da se  prvi dan uzima samo voda, drugi dan samo voće i voćni sokovi, a treći dan samo povrće i povrtni sokovi.

Rizici trodnevne dijete

Dijeta koja oštro ograničava kalorije i raznovrsnost hrane donosi brojne opasnosti. Organizmu trebaju namirnice koje sadrže sve glavne prehrambene sastojke – masnoće, ugljikohidrate i bjelančevine. Svaka dijeta koja sadrži 800 ili manje kalorija spada u vrlo nisko kalorične dijete, koje prijete brojnim neželjenim učincima. Među njima su žučni kamenci, krvožilne smetnje i deficiti vitamina i minerala. Povrh toga, tako nizak unos kalorija često potiče prejedanje po isteku tri dana.

Iako brz gubitak kilograma može zvučati privlačno, radikalna i brzopotezna dijeta donosi više štete nego koristi. Dnevne potrebe kalorija i hranjivih sastojaka značajno se razlikuju od osobe do osobe ovisno o dobi, spolu, težini i drugim faktorima. Planiraš li započeti dijetu posavjetuj se s liječnikom.

Komentar stručnjaka

“Sam naziv ‘Trodnevna dijeta’ otkriva da je riječ o kratkoročnom rješenju koji ne mijenja prehrambene navike niti donosi strukturiran program mršavljenja potreban za kvalitetno skidanje kilograma. Sama dijeta je energetski vrlo restriktivna i obećava relativno brz gubitak kilograma u kratkom periodu što sa sobom nosi rizik od usporavanja metabolizma i posljedično vraćanja kilograma nakon što dijeta završi. Dijeta je u osnovi visokoproteinska, drugim riječima neuravnotežena. Preporučuje izbjegavanje masnoća što nema osnove niti se može preporučiti budući da masnoće imaju brojne važne uloge u organizmu i čine nezamjenjiv dio pravilne prehrane. Jedina prednost ovakvog prehrambenog režima je što je kratkotrajan pa deficiti vitamina i minerala nisu realni, no situacija se mijena ako se osoba odluči za nekoliko trodnevnih intervala“, objašnjava magistrica nutricionizma Sandra Krstev Barać.

Kupus je biološki jako vredna namirnica. Od davnina se koristi kao hrana i lek. Savremena istraživanja su potvrdila lekovita svojstva ovog povrća.

Sastav kupusa

Ovo povrće ne sadrži veliku količinu ugljenih hidrata (4%), ima malo belančevina (1,4%), zanemarljivo masti (0,2%), dosta vode (93%) i solidnu količinu dijetnih vlakana (2-2,8%). Kalorijska vrednost je mala (100g belog kupusa daje 30kcal, crvenog 37).

Sadrži veliku količinu vitamina C, prisutni su i svi B vitamini, zatim A, K i PP vitamini, kao i znatno karotena. Od minerala ima dosta kalijuma, kalcijuma, fosfora, magnezijuma i gvožđa.

Leči čir

Svakodnevno uzimanje soka od svežeg kupusa ubrzava zarastanje čira. Bolesnici koji koriste ovaj jednostavan lek protiv čira na želucu četiri puta brže ozdrave u odnosu na one koji se leče klasičnom terapijom. Kod čira na dvanaestopalačnom crevu zarastanje je tri puta brže u odnosu na klasično lečenje.

Kupus ima sastojke koji podstiču stvaranje sluzave barijere koja štiti sluzokožu od agresivnog dejstva kiseline. Deluje i kao antibiotik- uništava pojedine bakterije uključujući i Helicobacter pylori koji se povezuje sa nastankom čira. Sok se pravi od svežeg kupusa. Stajanjem kupusa smanjuje se njegova lekovita moć.

Deluje protiv raka

Kupus je delotvoran u prevenciji raka želuca. Osobe koje često, gotovo svakodnevno jedu kupus imaju mali rizik da obole od ove bolesti. Nisu potrebne velike količine kupusa. Važno je da se jede što češće. Optimalna doza bi bila trećina šolje sirovog ili dve kašike kuvanog kupusa, ali svakodnevno.

Zahvaljujući velikoj količini indola kupus može da utiče na rak debelog creva. Osobe koje često jedu salatu od slatkog ili kiselog kupusa retko oboljevaju od ovog oblika raka. Dugotrajnim kuvanjem indoli se znatno uništavaju te vas sarme i podvarak ne štite.

Unošenje kupusa može da vas zaštiti od raka pluća. Izgleda da kupus „više voli“ žene, jer se rizik za pojavu raka pluća kod onih koje ga često jedu smanjuje sedam puta, dok kod muškaraca tri puta.

Za zdrave dojke

Nova istraživanja pokazuju da konzumiranje kupusa, kao i drugog povrća iz roda krstašica (karfiol, brokole) pomaže u smanjenju fibrocističnih promena u dojkama. Ovo povrće ubrzanjem metabolizma utiče na brže izbacivanje hormona estrogena iz organizma. Poznato je da estrogen utiče na povećanje čvorića u dojkama.

Žene koje imaju usporen metabolizam estrogena su pod većim rizikom da dobiju hormon zavistan tumor- rak dojke i materice. Kupus ga ubrzava, utiče na brže izbacivanje estrogena i smanjuje rizik od raka. Žene iz Azije ređe oboljevaju od raka dojke jednim delom i zbog toga što jedu dosta povrća iz roda krstašica. Za bolji efekat potrebno je da se jede sirov ili kratkotrajno kuvan.

Bogat antioksidansima

Značajan je izvor antioksidanasa. Time štiti genetski materijal ćelija i sprečava njihovo pretvaranje u maligne. Velikim sadržajem karotena smanjuje rizik od katarakte. Sprečava oštećenje nervnih ćelija tako da smanjuje rizik od Parkinsonove bolesti. Smanjuje zapaljenjske procese te se preporučuje osobama koje boluju od astme i artritisa. Budući očevi treba da ga jedu jer smanjuje oštećenja spermatozoida i povećava plodnost.

Blagotvoran kod hipertenzije

Sprečava porast krvnog pritiska. Oboleli od ove bolesti treba da ga jedu kao neposoljenu salatu. Spada u malobrojnu grupu povrća koje ima mnogo više kalijuma od natrijuma tako da utiče na sniženje krvnog pritiska. Ovo dejstvo se poništava ako se jede presoljen.

Zbogom osteoporozi

Mali sadržaj natrijuma i povoljan odnos kalcijuma i fosfora omogućava maksimalno iskorišćavanje kalcijuma. Time kosti postaju jače, što je posebno važno za decu. Jače kosti u mladosti smanjuju rizik od osteoporoze u kasnijem dobu. Žene u postmenopauzi su sklone ovoj bolesti te treba u ishrani da daju prednost kupusu.

Za mršavljenje

Ne samo da je niskokalorična namirnica, već usporava pretvaranje ugljenih hidrata i drugih sastojaka hrane u masti. To ga čini idealnom namirnicom za osobe koje žele da smršaju.

Loše strane kuvanog kupusa

Kuvan kupus može da izazove grčeve i nadimanje u stomaku, da pogorša stanje kod osoba koje imaju proliv, nekada čak i da izazove bol u želucu kod osoba koje inače nemaju problema sa organima za varenje. Pogoršava stanje kod obolelih od Kronove bolesti. Mnogo se lakše vari ako se kuva bez vode – na pari ili uz dodatak kima. Dugotrajnim kuvanjem uništava se veći deo lekovitih materija.

Dijabetes melitus (šećerna bolest) je najčešća endokrina bolest detinjstva. U Srbiji od šećerne bolesti oboljeva jedno dete na 2500 – 3000 dece. Osnovna karakteristika dečjeg dijabetesa je nestabilnost, promenljivost, nagle promene nivoa glukoze u krvi iz dana u dan, ali i promena koja se zbiva tokom rasta i razvoja.

Uzrok

Deca u 98% slučajeva oboljevaju od nestabilnog, ketozi sklonog, inzulin – zavisnog oblika dijabetes melitusa (tip I), koji se najčešće javlja u pubertetu. Inzulin zavisni dijabetes melitus (IZDM) je nasledno oboljenje. Odgovoran je izmenjen gen na kratkom kraku šestog hromozoma. Kod genetski sklone dece početak bolesti može biti isprovociran virusnom infekcijom, delovanjem neke hemijske materije, sastojka hrane npr. proteina kravljeg mleka ili stresom. Nakon toga sledi dugotrajna imunološka reakcija koja dovodi do oštećenja beta ćelija pankreasa, koje su odgovorne za stvaranje inzulina. U to vreme nema simptoma bolesti, ali su prisutna antitela protiv beta ćelija, citotoksične T ćelije, kao i povećano lučenje medijatora ćelijskog oštećenja – citokina u koje se ubrajaju interleukin 1, interferon gama i faktor tumorske nekroze – alfa.

Klinička slika

Većina dece ima tegobe 2 do 4 nedelja pre postavljanja dijagnoze. Deca imaju pojačano mokrenje, žeđanje, apetit je često promenjen, nekada pojačan, a nekada znatno smanjen, gube težinu, zamaraju se i imaju poremećaje vida. Stanje se pogoršava, počinju da povraćaju, može se javiti dehidratacija, bol u trbuhu, ubrzano disanje sa mirisom izdahnutog vazduha na aceton, pospanost sve do kome. Postoji hiperglikemija – šećer u krvi je iznad 11mmol/l. U mokraću je prisutna glikoza, a nekad i ketoni. Trećina bolesnika dospeva u bolnicu u dijabetičnoj ketoacidozi (DKA).

Bolest protiče kroz nekoliko faza. Tegobe sa početka bolesti se primenom inzulinske terapije povlače. Posle izvesnog vremena su potrebne znatno niže doze inzulina. Dve trećine dece ulazi u fazu remisije, kada im nije potreban inzulin. To traje od par nedelja do dve godine. Mnogi roditelji obično pomisle da se dete primenom nekih narodnih lekova izlečilo. Međutim, za to vreme se beta ćelije iscrpljuju i bolest «se vraća» i ispoljava u svom definitivnom obliku – «totalni dijabetes». Tada su potrebne doze inzulina 0.8 – 1.3 jedinica po kilogramu telesne težine dnevno. Devojčicama su potrebne veće doze. U pubertetu su mladima potrebne veće doze nego odraslima. Postoji relativna inzulinska rezistencija kao posledica povećanog lučenja hormona rasta, inzulinu sličnog faktora rasa i polnih hormona, kao i povećanog nivo stresa u tom periodu.

Terapija

Cilj lečenja je uklanjanje svih simptoma bolesti, sprečavanje urgentnih stanja (dijabetična ketoacidoza i hipoglikemija), omogućavanje normalnog rasta i polnog razvoja i sprečavanje emocionalnih poremećaja. U cilju lečenja koriste se inzulin, pravilna ishrana, fizička aktivnost, rešavanje stresa i kontrola nivoa šećera u krvi, kao i određivanje šećera i ketona u urinu.

Inzulinska terapija je osnova lečenja. Najčešće se koristi kombinacija inzulina kratkog dejstva (Inutral, Actrapid) i inzulina srednjeg dejstva (Izofan, Inzulatard). Po pravilu se koristi sintetski humani inzulin, 30 minuta pre doručka i pre večere tj. dva puta dnevno. Približno se daje dve trećine inzulina ujutru i jedna trećina uveče, a odnos brzodelujućeg i sporijeg je 1: 3. deca ispod 4 godine su osetljiva na inzulin brzog dejstva pa se on daje 1 – 2 jedinice, dok ostatak čini izofan – inzulin. Deca uzrasta 5 – 10 godina obično koriste 4 jedinice brzodelujućeg, a većoj deci treba više.

Sve više se koristi intenzivna inzulinska terapija, jer se pokazalo da su sa njom komplikacije blaže. Ona podrazumeva češće korišćenje inzulina ili korišćenje inzulinskih pumpi, što je kod nas za decu još uvek retko. Brzodelujući inzulin se daje 3 – 4 puta dnevno pre obroka, a sporo delujući pred spavanje. Da bi korišćenje inzulina bilo što lakše i bezbolno koristi se inzulinsko «penkalo».

Da bi se uspešno pratila bolest i ostvarila dobra regulacija glikemije potrebno je svakodnevno merenje glikemije na kućnom aparatu. Idealno je da se meri pre svakog obroka i pre spavanja ili najmanje dva puta dnevno. Ako dobijene vrednosti nisu normalne koriguje se doza inzulina. Teži se da kod školske dece vrednosti budu pre obroka 4 – 6mmol/l, tokom dana 4 – 8mmol/l (ne bi trebalo da bude više od 10mmol/l posle obroka). Kod predškolske dece i dece koja su sklona hipoglikemijama vrednosti treba da budu veće 6 – 8 mmol/l natašte.

Dobar uvid u kvalitet regulacije glikoze daje testiranje glikoliziranog hemoglobina. Test ispituje koncentraciju hemoglobina A1c (HbA1c) ili glikoliziranog hemoglobina. Hemoglobin, protein crvenih krvnih zrnaca se menja kada se za njega veže glikoza. Promena zavisi od prosečne koncentracije šećera u krvi. Kod zdravih ljudi vrednost A1c je ispod 7%. Kod dijabetičara vrednost od 8 – 9% pokazuje da je u zadnja 2 – 3 meseca nivo glikoze bio dobar.

Komplikacije bolesti

Komplikacije bolesti su hipoglikemija, fenomen zore i dijabetska ketoacidoza, kao rane ili akutne komplikacije. Hronične komplikacije su degenerativne promene.

Hipoglikemija je česta akutna komplikacija kod mladih dijabetičara, pogotovu ako su pod intenzivnom inzulinskom terapijom. Izazvana je velikom dozom inzulina, preskakanjem obroka ili prevelikom fizičkom aktivnošću. Njeni simptomi su glad, slabost, podrhtavanje, znojenje, umor, pospanost, glavobolja i poremećaj ponašanja. Ako dete odmah ne uzme 2 – 3 kocke šećera, keks isl. može doći do gubitka svesti i konvulzija. Tada roditelji treba da daju injekciju glukagona 0.3 – 0.54mg u mišić. U bolnici se daje rastvoz 25% glikoze 20 – 50ml u venu. Hipoglkemija može dovesti do trajnih neuroloških oštećenja.

Dawn fenomen ili fenomen zore je hipoglikemija koja se javlja u jutarnjim časovima. Veoma se često sreće kod dece u periodu rasta. Nastaje zbog prestanka delovanja večernje doze inzulina uz istovremeno antagonističko delovanje hormona rasta i kortizola koji se najviše luče u ranim jutarnjim satima. Problem se rešava tako što se večernja doza inzulina razdvoji. Insulin brzog dejstva se daje pre večere, a sporog dejstva pre spavanja.

Dijabetska ketoacidoza je teška akutna komplikacija koja se ispoljava povraćanjem, izraženom dehidracijom, bolom u trbuhu, hiperventilacijom (ubrzano disanje), mirisom acetona u izdahnutom vazduju, pospanošću i na kraju komom. Leči se davanjem inzulina, nadoknadom tečnosti i elektrolita i uklanjanjem i lečenjem njenog izazivača, što je najčešće infekcija. Terapijom se sprečava teška i često fatalna komplikacija – edem mozga. Znaci edema mozga su proširene i nejednake zenice, nestabilnost krvnog pritiska, bradikardija (usporen srčani rad), konvulzije i apneja (prestanak disanja).

Hronične komplikacije su degenerativne promene. Zbog promena na sitnim krvnim sudovima dolazi do zadebljanja kože, neuropatija, retinopatije i bubrežne insuficijencije najčešće u 4. i 5. deceniji života. Učestalost komplikacija se znatno smanjuje ako je glikemija blizu normali i glikozirani hemoglobin ispod 8%. Da bi se komplikacije odložile potrebna je kontrola holesterola i njegovih frakcija (HDL i LDL) i po potrebi dijetalna ishrana sa manje masnoće da bi se sprečila ubrzana ateroskleroza. Kod adolescenata jednom godišnje treba određivati mikroalbuminuriju koja može rano da ukaže na oštećenje bubrega. U godinama razvoja jednom godišnje pregledati oči i redovno meriti krvni pritisak.

Svi građani u vašoj zemlji treba da imaju obavezno zdravstveno osiguranje, a poželjno je da ga pružaju osiguravajuće ustanove koje se međusobno takmiče
„Moja ustanova analizira i upoređuje sisteme zdravstvene zaštite u 35 evropskih zemalja još od 2004. i objavljuje više od 40 odgovarajućih pokazatelja.  

Ako ishrana ne obezbeđuje dovoljno belančevina tj. aminokiselina koje učestvuju u građi hemoglobina, vitamina koji učestvuju u građi eritrocita, minerala bakra može da nastane anemija, koja ne može da se izleči samo unosom gvožnja.

Vitamin A učestvuje u stvaranju eritrocita. Kod njegovog nedostatka smanjuje se stvaranje crvenih krvnih zrnaca, gvožđe se ne troši, njegove rezerve u kostnoj srži i jetri se povećavaju, te davanje gvožđa ne može da izleči malokrvnost. prirodni izvori vitamina A su džigerica, mlečni proizvodi, žumance i riba. U obliku provitamina A ima ga u šargarepi, breskvama, kajsijama.

Vitamin C učestvuje u metabolizmu gvožđa i folne kiseline. Zbog svoje višestruke uloge u formiranju eritrocita nedostatak ovog vitamina može da izazove različite vrste anemija: normocitnu i normohromnu, hipohromnu ili makrocitnu. Prevencija se sastoji u unošenju svežeg voća i povrća.

Vitamin E je antioksidans čiji nedostatak neutrališe hemoglobin i oštećuje belančevinasu opnu eritrocita. Nedostatak ovog vitamina može da izazove hemoliznu anemija i sreće se uglavnom kod nedonoščadi novorođenčadi. Ovog vitamina ima u jajima, orasima, lešmocima, bademu, biljnim uljima.

Riboflamin je vitamin B2. Njegov nedostatak izaziva oštećenje eritrocitne loze u kostnoj srži, zbog čega je smanjeno stvaranje crvenih krvnih zrnaca. Sastavni je deo B kompleksa. Sadrži ga zeleno lisnato povrće, posebno spanać i brokoli.

Piridoksin (vitamin B6) je neophodan za formiranje eritrocita. Kod njegovog nedostatka nastaje hipohromna anemija, kod koje manjak hemoglobina i gvožđa ne može da se koriguje preparatima gvožđa. Prirodni izvori riboflavina su meso, živina, mleko, pasulj, leblebije, banane, šargarepa, pasulj.

Nedostatak bakra dovodi do hipohromne anemije koja ne može da se izleči davanjem gvožđa. Osim manjka gvožđa postoji smanjen broj neutrofilnih leukocita i degenerativne promene u eritroblastima iz kojih nastaju eritrociti. Ovog minerala poserbno ima u morskim plodovima, integralnom hlebu, pasulju, grašku, soji i jezgrastom voću.

Nedovoljan unos belančevina dovodi do normocitne – normohromne anemije blažeg stepena. Kod ljudi na strogoj dugotrajnoj dijeti pad hemoglobina može da bude značajan. Izvori belančevina su mleko, mlečni proizvodi, meso jaja, pasulj, grašak, soja i druge mahunarke i orašasti plodovi.

Pleuralni izliv predstavlja nakupljanje tečnosti između dva lista plućne maramice (pleure). Maligne bolesti su čest uzrok pleuralnog izliva, koji se stručno naziva Effusio pleure maligna.

Uzrok izliva

Pleuralni izliv se najčešće javlja kod karcinoma pluća, zatim dojke i limfoma. Pokazuje da je maligni proces jako uznapredovao. Ostali tumori koji mogu da dovedu do stvaranja izliva su tumor želuca, jajnika, ređe pankreasa, kolona i prostate.

Najčešće je maligni izliv posledica povećane propustljivosti kapilara zbog zapaljenja koje prati tumor. Utiče i kidanje kapilara i poremećena limfna drenaža. Izliv (koji je uglavnom eksudat) je bistra sukrvičava tečnost ili gusta krvava. Ako tečnost liči na krv velika je verovatnoća da je maligne prirode.

Primarni tumor plućne maramice koji se zove mezoteliom (mesothelioma pleure) je uvek praćen formiranjem izliva. Izliv je bistar sukrvičav sa dosta hijaluronske kiseline. Nakon odstranjivanja izliva (punkcije) tečnost se brzo vraća, što ukazuje na lošu prognozu bolesti. Mezoteliom se najčešće javlja kod osoba koje su radile sa azbestom.

Karcinomi organa za varenje i dojke koji metastaziraju u pluća i plućnu maramicu često dovode do pojave izliva. Limfomi (Hodkinova bolest, retikulosarkom i limfosarkom) obično dovode do zapušenja limfnih sudova, drenaža limfe je onemogućena i dolazi do nakupljanja tečnosti. Ponekad se multipli mijelom javlja na zidu grudnog koša i dovodi do nastanka izliva.

Tegobe kod malignog izliva

Izliv izaziva otežano disanje, kašalj i bol u grudima. Često su to prvi simptomi malignog tumora, mada 20% bolesnika sa malignim izlivom nema tegobe u grudima, već se javlja lekaru zbog tegoba od strane organa zahvaćenog tumorom. Ostale tegobe malignog izliva su iskašljavanje krvi, brzo zamaranje, gubitak težine i povišena temperatura. Na jačinu tegoba više utiče brzina nakupljanja tečnosti nego njegova veličina. Ako se izliv brzo povećava tegobe su izraženije nego kada se količina tečnosti postepeno povećava.

Dijagnoza

Da bi se postavila dijagnoza radi se punkcija. Pregledom ćelija pod mikroskopom (citološki pregled sedimenta) nalaze se maligne ćelije. Ako ovom metodom ne može da se utvrdi zašto je nastao izliv tj. koji tumor ga je izazvao radi se bio biopsije pleure (uzima se isečak plućne maramice i pregleda pod mikroskopom).

Terapija

Hemioterapijom i/ili radioterapijom leči se osnovna bolest koja je dovela do izliva što može da utiče na smanjenje izliva. Uklanjanje izliva znatno ublazava bolesniku tegobe, ali ne utiče mnogo na prognozu bolesti. Ako se odstranjen izliv brzo vrati (brže od dve nedelje) radi se pleurodeza. To je hiruška procedra tokom koje se izmenju dva lista pleure ubacuju citostatici, antibiotici, talk ili dr. sredstva koja izazivaju zapaljenje. Ono može da traje danima i nedeljama, a završava se formiranjem ožiljka koji slepi plućnu maramicu koja oblaže zid grudnog koša za maramicu koja oblaže pluća tako da između njih ne može da se nakuplja tečnost.

Geranija uklanja toksine i čisti organizam

Matilda Ivaniš Knez, aromaterapeutkinja preporučuje ti da kožu nakon blagdana njeguješ blagim tonikom od ruže geranije jer sadrži niz dobrih svojstava koja imaju detoksikacijski učinak: „Tonik od ruže geranije čisti i osvježava te skuplja pore. Ako je kombiniraš s nekim baznim uljem poput ulja koštica marelice dobit ćeš odličan pripravak koji će njegovati kožu, vratiti joj izgubljenu vlagu te očuvati zdrav ten. Budući da regulira proizvodnju sebuma, jednako je dobra za izrazito suhu, normalnu kao i za masnu kožu, a pomaže i u ublažavanju boli kod herpes zostera. Poznato je da ruža geranija potiče cirkulaciju, čisti toksine i višak vode te stimulira limfu što ju čini idealnim sastojkom anticelulitnih pripravaka te pripravaka za pročišćavanje organizma.“

Trikovi protiv podočnjaka

„Ako su ti podočnjaci urođeni, nema puno pomoći, međutim ako ti se na očima vide posljedice višednevnog tulumarenja, možeš ih ublažiti ovim jednostavnim trikovima“, objasnila je Petra Brzović, aromaterapeutkinja.

• Na oči stavi kriške svježeg krastavaca
• U hladnjaku ohladi dvije čajne žlice i stavi ih preko očiju
• Skuhaj celer u vodi pa popij čaj od celera, on ima dijuretičko djelovanje te smanjuje natečenost, a u čaju možeš namočiti i vatice pa ih staviti na područje očiju

Hranjiva maska od avokada

Avokado hrani i obnavlja umornu kožu, kožu bez sjaja ili zrelu kožu. Njegovo meso sadrži gotovo 50 posto ulja bogatog vitaminom E i osnovnim masnim kiselinama. Na jugu Afrike mnoge žene stavljaju na lice zdrobljeni avokado da zaštite kožu od isušujućeg djelovanja sunca. Maska je najbolja za suhu i zrelu kožu.

• meso 1 zrelog avokada
• žlica meda
• žlica limunovog soka
• žlica jogurta
• kap eteričnog ulja lavande i kap pačulija

Priprema: Sastojke dobro promiješaj pa masku drži u hladnjaku 30 minuta prije no što je naneseš na lice i vrat. Ostavi da djeluje 10 minuta i zatim isperi hladnom vodom.

Vitamin C potreban ti je za otpornost kože i njezinu regeneraciju

Zdenka Bošnjak, medicinska kozmetičarka objasnila je da je koža kojoj nedostaje vitamina suha, siva, naborana i umornog izgleda: „Ovo je posebno vidljivo u zimskom periodu, kada je vjetar i niske temperature dodatno oštećuju, a grijanje isušuje. Stoga licu i tijelu trebaš pomoći unosom potrebnih vitamina B i C, koje možeš osigurati hranom, ali i kozmetičkim tretmanima s vitaminom C. Vitamine dijelimo na dvije skupine, one koji su topivi u vodi i one koji su topivi u lipidima. U vodi su topivi vitamini B kompleksa i vitamin C, a u lipidima A, D, E, F i K. U svakom slučaju, svi se s izvrsnim učincima koriste u njezi kože, kako iznutra, tako i izvana.“

Vitamin C potreban je radi održavanja normalnog stanja vezivnog tkiva (kolagenska i elastinska vlakna), prije svega unutarstanične osnovne supstance i kapilarne osnove. Askorbinska kiselina potrebna je za sintezu hidroksitirolina, koja čini oko 13 posto molekula kolagena. Vitamin C je antioksidans i lovac slobodnih radikala. Vitamin C apsolutno je potreban za otpornost kože i regeneraciju. Pogotovo to vrijedi u suhim zatvorenim prostorima. Vitamin C također štiti od sunca.

Koža voli B vitamin

„Površinski nanesena askorbinska kiselina dobro prodire u kožu, a pogotovo u gornjim slojevima kože postiže znatno više koncentracije nego kada se uzima peroralno. Deset postotna otopina nanesena na površinu kože, 15 do 20 minuta prije izlaganja UV zrakama značajno smanjuje broj oštećenih stanica i eritema uzrokovanih sunčanjem. Po nekim pokazateljima, vitamin C zbog svoga utjecaja hidroksiliranja kolagena ima posebno važnu ulogu i u procesu starenja kože. Vitamin B5 pantenol, zbog svoga kemijskog sastava, lako prodire u kožu. U koži oksidira do pantotenske kiseline (B5 vitamin), koji je bitan sastojak kože i kose. B-pantenol tako služi kao provitamin. Povoljno djeluje na epitelizaciju jer stimulira proliferaciju stanica i pomaže obnavljati tkivo. Ima sposobnost vezanja vlage te nanošenjem na kožu veže atmosfersku vlagu i tako omogućuje hidrataciju kože. Ako se ustrajno primjenjuje na starijoj koži, nakon nekog vremena osvjetljuje staračke pjege“, objasnila je Zdenka Bošnjak.

Ako razmišljaš o cjelovitijoj detoksikaciji ovdje potraži detoksikacijsku dijetu koja se preporučuje za vrijeme nakon blagdana, a budući da je umjerena može se primjenjivati tijekom dužeg vremenskog perioda.

Nugodan zadah i bakterija u nosu

“Već dulje vrijeme, tijekom cijelog dana imam neugodan zadah. Pretrage su pokazale da je to prouzrokovala bakterija u nosu, zlatni stafilokok. Deset dana sam koristila gentamicin kapi i u tom razdoblju nije bilo neugodnog zadaha, ali čim sam prestala s terapijom zadah se vratio. Doktorica mi je u nalazu napisala da se vidi podražena sukulentna sluznica nosa s puno sekreta u zadnjem segmentu nosa i zadnjem zidu ždrijela. Kako da riješim problem neugodnog zadaha?“, pitala je naša čitateljica Mirna.

Sukladno dijagnozi ‘neugodnog zadaha‘, moramo razmotriti nekoliko mogućih uzroka, kao što su npr. upalne promjene sluznice ždrijela/krajnika, nesanirani kariozni zubi, nesanirana upala sluznice nosa i sinusa, koja ravnajući se prema tegobama i opisu koje si navela, kod tebe predstavlja osnovni problem. Osnovne tegobe u upalnom smislu predstavljaju najčešće virusne upale jer je sluznica ovih dijelova dišnih puteva veoma podložna upalama, što dovodi do oslabljenog imunološkog odgovora tijela bolesnika. To dovodi i do pada obrambene sposobnosti uz pojavu otoka sluznice i zatvaranja ušća, a konačni rezultat je zastoj prijenosa sluzi i bakterija.

Akutna upala sinusa

Narušava se prirodna ravnoteža i dolazi do stvaranja gnojnog supstrata, potom kod bolesnika dolazi do glavobolje, beskorisnog uzimanja analgetika, i sl., a osnovni uzrok predstavlja povećani tlak patološkog sadržaja u sinusnim šupljinama (gnoj). Povišena tjelesna temperatura, malaksalost, koji predstavljaju opće simptome bolesnog stanja, praćeni su stanjem akutne upale sinusa sa sluzavo-gnojnim iscjetkom, suzenjem očiju, kihanjem, i sl., što predstavlja zbir tegoba bilo kojeg bolesnika s upalom suznice gornjih dišnih puteva. Osim navedenog, mogu se javiti bolovi različitog intenziteta u obrazima, korijenu nosa, čela ili u zatiljku.

Akutni sinusitis je svaki upalni proces u sinusima koji traje od 1 do 30 dana. Ovo upalno stanje je česta bolest koja obično nastaje kao posljedica virusne infekcije gornjeg aerodigestivnog trakta ili različitih alergoloških stanja (ovisno o tipu i obliku alergije). Od ostalih faktora treba spomenuti strana tijela, bolesti zuba i barotraumu. Bakterije, kao što su Streptococcus pneumoniae i Haemophilus influenzae uzrokuju 70 posto akutnih sinusitisa u odraslih osoba.

Simptomi obične prehlade

U ranoj fazi se simptomi teško razlikuju od simptoma obične prehlade ili alergijskog rinitisa. Neki od simptoma su zajednički kada je zahvaćen bilo koji od sinusa: glavobolja, povišenje temperature i pulsa. Lokalizacija boli se razlikuje i ovisi o oboljelom sinusu. Ovisno o prohodnosti ušća, može biti prisutan gnojni iscjedak iz nosa. Rjeđi simptomi mogu biti npr. postnazalni iscjedak, kašalj i promuklost. Dugotrajna začepljenost nosa i kašalj, visoka temperatura, gnojni iscjedak iz nosa i blagi periorbitalni edem glavni su znakovi sinusitisa.

Tijekom fizikalnog pregleda, osjetljivost na palpaciju može postojati iznad zahvaćenog sinusa. Osjetljivost područja ispod oka ukazuje na upalu čeljusnog sinusa, a iznad oka na frontalni sinus, dok upala u medijalnom očnom kutu ukazuje na etmoidalni sinus. Nosna sluznica je crvena i otečena, srednja školjka je također crvena i edematozna. Ako ovo stanje nije u cijelosti izliječeno tijekom prvih 30 dana, akutni oblik promjena sluznice prelazi u subkronični, a potom, nakon od 4 do 6 tjedana dolazi do kroničnih upalnih promjena sluznice paranazalnih sinusa. Subakutni sinusitis predstavlja sinusnu infekciju koja traje od 4 do 12 tjedana. Upalni proces u ovom stanju je još uvijek povratan, liječi se lijekovima, dok se kirurški tretman doista rijetko primjenjuje.

Deset biljnih osvježivača daha potraži ovdje.

Vjerojatno većina odraslih osoba, koja konzumira alkohol barem jednom u životu osjetila posljedice mamurluka, izazvanog njegovom pretjeranom konzumacijom. I dok neki mogu ispričati mnoge priče o tom danu poslije, kada su se kleli da nikada više neće okusiti ni kap alkohola, drugi koji su jednom okusili što znači mamurluk, zaista se svim snagama bore protiv njega.

Neki već iskusni partijaneri i partijanerice znaju trikove kako spriječiti ili barem ublažiti posljedice konzumacije prevelikih količina alkohola, mnogo toga ovisi o samom organizmu i brojnim procesima koji se događaju u njemu. Upravo zbog toga, mamurluk i nije toliko bezopasan koliko se čini, ali i postoje mnoge neistine vezane uz njega, a koje su postale ustaljeno mišljenje.

Neistina: Mamurluk nije opasan
Istina: Veće količine alkoholnih pića konzumirane u kratko vrijeme utječu na centralni živčani sustav. Naime, alkohol dok se pomiješa s drugim kemijskim spojevima u mozgu, izaziva glavobolju, vrtoglavicu, mučninu, što uzrokuje fizičku bol, povraćanje i proljev, a što pak može dovesti do dehidracije. Na kraju sve to rezultira oslabljenim imunitetom, te pojavom zaraznih i virusnih oboljenja.

Neistina: Mamurluk ne bira spol
Istina: Ako muškarac i žena popiju istu količinu, istog alkohola, velike su šanse da će žena imati veće posljedice nego muškarac. Jedan od razloga je to što muškarci imaju veći postotak vode u organizmu, što im pomaže „razrjeđivanju“ alkohola u krvi, a što pak dovodi do manje intoksikacije alkoholom, pa i na kraju manjih posljedica.

Neistina: Samo „početnici“ imaju mamurluk
Istina: Ne morate se opiti alkoholom, kako biste osjećali posljedice sljedeće jutro. Samo nekoliko pića može biti okidač za glavobolju, osjećaj mučnine, slabosti, malaksalosti istog dana ili sljedeće jutro. Osim toga, i već „sazreli“ konzumenti alkohola, mogu itekako osjećati posljedice sljedeće jutro, no njima će vjerojatno trebati nešto veća količina alkohola da dođu do stanja pijanstva, nego „početnicima“. Najbolji lijek, osim tablete protiv glavobolje i sna, je rehidracija organizma, čistom vodom, voćnim sokom ili sokom od rajčice.

Neistina: Vino je najbolji izbor alkohola
Istina: U biti niti jedan alkohol u malim i umjerenim količinama kod zdravih ljudi, koji nemaju nikakve alergijske reakcije, ne bi smio izazvati nikakve posljedice. No, isto tako svaki alkohol, može izazvati pijanstvo i mamurluk. To isto vrijedi i za vino. Primjerice, dok je crveno vino zdravo, jer između ostalog sadrži tanin, s druge strane kod nekih ljudi može izazvati određene posljedice, kao što je glavobolja. No, činjenica je da žestoka pića, kao što su viski, konjak, votka, tekila i slična pića mogu izazvati mnogo jača pijanstva i mamurluk. Isto tako, činjenica stoji da čim je piće bolje kvalitete, da će izazvati manje posljedica sljedeći dan. Oni koji su probali pijanstvo izazvano pivom, mogu posvjedočiti da se radi o jednoj od najgorih vrsta pijanstva.

Neistina: Kokteli su najgora mješavina alkohola
Istina: Naravno, sve ovisi o količini koju popijete i vrstama alkohola i drugih nealkoholnih pića i sastojaka koji su pomiješani, no činjenica stoji, da voćni sokovi, šećer i mnogo leda (vode), može ublažiti intoksikaciju alkoholom, pa kasnije i mamurluk.

Neistina: Pojedite tjesteninu nakon konzumiranja alkohola
Istina: Kao prvo, ugljikohidrati će malo pomoći kada je u pitanju suzbijanje intoksikacije i mamurluka, posebno ako ih konzumirate nakon većih količina alkohola. Ono što će najbolje pomoći jest masno jelo prije nego što počnete piti alkohol – pizza, ćevapi, masnije meso… Isto vrijedi i nakon konzumiranja alkohola, naravno u rehidraciju vodom.

Neistina: Treba popiti tabletu protiv glavobolje prije nego što legnete spavati
Istina: Možda se neki neće složiti s time da ih ne treba piti prije spavanja, ali činjenica je da oni djeluju u prva četiri sata, kada vjerojatno spavate, te nakon toga gube djelovanje. Također, neki u kombinaciji mogu izazvati druge nuspojave, koji će vam pogoršati mamurluk. Izbjegavajte uzimanje tableta na bazi paracetamola, jer mogu uzrokovati oštećenje jetre u kombinaciji s alkoholom.

Neistina: Alkohol pomaže u spavanju
Istina: Mala čašica omiljenog alkoholnog pića možda će pomoći u lakšem utonuću u san, ali veće količine alkohola će imati baš suprotan efekt. Naime, alkohol smanjuje dužinu REM faze (fazu dubokog sna), pa će sam biti nemiran, što će uzrokovati brže buđenje. Osim toga, jednom kada se probudite, vjerojatno ćete osjećati mamurluk, što će dodatno otežati san.

Istina: Pića s ljekovitim biljem mogu pomoći
Odgovor: Veće količine alkohola u želucu mogu izazvati pretjerano izlučivanje želučane kiseline, što može dovesti do jačih mučnina koje teško prolaze. Alkoholna pića, te biljni pripravci na bazi pelina, u biti su lužnati, pa prema tome služe kao neutralizator kiseline. Popijte gutljaj ili dva i već za nekoliko minuta biste trebali osjećati olakšanje. No, imajte na umu da će vam biljni pripravci pomoći želučanim tegobama, ali ne i u bolovima u glavi, no nakon što vam se smiri želudac, lakše ćete popiti vode, nešto pojesti, pa i popiti tabletu protiv glavobolje.