TikTokerka koja je upisana kao „Bisenija“ otkrila je mnogima način kako da vas nikada ne uhvate u prevari. Dok mnogi besne ima i onih koji su veoma zahvalni na savetu.
Kakve veze imaju kosa i prevara? Na prvi pogled nikakav, ali ako malo bolje sagledamo, možda i ima nekog smisla.
– Cure, perite kosu hladnom vodom, to će je nahraniti. Spremite broj vašeg ljubavnika pod muževim imenom, nikad mu neće pasti na pamet da čita svoje poruke. Meni je to spasilo kosu, ricinusovo ulje takođe – glasila je poruka na snimku.
Ona se smejala, ali je mnoge i razbesnela nakon što je objavila snimak u kojem savetuje kako najbolje da negujete kosu ali i sakirjete svog ljubavnika.
Stručnjaci savetuju da je pranje kose, tačnije ispiranje hladnom vodom mnogo bolja opcija, od tople. Na taj način, kosi dajete dodatni sjaj. A ukoliko ne želite da budete uhvaćene u prevari i „ostanete“ bez iste, ova Srpkinja je savetovala trik „menjanje“ brojeva i imena u telefonu. Naravno, prevara nikada nije dobrodošla u odnosu i bolje je da okončate vezu nego sebe i druge da dovodite u nezgodne situacije, ali i da povredite tuđe emocije.
„Pametan savet i imaćete razvod braka u rekordom vremenu“, “ Nisam se slađe nasmejala“, “ Karma se uvek vraća“, glasili su samo neki od komentara.
Ako je verovati rečima poznatog ruskog astrologa, Pavela Globe, jedan znak će 2023. godine imate najviše sreće
Tvrdi da će naredni meseci biti veoma posebni i pozitivni za Blizance i da će praktično biti odlučujući za budućnost. Počevši od prvih dana 2023. godine, Blizanci očekuje sreća na apsolutno svakom koraku, ma šta god uradili.
U ovoj godini vodenog zeca Blizanci će sijati o čiste sreće. Prihodi će im se povećati a sve što zamisle će postati stvarnost za njih.
Shutterstock
Blizance u novoj godini očekuju neverovatno povoljne situacije na svim poljima,jedan potez će itekako uticati na njihovu budućnost. Šta god da rade, biše više nego uspešno. Ogromna dostignuća biće na polju finansije. Vaš bankovni račun će se uvećati kroz neko nasledstvo ili veliki bonus na poslu, povišicu. Sa druge strane, možete se odlučiti i da ove godine promenite radno mesto i dovijete neko sa mnogo boljom platom.
Poručio je da je ono što je najvažnije od svega, da slušaju njhovu intuciju jer jedino tako neće pogrešiti.
Definitivno je njihova godina, jer i pored odličnih finansija imaće priliku da upoznaju i svog životnog saputnika, svoju srodnu dušu.
Rouz Evenson,(9) iz Minesota, je dijagnostikovan rak bubrega u četvrtom stadijumu još kad je bila malo dete. Posle mukotrpnog lečenja i lekova za rak, kosa joj je opala.
Iako je tada bila suviše mlada da shvati šta se dešava, osećala je veliko saosećanje prema deci koji prolaze ono kroz šta je i ona. Izrazila je želju da im pomogne.
Printscreen/Youtube
Rouz je sada već pet godina bez raka, te ima sopstvenu kosu koju je puštala sve do dana kada je odlučila da je ošiša u svrhu doniranja za decu bez kose.
Njena priča je rasplakala ali i inspirisala je milione ljudi širom sveta.
– Zdravo, moje ime je Rouz i imao sam rak kada sam imao tri godine. Tada nisam imala kosu. Sada je moja kosa veoma, veoma duga i želim da je ošišam i podelim sa vama. Sada imam 9, skoro 10. Nadam se da ćete uživati u perici koju sam vam dala. Možda bi jednog dana mogla da podeli kosu sa nekim drugim. S ljubavlju, Rouz – rekla je devojčica i raznežila sve.
– Njena kosa, koja je ponovo izrasla, podseća na Božju dobrotu prema nama tokom ovog ne tako lakog putovanja – izjavila je njena majka.
U znanosti postoje sporenja vezana uz transplantaciju glave i tu se vode žestoke rasprave, od one može li se ona uopće izvesti do toga koliko je taj zahvat etički prihvatljiv. Povijest transplantacija traje već dulje od jednog stoljeća, a obuhvaća i eksperimentiranja s presađivanjem životinjskih glava, pa krenimo u potragu za odgovorom na pitanje je li transplantacija glave znanstvena fantastika ili pitanje trenutka.
Do prije 150 godina transplantacija je spadala u domenu znanstvene fantastike, a danas je nešto što se gotovo samo po sebi podrazumijeva. “Zeleno svjetlo” transplantaciji dali su liječnici Alexis Carrel i Charles Claude Guthrie koji su zajednički radili na presađivanju jedne pseće glave na tijelo drugog psa. Životinje su nakon tog zahvata živjele još nekoliko sati, a potom su bile eutanazirane. Zbilo se to 1908. godine. Poslije je Carrel za razvoj tehnike pionirskog šivanja krvnih žila dobio Nobelovu nagradu, ali Guthrie nije. Dobar dio znanstvene zajednice još se pita zašto je donesena takva odluka koja je potpuno zanemarila doprinos jednog od dvojice znanstvenika.
Zašto baš psi
Transplantacija se od druge polovice 20. stoljeća na neki način udomaćila, no put do onoga što imamo danas nije bio lak, a nije ni izbliza gotov. Među pionirima transplantacije bio je i Vladimir Demikhov, koji je izveo brojna presađivanja, a poput svojih prethodnika, volio je eksperimentirati na psima. Suvremeni znanstvenici koji eksperimentiraju na životinjama upotrebu pasa objašnjavaju većom fiziološkom sličnošću pasa i ljudi, što osobito dolazi do izražaja u području genetike. Demikhov je uspješno transplantirao srce, pluća, jetra i, bubrege kod pasa. Njegovo eksperimentiranje baš sa psima vjerojatno se može povezati i s velikim brojem lutalica koje su preplavile moskovske ulice tog vremena.
Demikhovljeva karijera išla je uzlaznom putanjom sredinom prošlog stoljeća, no onda je došao na ideju transplantacije glave jednog psa na drugog, odnosno stvaranja dvoglavog psa, i karijera mu je donekle poljuljana. I dok su njegovi raniji eksperimenti imali vidljivu primjenu, ovdje je nije bilo, odnosno nije bila tako opipljiva kao u drugim slučajevima, zbog čega je doživio niz kritika. Danas je Demikhov najpoznatiji po tim stravičnim eksperimentima koji su bili relativno uspješni, što znači da su životinje nakon njih živjele još nekoliko sati ili dana, a nekada čak i tjedana. Kažu da Demikhov nije bio patološki slučaj, no taj zaključak tim životinjama nije pomogao.
Cilj mu je bio, u slučaju stvaranja dvoglavog psa, povezati dva bića koristeći jedan krvožilni sustav. Jedan eksperiment, koji nije bio prvi nego jedan od onih koji su snimljeni kada je praksa presađivanja psećih glava postala gotovo rutinska stvar, zabilježili su mediji. Za taj javni eksperiment izabrana su dva psa, pri čemu je jedan od njih bio domaćin, a drugi “gost”. Manja kujica kojoj je namijenjena uloga gosta zvala se Shavka i bila je stara devet godina, dok je veći pas nazvan Brodyaga pripadao neodređenoj pasmini sličnoj njemačkom ovčaru. Brodyaga na ruskom znači skitnica. Bili su to psi koje su na ulicama pokupili šinteri, a Demikhov je samouvjereno prije samog eksperimenta ustvrdio da je Brodyaga doista sretan pas i dodao: “Znate kako se kaže – dvije su glave pametnije od jedne”.
Demikhovljev utjecaj
Za potrebe tog eksperimenta Shavkin je donji dio tijela bio amputiran, ali je zadržao vlastita pluća i srce do trenutka transplantacije. Prilikom transplantacije izvedena je vaskularna rekonstrukcija tog sustava kako bi glava “gosta” dijelila krvožilni sustav domaćina. Zahvat je trajao tri i pol sata, a obje su glave nakon njega mogle čuti, vidjeti, mirisati i gutati. Shavka je zadržala i prednje šape. Konkretna dva psa preživjela su četiri dana, a kao uzrok smrti navedeno je oštećenje vene koje se dogodilo tijekom zahvata. Koliko je poznato, takvi dvoglavi psi najdulje su živjeli mjesec dana. Drugim riječima, eksperiment je proglašen uspješnim iako su subjekti brzo umrli. Nakon što su ti psi napustili ovaj svijet, njihova su tijela preparirana i poklonjena Muzeju povijesti medicine u Rigi.
Što god mislili o ovom znanstveniku, on je imao velik utjecaj na razvoj medicinske znanosti, ali ne zbog eksperimentiranja s dvoglavim psima nego zbog transplantacija raznih organa. Tako je južnoafrički kardiokirurg Christiaan Barnard dva puta posjetio Demikhovljev laboratorij u Moskvi, nakon čega je izveo prvu uspješnu transplantaciju srca s čovjeka na čovjeka 1967. godine te je izjavio da je u stvari Demikhov “otac” transplantacije srca.
Što je s transplantacijom mozga? Pitanje transplantacije mozga škakljivije je od pitanja glave. Mozak je mekan organ kojim se jako teško manipulira, a traži još mukotrpniji rad na brojnim živcima, zbog čega iz ove perspektive sama transplantacija mozga djeluje znatno težom od transplantacije glave. U ranim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća američki kirurg Robert White otišao je korak dalje u transplantaciji glava od svojih prethodnika. On je, za razliku od njih, za svoje subjekte u eksperimentiranju uzimao majmune.
Nedostatak empatije
White je prvi transplantirao majmunske glave, koje su mogle žvakati i gutati hranu, kao i pratiti predmete očima. No ti su majmuni bili nepokretni zbog presijecanja leđne moždine. Osim toga, zbog problema s odbacivanjem transplantata ubrzo su umirali nakon “uspješno” provedene operacije. Kontroverzni White je primijetio da se glava mora držati na temperaturi između 12 i 15 stupnjeva celzija kako ne bi došlo do oštećenja mozga. U takvim operacijama u tijelu donora treba izazvati inducirani srčani zastoj te ga držati, također, na hladnom, a s postupkom treba započeti u roku od jednog sata. White je nakon osnivanja PETA-e njezinim predstavnicima rekao da je neprihvatljivo nametanje ograničenja u znanstvenom istraživanju. Drugim riječima, genijalan znanstveni um s jednim nedostatkom, a to je kroničan nedostatak empatije.
Napretku transplantacije uvelike je pomogla pojava imunosupresijskih lijekova koji su otežavali odbacivanje presađenog dijela tijela. Oni su svoj procvat doživjeli u kasnim 70-im i ranim 80-im godinama prošlog stoljeća. Ti lijekovi nisu tako bezopasni pa ne samo da potiskuju reakciju imunosnog sustava u pogledu odbacivanja presađenog organa nego sprečavaju svaki imunosni odgovor, što dovodi do brojnih posttransplantacijskih problema. U osnovi se početne visoke doze tih lijekova tijekom nekoliko tjedana od operacije snižavaju te se terapija kasnije nastavlja niskim dozama. Danas je moguće presaditi gotovo sve, pa se transplantiraju ruke, noge, čak i lica. Upravo je slučaj žene kojoj je prvi put u povijesti transplantiran dio lica pokazao koliko su ti lijekovi opasni i na kraju krajeva ne daju jamstvo uspješnosti. Tako je zbog višekratnog odbacivanja transplantiranog lica Francuskinja Isabelle Dinoire više puta dobila jake doze imunosupresijskih lijekova zbog kojih je oboljela od čak dva karcinoma te je umrla 2016. u svojim srednjim godinama života. Zadnje odbacivanje presatka dogodilo se krajem 2015., odnosno deset godina nakon što je obavljena transplantacija.
Zanemaren problem
Ovaj slučaj pokazao je koliko su transplantacije, unatoč napretku znanosti, i dalje složene i nose svoje brojne probleme. Kada se govori o presađivanju glave, rijetko tko se bavi pojmom kronične boli koja se javlja nakon oštećenja leđne moždine ili mozga. Ona je, prema časopisu Mayo Clinic Proceedings, gotovo nemoguća za liječenje. To je jedan od razloga zbog kojih je Etičko-pravni odbor Europskog udruženja neurokirurških društava (EANS) proglasio transplantaciju glave kod ljudi neetičnom 2016. No to je, ako ćemo biti iskreni, simbolična gesta koja nema stvarno značenje jer ovaj proglas nema ovlasti zaustaviti postupak transplantacije, nego samo daje smjernice kako bi trebalo, odnosno ne bi trebalo postupati.
Transplantacija glave došla je u žarište svjetskog interesa 2015. godine. Tada je talijanski karizmatični neurokirurg Sergio Canavero svoju namjeru transplantacije glave objavio na sva zvona. Namjeravo ju je izvesti u roku od dvije godine. Čak je i našao dobrovoljca, ruskog IT-jevca Valerija Spiridonova koji ima nasljednu genetsku Werdnig-Hoffmannovu bolest, koja progresivno dovodi do atrofije mišića. U trenutku kada se naveliko govorilo o transplantaciji Valerijeve glave na novo tijelo, on je bio u ranim tridesetima. Svi znamo da se medijska pompa nakon nekog vremena stišala i da od bombastično najavljivane transplantacije nije bilo ništa. No Canavero je dobio pozornost koja mu je trebala.
Vjerojatno se pitate kako je zamišljen taj postupak. U prvoj fazi operacije treba odvojiti dvije glave od dva tijela i spojiti krvne žile preminulog donatora tijela s glavom primatelja. Nakon toga trebalo bi stabilizirati vrat umetanjem metalne pločice te spojiti leđnu moždinu uz pomoć fuzogena, odnosno polimera polietilen glikola (PEG) koji djeluje slično ljepilu.
Uključivanje Kineza
Transplantacija glave je složena i postoji velika opasnost da će pacijent nakon nje biti kvadriplegičar jer je riječ o presađivanju dijela tijela koji zahtijeva prvotno presijecanje leđne moždine. Pacijent bi nakon završetka operativnog postupka trebao ići u induciranu komu koja bi trajala mjesec dana. No tu je zapravo još jedan veliki problem hoće li tijelo prihvatiti glavu ili glava tijelo, ovisno iz koje se perspektive na to sve gleda.
U cijelu priču o transplantaciji glave u jednom su trenutku uletjeli kineski znanstvenici, pri čemu je Kina nudila financiranje tog rizičnog projekta, dok su dosadašnji donatori u Europi bili uglavnom iz privatnog sektora. Canavero je od početka inzistirao na državnoj potpori svom radu, što je vjerojatno posljedica ucjena kojima je, kažu, bio izložen na svom matičnom sveučilištu, a koje su se kretale u rasponu od slave do propasti, ovisno o uspješnosti operativnog postupka. Državna potpora Kine ovom projektu rezultirala je suradnjom Canavera i kineskog ortopedskog kirurga Rena Xiaopinga s Harbinskog medicinskog sveučilišta.
Podrška kineske vlade tom projektu u svijetu se doživljava uz podosta omalovažavanja pa se tako obično posprdno u komentarima nadodaje: “Ma, u Kini sve prolazi!” Takav odnos prema kineskim liječnicima posljedica je ponajprije poražavajuće činjenice da se u Kini dugo eksperimentiralo na zatvorenicima.
Doktor Ren kaže da nema etičkih dvojbi o tom postupku, ali navodi da je svjestan velike šanse da pacijent ne preživi zahvat. Jedan dio stručnjaka smatra da tvrdnje Canavera i Rena o popravku presječene leđne moždine ne stoje. Neki idu tako daleko da njihove postupke proglašavaju ne ludima, nego glupima jer ludost ima svoju osnovu, a glupost nema.
Tko preživljava?
Naime, kako oni planiraju koristiti novu supstanciju za spajanje živčanih završetaka u leđnoj moždini, neki tu njihovu namjeru duhovito uspoređuju s presijecanjem transatlantskog kabela i njegovim ponovnim spajanjem, ali uz pomoć superljepila. Unatoč brojnim kritikama, u pozadini se stvari zakuhavaju pa tako pristižu vijesti da su Canavero i Ren na ljudskim leševima odradili prvu transplantaciju glave koja je trajala oko 18 sati. O njezinoj uspješnosti teško da može biti govora. Vjerojatno je ovdje prije riječ o svladavanju tehnike i pretvaranja tog postupka u rutinu, gdje je provjera rezultata u funkcionalnom smislu manje bitna. Upravo je najveći kamen spoticanja u cijeloj priči zasad oporavak leđne moždine, pri čemu se Ren i Canavero uzdaju, koliko se zna, ponajviše u polietilen glikol, što je dosta diskutabilno.
Transplantacija glave dotiče se pitanja poput odnosa tijela i uma, kao i uopće našeg identiteta. Tko preživljava, glava ili tijelo? Većina promišlja da je tu stvar vrlo jednostavna i da je naš um u glavi i da preživljava upravo on. Ipak, naša se percepcija svijeta velikim dijelom bazira na tjelesnim osjetima. Velik dio živčanog sustava, poznatog i kao enterički živčani sustav, smješten je u stijenkama crijeva, zbog čega se naziva i drugim mozgom jer može donosti odluke bez sudjelovanja ‘prvog’ mozga. Oko 95 posto serotonina proizvodi se u crijevima, što uvelike određuje naše ponašanje. To zapravo pokazuje da ovdje nije samo pitanje tko preživljava nego i kakav će biti netko tko preživi. Tako, ako primjerice preživi glava, spomenuti ‘drugi mozak’ u njezinu funkcioniranju može imati značajnu ulogu i utjecati onda na drugačiju osobnost te iste glave.
Ren Xiaoping svojedobno je izjavio: “Sanjali smo da ćemo jednog dana otići u svemir, nismo li na kraju to i učinili? Išli smo čak i na Mjesec. Ono što danas izgleda nemoguće, sutra može biti moguće”. Ne možemo se ne složiti s njim. Transplantacija glave će se dogoditi, to je pitanje samo vremena, no pitanje je koliko će ona biti uspješna. Naime, kada se i riješi problem leđne moždine, javlja se problem ne samo odbacivanja glave nego i onaj vezan uz psihu i prihvaćanje novog identiteta.
Mnogobrojni problemi
Ako ova transplantacija jednog dana postane manje-više rutinska stvar, omogućit će paraliziranim osobama da nastave normalno sa svojim životima, no to će ujedno biti i način da ljudi pokušaju prevariti smrt. U tom slučaju poigravanja sa smrću u prvi plan će doći transplantacija mozga, a ne glave, jer glava stari s tijelom. Canavero se nadobudno planira nakon transplantacije glave baciti na novi pothvat presađivanja mozga. Transplantacija mozga mogla bi barem u teoriji prevariti smrt. Oni s puno novca tako bi se mogli prebacivati iz tijela u tijelo, iako bi to bilo prilično zahtjevno i iscrpljujuće. No ruski znanstvenici tu su možda pragmatičniji pa planiraju odmah transplantirati ljudski mozak u tijelo robota, i to do 2025. godine, čime bi se izbjegli mnogobrojni problemi, pod uvjetom da takvo nešto doista bude i moguće.
Sve ovo dovodi nas do novih pitanja poput onog može li ljudski um živjeti stoljećima neovisno o ljudskom ili robotskom tijelu a da ne poželi umrijeti kako bi pobjegao od dosade ili pak užasa vječnosti.
Oženio se i dobio dijete pa nije želio riskirati
Moramo se zapitati gdje je u cijeloj priči završio ruski IT-jevac Valerij Spiridonov, koji ima nasljednu genetsku Werdnig-Hoffmannovu bolest koja progresivno dovodi do atrofije mišića, a koji je 2015. bio dobrovoljac za transplantaciju glave koju je u roku od dvije godine trebao izvesti talijanski neurokirurg Sergio Canavero? To nije najjasnije. Izvješća su proturječna, prema nekima, on je sam odustao od rizične operacije kada se oženio i dobio dijete jer navodno nije želio riskirati, no prema drugima je ispao iz kombinacije kada se u sve upetljala kineska vlada koja financira projekt i želi da u toj operaciji središnji lik bude jedan Kinez. Valerij Spiridonov, koliko je poznato, a o njemu nema previše podataka, trenutačno je u Sjedinjenim Državama i navodno radi na razvoju umjetne inteligencije koja mu pomaže da lakše živi sa svojim sve slabijim tijelom.
Autor:Sonja Kirchhoffer / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
Bakina kuhinja-socna prefinog ukusa, pita sa visnjama i jogurtom
Potrebno je
gotove tanke kore
300 gr visanja smrznutih
2 jaja
100-150 gr secera
1 vanilin secer
100 ml jogurta
30 ml ulja
100 gr griza
pola praska za peciva
Priprema
Umutiti jaja sa secerom,dodati, griz i prasak za pecivo ,jogutr ulje i sve izmesati. Prvu koru premazati uljem dodati drugu koru pa je premazati smesom
Posuti plovinom visanja pa uviti u rolnicu.Sledecu ponoviti postupak stim sto prvu rolnicu staviti u drugu i zajedno sve uviti u rolat.
Staviti u uzan pleh oblozen pek papiromi Peci na 200 stepeni C 40- 50 min
Sve začine isitniti nožem i makazama…Pastrmku očistiti pa je začinom i solju istrljati. namazati začinim i staviti malo i u nju, premazati je sokom od limuna pobiberiti,
Preliti belim vinom i pouljiti. Riba se može nože popreko malo porezati da nebi pukla a i nemora… Može se dodati i neki krompirić po želji. Staviti d ase peče na 200-250 stereni oko 40 min.
Kad se ispeče serviti i uživati u svakom zalogaju. Uz ovu ribu kao prilog može se servirati krompir salata..
Još od ranog djetinjstva roditelji su nas upozoravali da bi trebalo da gulimo koru s jabuke. Oni su nam, znajući za prisutnost pesticida, želeli najbolje, ali postoje i razlozi zbog kojih ipak ne bi trebalo da ih gulimo.
1. Vlakna
Jedna jabuka prosečne veličine sadrži čak 4,4 grama vlakana koji imaju važnu ulogu u digestivnim funkcijama i izbacivanju štetnih supstanci iz tela. Ako toj istoj jabuci ogulimo koru, u njoj ostaje svega 2,1 grama vlakana.
2. Vitamin C
U neoguljenim jabukama ima čak 8,4 miligrama vitamina C, a guljenjem jabuka njegov udeo pada na 6,4 miligrama. Gubitak je, dakle, priličan.
3. Urzolinska kiselina
Jabuka u svojoj kori sadrži urzolinsku kiselinu koja pomaže izgradnji mišića i poboljšava brže sagorevanje kalorija. Dakle, to je ujedno i dokaz da jabuka pomaže pri mršavljenju, navodi 24.sata.hr.
Tamara MekPedran je majka ćetvoro dece, a svoju šokantnu priču je podelila sa pratiocima na TikTok-u.
Objasnila je da je znala da nešto nije u redu sa trudnoćom, ali da ju je medicinsko osoblje otpustilo pošto je imala samo 17 godina. U jednom kratkom videu rekla je: „Kada me je hirurg otvorio tokom hitnog carskog reza u 31. nedelji pronašao je praznu matericu.
Video je brzo postao viralan i sakupio više od 95 hiljada lajkova i mnoštvo komentara od ljudi koji su želeli da saznaju više. TikTokerka je zatim objavila duži video kako bi objasnila celu priču.
Rekla je: „Nisam se porađala, bila sam trudna. „Videli smo bebu unutra, tako da je bila tu. Samo ne na mestu gde je trebalo da bude.“
Tamara je objasnila da je imala 17 godina kada je bila trudna i da je prvi pregled imala u 14. nedelji. Rekla je: „Niko ne želi da sluša tinejdžerku dok je trudna i to ću u potpunosti reći od srca.
„Mnogi ljudi ne slušaju tinejdžerku koja je trudna. „Da jesu i da su istražili moju zabrinutost, otkrili bi da beba nije na pravom mestu. Sa oko 20 nedelja,Tamara je objasnila da se pojavilo krvarenje i bol, ali su medicinski stručnjaci insistirali da je to normalno. Rekla je: „Završila sam na skeniranju i otkrili su da bukvalno nemam amnionsku tečnost. Takođe su postojali i drugi razlozi za brigu u vezi sa rastom bebe i placente.
Do 31. nedelje buduća mama je bila na krevetu u bolnici zbog „nedostatka pokreta fetusa“.
„Došli su oko pet sati ujutru da urade mali dopler i otkrili su da otkucaji bebinog srca ne mogu da se lociraju. „Na kraju su ga pronašli, ali je bilo zabrinjavajuće. Beba je imala veoma težak fetalni distres. „Odveli su me na porođajno odeljenje. Sada je babica počela da me savija u sve te položaje.
“ Ispostavilo se da je beba sedela na pupčanoj vrpci zbog čega su otkucaju srca opalo. Ona je takođe objasnila: „Kada su odlučili da će me poroditi, otvorili su me i to je bila prazna materica sa vrećicom amnionske tečnosti unutra. „Sva tečnost koju je trebalo da dobijem sa ovom bebom bila je u ovoj materici, ali bebe nije bilo.
„Hirurg u ovom trenutku gleda mene i mog partnera i kaže: „Gde je beba?“ „Gledam ga i ne znam šta da kažem: „Ne znam, bolje je da ga nađeš!“
Da bi istražili šta se dogodilo, na kraju su presekli Tamaru od kuka do kuka.
„Otkrili su da sam imala dodatnu malu šupljinu. Nije imala grlić materice, ali je imala jajnik i jajovod i nije postojala komunikacija sa mojom stvarnom matericom.“ Ovo je mesto gde su beba i njena posteljica zapravo bile – daleko od njene materice i amnionske tečnosti.
Pravo je čudo da su i beba i ona bile dobro, a Tamara je objasnila da je od tada dobila blizance i još jednog sina koji su prevremeno rođeni.
Trenutno je ponovo trudna, u 27. nedelji i nada se da će izdržati do punog termina.
Sinoć je u „Štark areni“održano drugo veče najveće regionalna muzičke dodele nagrada „Music Awards Ceremony“ a na jednom mestu opet su se okupile najpopularnije zvezda sa naših prostora
Naj žena/Kristijana Ćaćić
Evidentno je da je modna tema sinoćne večeri bila „belo“, jer su sve zvanice prodefilovale u haljinama i kompletima baš ove boje.
I zaista su sve bile prelepe, ali nama su za oko zapale pevačica Nikolija Jovanović i influneserka Zoranah.
Naj žena/Kristijana Ćaćić
Savršeno stilizovane, obe su u rukama držale identičnu tašnicu. Ne dešava se baš tako retko da se stajlinzi poklope, ali ovo sa istom, prilično neobičnom torbicom, baš i nije uobičajeno.
Naj žena/Kristijana Ćaćić
O kojoj se toribici radi?
Torba je autorsko delo dizajnerke Džudit Lejber i ova torbica je pre nekoliko godina bila apsolutni hit u Holivudu. Nosila je i Bijonse i Džej Lo, a bogami i Kortni Kardašijan.
I to ne treba da čudi, jer je torbica veoma autentična. Izgleda kao veliki dolar, a ukrašena je sa 14.000 kristala koji se ručno lepe, pa je za izradu jedne torbice potrebno više od nedelju dana. Torba košta oko 5.000 dolara.
E sad, kopije možete da nađete na internetu, i cene se kreću od 20 do 50 dolara, ali se već na prvi pogleda vidi da to nije to.
Da li biste nosile ovaku torbicu i s kojom garderobom biste je kombinovali?
Kortni Kardašijan definitivno ume da privuče pažnju, a haljina u kojoj je pozirala u poslednjoj objavi na Instagramu izazvala je pomešane reakcije.
Rijaliti zvezda je, naime pozirala u Balmain haljini na kojoj je naslikano nago žensko telo. Objava je dobila preko 800.000 lajkova, a neki su hvalili Kardašijanovu zbog njene hrabrosti da obuče takvu haljinu, ali većini se to nije dopalo.
„Izgleda da se ne razumem u modu“, „Izvini, ovo izgleda smešno“, „Ova haljina mi čini da se osećam neprijatno“, „Imaš tone novca i bukvalno nosiš najgoru odeću“, „ Ovo je definitivno najgora haljina koju sam ikada videla“, „Jednostavno ne“, bili su komentari ispod posta.
Očna hipertenzija ili visoki očni tlak znači da je pritisak u vašim očima – vaš očni tlak – viši nego što bi trebao biti. Ukoliko se ovo stanje ne liječi, povišenje očnog tlaka može uzrokovati glaukom i kod nekoga – trajni gubitak vida. Kod nekih pojedinaca povišenje očnog tlaka neće uzrokovati razvoj oštećenja vida ili očiju.
Ne možete sami odrediti imate li povišenje očnog tlaka, jer za to nema nikakvih vanjskih znakova poput bolova ili crvenila. Tijekom očnog pregleda, doktor će vam izmjeriti očni tlak te ga usporediti s normalnim vrijednostima.
Očni tlak viši od 21 mmHg (milimetara žive) obično znači da imate povišeni očni tlak ili stanje zvano očna hipertenzija.
Kako se mjeri visoki očni tlak?
Očna vodica koje se nalazi s prednje strane oka osigurava hranjive tvari za oko. Međutim, njena druga funkcija je filtriranje otpada. Visina očnog tlaka mjeri se upravo ravnotežom između količine tekućine i drenaže iz oka.
Bez odgovarajuće drenaže, tlak postaje veći i to je razlog povišenom očnom tlaku.
Postoji kontaktni i beskontaktni način mjerenja očnog tlaka. Beskontaktna metoda je ona bez dodira rožnice, dok se kod kontaktnog mjerenja sonda prislanja na rožnicu. Naravno, prije mjerenja aplicira se anestetik.
Što uzrokuje visoki očni tlak?
Faktori koji uzrokuju povišeni očni tlak ili su s njime usko povezani isti su kao i oni koji uzrokuju glaukom:
trauma oka
upala
određeni lijekovi
neka druga očna stanja poput arcus senilis, okularnog pseudoeksfolijativni sindrom, sindrom disperzije pigmenta
Ukoliko patite od bilo kojeg od ovih stanja, liječnik će vam preporučiti češće očne preglede i mjerenje očnog tlaka.
Ukoliko u obitelji imate povijest visokog očnog tlaka, nikako ne biste smjeli propuštati redovite očne preglede kod oftalmologa.
Liječenje visokog očnog tlaka
Kod liječenja visokog očnog tlaka liječnik vam može prepisati kapi za oči kako bi se tlak smanjio.
Obzirom da takvi lijekovi imaju popratne nuspojave doktor također može pratiti vaše stanje i reagirati ukoliko počnete pokazivati znakove razvoja glaukoma.
Pročitajte uzroke, simptome i načine liječenja glaukoma koje objašnjava stručnjakinja očne polikline Optical Express dr. Mirna Belovari.
Kirurški zahvat dolazi u obzir kada liječenje lijekovima ne daje rezultate – sastoji se od ugradnje mikrocjevčica koje uravnotežuju vaš tlak. Laserom se liječi prirođeni glaukom uskog očnog kuta.
Danas je gotovo nesvakidašnje videti zrno kafe, jer se kafa većinom konzumira samlevena, za pripremu omiljenog napitka mnogih. A zapravo, sve što danas pomislimo kada je reč o kafi, poteklo je od konzumiranja zrna.
Kada jedete celo zrno, “Thecoffeemaven.com“, ono mnogo više može doprineti nego kuvana kafa na koju smo danas navikli. Kafa koju pijemo je, zapravo, poput samo umočenog zrna, jer sve najbolje i najzdravije od nje je u talogu, prenosi. Kuvana kafa izvlači oko 80 odsto proteina iz samog zrna. Šta sve treba daa znamo o zrnu kafe?
Benefiti jedenja kafe
1. Najbolji izvor antioksidanata
Antioksidanti su jedinjenja koja se prirodno nalaze u voću i povrću. Oni mogu smanjiti rizik od raka, gubitka vida i drugih zdravstvenih smetnji, a kafa ima čak šest razičitih antioksidanata, mežukojima su i vitamina E i C.
2. Doprinosi poboljšanju pamćenja
Ovo je takođe razlog zašto je kafa u dnevnim receptima većine učenika i studenata. Rađena studija je pokazala da nakon 200 miligrama kafe u toku učenja,studenti su znatno bolje upamtili mnoge informacije.
3. Ublažava upalu i bol mišića nakon treninga
Po istraživanju, nakon konzumiranja kafe smanjuje se upala mišića čak do 47 odsto. Llekovi protiv bolova smanjuju iste do oko 30 odsto, navodi isti izvor.
4. Upola manje kalorija od kikirikija
Kikiriki je veran pratilac dijeta, jer je poznat po niskokaloričnom sastavu. Ali, zrna kafe ga je prestiglo u tome. Iako ima manje proteina, vlada svim ostalim elementima.
Činjenice da je zdrava ishrana jedna od ključnih stvari u procesu mršavljenja, a određene namirnice vam naročito mogu biti od koristi.
Nutricionistkinja Laura Burak je navela da jaja spadaju među najbolje namirnice. Istraživanje iz 2014. pokazalo je da ljudi koji za doručak jedu jaja su duže siti i da za kratko vreme mogu značajno da smanje telesnu težinu.
Spanać i brokoli su takođe korisni za mršavljenje zato što imaju malo kalorija, ali su bogati vlaknima i drugim esencijalnim nutrijentima. Osim toga, smanjuju rizik od srčanih bolesti i dijabetesa.
Ne zaboravite da konzumirate sezonsko voće. Imajte u vidu da bi trebalo kupovati ga u marketima koji prodaju kvalitetne proizvode, a ne one koje sadrže veliku količinu pesticida. Istraživanje objavljeno u stručnom magazinu PLOS Medicine utvrdilo je korelaciju između jedenja voća i mršavljenja. Jabuke, kruške i bobičasto voće dali su najbolje rezultate.
Mnogi prelivi prepuni su kalorija i masnoća pa kupite neki koji je kvalitetan ili ga napravite sami. Ako je vaša svakodnevnica užurbana i nemate vremena da se posvetite detaljnom pripremanju zdravih namirnica, nabavite jogurt, sveži sir i slično.
Pravo na godišnji odmor je jedno od temeljnih prava radnika, a što proizlazi i iz Ustava RH, odnosno svaki radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor i toga se prava ne može odreći. Korištenje godišnjeg odmora ne predstavlja samo pravo radnika nego i obvezu poslodavca.
Godišnji odmor radniku se utvrđuje brojem radnih dana ovisno o radnikovom tjednom rasporedu radnog vremena. Na primjer radnik koji radi pet radnih dana u tjednu (od ponedjeljka do petka), imat će pravo na 20 dana godišnjeg odmora, dok radnik koji radi šest radnih dana u tjednu (od ponedjeljka do subote) imat će pravo na 24 dana godišnjeg odmora.
Brojna ispitivanja o odnosu trajanja radnog vremena i umora pokazala su da je spontana brzina rada veća što je radni dan kraći. Radnik se tijekom dugog radnog dana aktivno brani od umora češćim prekidima i sporijim tempom rada. Produživanjem radnog vremena značajno se povećava negativno djelovanje umora. Za vrijeme umora produktivnost je niska, a energetska potrošnja povećana. Zato je i korist od skraćivanja radnog vremena to veća što je rad teži i što više umara.
Nakupljanje umora tijekom godina dovodi do trošenja organizma i skraćivanja radnog života. Zbog toga se ne preporuča prekovremeni rad jer on neminovno dovodi do nakupljanja umora i iscrpljivanja organizma. Sprječavanje umora jedan je od najvažnijih problema psihofiziologije rada.
Povremeni prekidi svakodnevne rutine pozitivno utječu na zdravlje, pa liječnici savjetuju da je bolje ići na više kraćih odmora tijekom godine nego na jedan dulji. Psihologinja Jessica de Bloom uspoređuje to sa spavanjem.
“Ne možemo odgađati spavanje ili fizički predah svakog dana, pa da onda danima samo spavamo kako bismo se tobože odmorili za prethodne i buduće nesanice. Isto tako, nijedan trotjedni ljetni odmor ne može nadoknaditi sav umor i stres koji se nakuplja cijele godine. Kako bismo održavali ravnotežu tijela i uma, moramo redovno spavati. I naravno – putovati”, tvrdi psihologinja.
S druge strane, studije pokazuju da ako čovjek cijele godine radi i dani mu sliče jedan na drugi, a onda ode na more ili planinu na desetak dana, ne stigne se ni pošteno odmoriti ni istinski uživati.
“Dok se prvo dobro naspavate, godišnji je odmor već napola prošao pa već počinjete razmišljati o pakiranju i povratku”, zaključuje de Bloom.
Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.
Iako ju je celo saznanje šokiralo, nastavila je vezu sa njim još šest meseci nakon toga. Bili su jako zaljubljeni, a onda je ona otišla na koledž i veza je prekinuta
Izreka kaže da je ljubav slepa – što se pokazalo kao tačna za jednu devojku koja tvrdi da nije ni primetila da njenom dečku tri meseca nedostaje noga.
Devojka, koja objavljuje sadržaj na TikTok-u pod korisničkim imenom @postpartumpsicho, objasnila je da je kao tinejdžerka bila toliko zaljubljena da joj je trebalo tri meseca da shvati da njen dečko ima samo jednu nogu.
– Ako ikada pomislite da ste bili zaslepljeni ljubavlju, dozvolite mi da vam ispričam priču o tome kako sam izlazila sa jednim momkom tri meseca i nisam shvatila da nema nogu. Imala sam 17 godina. Upoznala sam ovog tipa na rodeu. Videla sam ga i rekla sam sebi: „Ovaj dečko je visok i lep i moram da ga imam“. Pa smo razmenili brojeve. Tri nedelje kasnije bili smo u vezi – objasnila je ona u snimku koji je dobio više od 271.000 lajkova.
Tvrdi da su bili nerazdvojni i da su se viđali svaki dan. A najviše joj se dopalo to što je bio visok 180 cm. Međutim, tek sada shvata da je bilo nekih indicija da nešto krije. Rekla je da je nosio duge pantalone na letnjim događajima na otvorenom, šepao je dok je hodao i sprečavao je da dođe na njegove košarkaške utakmice. Ali jednog dana je otkrila njegovu tajnu kada je gledala fotografiju na kojoj su njih dvoje zajedno.
Printscreen/TikTok
– Što sam više zurila u nju, sve sam više shvatala da sam prevarena. Odnela sam tu sliku prijateljima i rekla: „Momci, mislim da moj dečko možda ima samo jednu nogu'“, rekla je ona.
Njeni prijatelji su takođe bili potpuno zapanjeni i naterali su je da ga ispituje o tome. Nekoliko nedelja kasnije, priznao je sve i rekao joj da ima dečiju paralizu. Rekla mu je da je sumnjala u to već nekoliko nedelja, a on je celu situaciju učinio još čudnijim time što joj ništa nije rekao.
Ona je objasnila da njen tadašnji dečko nije osećao potrebu da razgovara sa njom o svom stanju jer ona nije znala za to kada ga je upoznala. Par je nastavio da izlazi šest meseci nakon toga i ostao veoma zaljubljen, ali je onda otišla na koledž i veza je prekinuta. Gledaoci su ostali zatečeni ovom pričom jer nisu razumeli kako joj je to promaklo, posebno ako su spavali zajedno, piše Dejli star.
Živimo u vremenu u kojem se veličaju ženska prava i slobode, ali ovakva pitanja i dalje mogu da raspale strasti i izazovu burne rasprave
– Ja nisam samohrani roditelj, nisam roditelj uopšte i trenutno ne planiram da budem roditelj, ali nešto razmišljam o ovoj temi. Naime, šta mislite o svojevoljnom samohranom roditeljstvu? Na primer, ako žena ne želi ikada da se uda jer bi je brak činio nesrećnom, ali želi da ima dete jednoga dana, koliko bi bilo izvodljivo da sasvim sama podiže svoje dete? Takođe, kakve bi to posledice imalo po to dete, imate li neke pretpostavke? Ja znam ženu koja je u Francuskoj rodila dete sama, a začela je veštačkom oplodnjom. Pretpostavljam da to može i ovde.Šta mislite o tome- glasilo je pitanje korisnika društvene mreže „Reddit“ koje je izazvalo podeljena mišljenja. Tako su se korisnici ove mreže podelili u dva suprostavljena tabora.
„Imam bebu decaka godinu ipo dana I iz iskustva ti to ne bih savetovala. Otac treba detetu , ali treba I mami“– glasio je jedan od prvih komentara.
– Mislim da kod nas nemaš te opcije, eventualno negde u inostranstvu. Imam drugaricu koja slično razmišlja, ali nikada se nisam slagala sa njom po tom pitanju. Ako već možemo da biramo kako ćemo da donesemo na svet, mislim da je malo sebično u startu mu otkazati mušku figuru i dodatnu finansijsku zaštitu ako se tebi nešto desi. Ali ako si uverena da bi imala prijatelja, brata, dedu koji bi bili tu i igrali tu ulogu za dete, okej, šta znam.Na kraju krajeva ima dosta nesvojevoljnih samohranih majki čija su deca divna – dodala je druga osoba koja očito nije bila odševljena ovim predlogom, a mnogi korisnici su se sa ovim složili.
– Rekao bih da je to veoma hrabar i glup potez. Prvo verujem da ne treba da objašnjavam zbog čega je teško sam podizati dete. Glupo je jer su detetu potrebna dva roditelja koja će da ga vole, odsutnost jednog roditelja vrlo često ostavi posledice na ovaj ili onaj način. Ovo naravno govorim o situaciji gde su samo ta žena i dete, bez toga da su npr. baka i deka po ceo dan sa tim detetom – samo je još jedan u nizu komentara koji se protivi odluci žene da sama rodi i podiže dete. Naravno bilo je i onih koji su pogrdne i neprimerene reči, ali onih koji su se usudili da kažu da bi toj pomodarki bilo pametnije da kupi psa.
Uprkos činjenici da mnogi nisu bili oduševljeni ovom idejom,ali i da su u istoj videli niz prepreka i posledica, bilo je i onih koji su nas podsetili da to što neko ima dva roditelja ne znači da će izrasti u stabilnu i jaku ličnost niti da je toj osobi nužno pružena sva ljubav ovog sveta.
– Mnogo s****e kako detetu „treba“ otac…ja bih sve dala da ga nisam imala. Takvo mizogino djubre koje je samo parazitiralo i uništavalo nam zivot mi nije trebalo, a gledajući neke balkance danas, čast izuzecima, ja ti kažem samo napred.Detetu treba ljubav i stabilnost, od kojeg pola to dobije zaista nije bitno- napisala je jedna devojka.
– Odluka je samo tvoja I nemoj da Reddit utice na istu. U svakoj situaciji postoje izuzeci, i nadam se da će ovo kod tebe biti slucaj, ako na kraju zaista i odlučis ovo da uradiš. Postoje užasni roditelji koji takođe mogu svoju decu da osakate za život i naprave daleko veću štetu- dodala je druga osoba.
Takođe je bilo i ih koji su nas podsetili da samohrane majke nisu izmišljena pojava u 21. veku.
– Imaš puno situacija gde su žene nezvanično samohrane majke, da same brinu o svemu od dece do finansijskih stvari dok muževi imaju ulogu fikusa, imaš one koje su rodile decu vanbračno i čiji otac ne želi da ima ništa sa njom ni sa detetom. Tako da ako te zanima ta perspektiva, pitaj njih. Čini mi se da su ove o u boljoj situaciji od ostalih jer su planirale i jer imaju dovoljno novca za to- zaključila je treća osoba.
Kakvo je vaše mišljenje? Da li su ove žene oslobođene predrasuda ili su sebične?
Neki odgovori koje sam danas dobila su me naterali da se zapitam koji je prag moje tolerancije i da li sam spremna da se žrtvujem za nekoga i da li imam potrebno „trpilo“, da citiram jednu baku, za drugu osobu
Naj žena
Mi mladi u današnje vreme imamo velikih problema sa pronalaženjem „prave ili pravog“. Bračni parovi se brže razvedu nego što su u vezi i braku bili ukupno. Još ni kredit za svadbu nisu isplatili, a već je otišao svako na svoju stranu.
Kada pogledam naše bake i deke, zapitam se gde to mi grešimo. Da li smo mi pametniji ili gluplji ili nam je ovaj tempo života pokidao sve živce pa ne možemo ni sebe da tolerišemo, a kamoli nekog drugog.
Neki odgovori koje sam danas dobila su me naterali da se zapitam koji je prag moje tolerancije i da li sam spremna da se žrtvujem za nekoga i da li imam potrebno „trpilo“, da citiram jednu baku, za drugu osobu.
Mislim da će vam bake mnogo bolje objasniti kako se dolazi do kompromisa, ljubavi i sloge ali i koliko su strast i intimni odnosi važni za skladan brak.
Bakina kuhinja-socna prefinog ukusa, pita sa visnjama i jogurtom
Potrebno je
gotove tanke kore
300 gr visanja smrznutih
2 jaja
100-150 gr secera
1 vanilin secer
100 ml jogurta
30 ml ulja
100 gr griza
pola praska za peciva
Priprema
Umutiti jaja sa secerom,dodati, griz i prasak za pecivo ,jogutr ulje i sve izmesati. Prvu koru premazati uljem dodati drugu koru pa je premazati smesom
Posuti plovinom visanja pa uviti u rolnicu.Sledecu ponoviti postupak stim sto prvu rolnicu staviti u drugu i zajedno sve uviti u rolat.
Staviti u uzan pleh oblozen pek papiromi Peci na 200 stepeni C 40- 50 min
.jpg)
23.jpg)
.jpg)
