1. Neću zahtijevati savršenstvo

Želiš da je tvoj novi dečko viši od 185 cm? Da, visoki momci su zgodni, ali ima toliko drugih osobina koje valja uzeti u obzir za izgradnju kvalitetnog odnosa. Usredotoči se na osjećaje koje partner budi u tebi i na njegovo ophođenje s drugim ljudima. Ti će ti pokazatelji jasnije nagovijestiti kako bi ti bilo u vezi s njime.

2. Klonit ću se zločestih dečkiju

Vrlo je nezgodno što su opasni i zločesti dečki ujedno privlačni i uzbudljivi, a obično i aktivniji u postelji. No, te osobine dolaze u paketu s bezobzirnošću, nevjerom i nemoralom. Problem je što djevojke otkrivaju njihove loše strane tek kad su se već ‘navukle’ na njih.

3. Neću se zadržavati s pogrešnima

Prestani gubiti vrijeme s nekime tko ti izaziva nelagodu. Ako su mu dala priliku i izašla s njime, ali se na spoju nisi osjećala dobro, vjerojatno ne odgovarate jedno drugome. Kad te idući put nazove, budi velika cura i reci mu da te ne zanima.

4. Iskušat ću nešto novo

Osjećaš li da si na ljubavnom planu upala u rutinu, trgni se i poduzmi nešto novo. Možda ti je dosad bilo neugodno dogovarati se preko interneta i nalaziti se naslijepo, ali ako ti dosadašnje taktike nisu donijele sreću, vrijeme je da iskušaš nešto originalno.

5. Neću previše analizirati

Ovo znači da nećeš čitati njegov SMS ili e-mail desetak puta kako bi razumjela smisao i da nećeš satima mozgati o tome kako i kada ćeš mu odgovoriti. Bolje je da to vrijeme utrošiš na vježbanje ili čitanje.

6. Bit ću oprezna s objavama

Tvoji kontakti na Facebooku i Twitteru ne moraju pratiti zbivanja u tvom privatnom životu iz dana u dan. Ako si solo, nemoj se javno sažalijevati, a ako si u vezi, ne objavljuj desetke fotografija tebe i partnera kako se mazite.

7. Zaštitit ću se od njuškanja

Prema anketi objavljenom na AskMen.com, pedeset posto momaka čita elektronsku poštu, SMS-ove ili druge poruke na uređajima svojih djevojaka. Za svaki slučaj, zaključaj mobitel i računalo lozinkom. Ako on ne bude njuškao, neće ni primijetiti, a ako pokuša, teško da će ti prigovoriti jer bi se time odao.

8. Neću ga uhoditi

Ti se također suzdrži od njuškanja. Bi li ti doista koristilo da doznaš za njegovo čavrljanje na chatu prije dva mjeseca s nekom curom? Ako sumnjaš da je nestašan, reci mu to u lice.

9. Nasumično ću činiti lijepe stvari

Ponekad smo toliko zaokupljeni radnim obavezama da zaboravljamo na ljude koji nas najviše vole. Od nježnih djela ne moraš raditi spektakl. Naprosto pođi u trgovinu i kupi mu omiljenu slasticu, spremi mu najdraže jelo ili odjeni nešto izazovno.

10. Proširit ću krug poznanika

Ako ti i tvoj dragi osjećate monotoniju zbog toga što većinu vremena provodite zajedno, trenutak je da unesete raznolikost u društveni život. Posjećujte druge parovima ili izlazite u većim grupama. Uvođenje novih ljudi u odnos trebalo bi pridonijeti tome da više uživaš u vezi.

Saznaj može li se privremenim prekidom spasiti veza.

Infekcija mokraćnih puteva kandidom je česta. Lečenje antibiotikom „na svoju ruku“ ne samo da je neefikasno, već pogoduje još većem razmnožavanju ove uporne i otporne gljivice.

Candida albicans je normalni stanovnik čovekove kože i creva. Sluzokoža mokraćnih puteva ima svoje zaštitne mehanizme, koji je brane od infekcija. U nekom trenutku zbog poremećaja imuniloške ravnoteža ili iz drugih razloga kandida počinje prekomerno da se razmnožava. Kandidijaza je gotovo uvek autoinfekcija tj. gljivoce ne dolaze spolja, već potiču iz bolesnikovog organizma.

Uzrok

Najčešći uzrok infekcije kandidom je šećerna bolest. Povišen nivo glukoze u krvi čini dijabetičare neotpornim na infekcije. Puno šećera u krvi i telesnim tečnostima pogoduje razmnožavanju gljivica. Često korišćenje antibiotika remeti normalnu bakterijsku floru i pogoduje razmnožavanju kandide. Razmnožavanju gljivica pogoduje i trajno nošenje katetera, kao i korišćenje kortikosteroidnih lekova.

Preventiva

Kada dijabetičari normalizuju nivo glukoze u krvi njihova otpornist na gljivice je ista kao kod zdravih ljudi. Za prevenciju bolesti je važno izbegavanje nekritične upotrebe antibiotika širokog spektra, sniženje doze kortikosterida i skraćenje vremena primene ako je moguće i uklanjanje katetera. Ako kateter mora da se nosi stavlja se trolumeski tako da je moguće da se preko njega povremeno ispira bešika amfotericinom ili nistatinom.

Terapija

Ako preventivnim merama nije moguće sprečiti pojavu infekcije kandidom sprovodi se sistemsko lečenje antimikoticima (piju se lekovi protiv gljivica). U upotrebi je Flukonazol (200-400mg dnevno 10-14 dana), koji je efikasan kod infekcije koju izaziva Candida albicans i candida tropical, dok su candida kruzei i candida glabrata otporne na ovaj lek. Ako ne dođe do izlečenja flukonazolom primenjuje se amfotericin plus flucitozin.

Autoimune bolesti nastaju kada organizam svojim autoreaktivnim T limfocitima (LY) i autoantitelima napada sopstvena tkiva i organe.

Normalno imuni sistem ne reaguje na sopstvene antigene – postoji imunološka tolerancija. Pre rođenja u timusu (grudnoj žlezdi) uklanjaju se ili neutrališu klonovi Ly koji su usmereni protiv sopstvenog organizma. Kasnije se imunoregulatornim mehanizmima kontroliše njihovo delovanje. Kada iz nekih razloga ti mehanizmi zataje nastaje autoimuna bolest.

Autoimuna reakcija može da bude usmerena prema antigenu koji se nalazi samo u jednom organu na primer štitnoj žlezdi, pankreasu, želucu. To su organ-specifične bolesti. Reakcija može da bude usmerena prema više antigena koji se nalaze u više tkiva i organa. Tako nastaju sistemske autoimune bolesti, koje se obično nazivaju organ-nespecifične autoimune bolesti kao što su SLE, progresivna sistemska skleroza, polimiozitis.

Granica između organ-specifičnih i organ-nespecifičnih autoimunih bolesti nije oštra, prelaz je postepen. Evo spektra autoimunih bolesti pri čemu su pobrojane tako da su u gornjem delu bolesti koje zahvataju jedan organ, u donjem delu one koje zahvataju više organa, sa postepenim prelazom:

Primarni  miksedem

Hashimoto tireoiditis

Tireotoksikoza

Perniciozna anemija

Addisonova bolest

Insulin zavisni diabetes mellitus

Autoimuna hemolitička anemija

Autoimuna trombocitopenijska anemija

Autoimuni lupoidni hepatitis

Primarna bilijarna ciroza

Goodpastureov sindrom

Hronični ulcerozni kolitis

Chronova bolest

Sjogrenov sindrom

Reumatoidni artritis

Polymyositis

Progresivna sistemska skleroza

SLE

Sindrom preklapanja (Sy. overlap)

Bolesnik koji ima jednu autoimunu bolest moze da dobije još neku. To se zove sindrom preklapanja. Ne znači da bolesnik mora da ima više autoimunih bolesti istovremeno, već da ima veći rizik u odnosu na zdrave.

Osobe sa Hašimoto tireoiditisom češće imaju pernicioznu anemiju u odnosu na opštu populaciju i obrnuto. Preklapanje je ređe kod bolesti sa vrha spiska, češće kod sistemskih autoimunih bolesti. Na primer istovremeno mogu da se jave SLE i scleroderma, polimiozitis i reumatoidni artritis, skleroderma i polimiozitis.

Uzrok autoimunih bolesti

Na pojavu autoimunih bolesti utiče veći broj faktora. Genetski faktor je veoma važan. Za pojavu većine autoimunih bolesti potrebno je više genetskih defekata. Ima HLA alela koji deluju zaštitno, sprečavaju da se čovek razboli iako je nosilac genetskog defekta.

Da bi došlo do bolesti, osim genetske greške, potrebno je dejstvo faktora spoljašnje ili unutrašnje sredine. Bakterije i virusi su važan faktor spoljašnje sredine. Na primer kod reumatske groznice streptokoke pokreću autoimunu reakciju, koja se nastavlja i nakon uništenja bakterije, napadom antitela na srčane ćelije (tj. miozin koji antitelima liči na streptokoke).

Mikroorganizam može da ošteti tkivo i „ogoli“ antigen na koji se „ustremljuju“ antitela. To se dešava kod autoimunog tireoiditisa (Hašimoto). Tokom virusnog zapaljenja štitne žlezde dolazi do oštećenja tkiva tako da se po prvi put u životu imuni sistem sreće sa tireoglobulinom ćelija žlezde. Greškom ga prepoznaje kao strano telo i formira antitela na tireoglobulin čime se razvija autoimuni tireoiditis.

Neki lekovi mogu da pokrenu autoimunu reakciju. Na primer prokainamid i d-penicilamin mogu da dovedu do bolesti slične lupusu, penicilini i cefalosporini mogu da dovedu do hemolitične anemije.

Tkivo može da se uništi delovanjem T limfocita ili autoantitela. Reakcija između antigena i antiela može da se odigra na ćeliji i dovede do njenog oštećenja. Kompleks antigen-antitelo može da se nataloži u krvnim sudovima pojedinih organa i tako pokrenu imunološku reakciju. Autoantitela mogu da poremete funkciju pojedinih ćelija i da pokrenu reakciju. Na primer antifosfolipidna antitela započinju koagulaciju tj. dovode do tromboze (antifosfolipidni sindrom ili Hjuzova bolest).

Hormoni su jedan od faktora koji utiču na pojavu autoimunih bolesti, te se one češće javljaju kod žena nego muškaraca, zatim češće u reproduktivnom periodu. Nije retko da se SLE ili reumatoidni artritis jave neposredno nakon porođaja ili da tokom hormonske terapije dođe do pogoršanja autoimune bolesti.

Osobe koje imaju hroničnu bubrežnu insuficijenciju su uvek malokrvne. Težina anemije je u skladu sa težinom bubrežne insuficijencije (HBI).

Uzrok

Eritrociti su u ovom obliku anemije normalne veličine i sa normalnom količinom hemoglobina, ali ih ima malo. Stvaranje eritrocita je smanjeno zbog manje količine eritropoetina i manje osetljivosti matične ćeluje na njegovo stimulativno dejstvo. Zbog poremećene funkcije bubrega u organizmu se nagomilavaju toksini koji koče formiranje eritrocita i skraćuju im životni vek. Jedan od važnijih inhibitora proizvodnje eritrocita je parathormon koji se pojačano stvara u HBI. Na nastanak malokrvnosti utiče gubitak krvi preko bubrega i organa za varenje u HBI kao i gubitak folne kiseline tokom dijalize.

Klinička slika (tegobe) i dijagnoza

Dominiraju simptomi HBI i bledilo kože i sluzokoža zbog malokrvnosti. Dijagnoza se postavlja pregledom periferne krvi. Anemija je normocitna i normohromna, broj retikulocita je normalan ili malo snižen, broj trombocita i leukocita je obično normalan. Bolesnici su skloni krvarenju zbog poremećene funkcije trombocita.

U razmazu periferne krvi vide se ehinociti (burr cells). To su eritrociti koji liče na čičak jer imaju više izraštaja. Kostna srž deluje normalno što nije dobar nalaz jer bi zbog malokrvnosti trebala pojačano da stvara eritrocite.

Lečenje

Jedino uspešno lečenje anemije kod HBI je transplantacija bubrega. Anemija se smanjuje transfuzijom eritrocita. Gvožđe se daje kada feritin padne ispod 30 mikrograma na litar. Folna kiselina se daje svim bolesnicima na dijalizi. Primenjuje se rhEPO (rekombinovani humani eritropoetin). Androgeni mogu da povećaju broj eritrocita, ali se ne primenjuju zbog brojnih neželjenih dejstava.

Glomerulonefritis sa minimalnim promenama je uglavnom bolest dečijeg doba, koja započinje iznenada pojavom otoka.

Ova bolest se još naziva lipoidna nefroza, označava se i skraćenicom MCD (od Minimal Change Disease). Ime je dobila po tome što je nalaz biopsije bubrega na svetlosnom mikroskopu skoro normalan. Minimalne promene se na elektronskom mikroskopu ispoljavaju gubitkom prstastih produžetaka podocita. Kod dece se biopsija bubrega radi samo ako ne dođe do poboljšanja nakon terapije steroidima (steroid-rezistentnim bolesnicima), dok se svim odraslim bolesnicima radi pre početka terapije.

Uzrok bolesti

Nije potpuno jasan uzrok bolesti. Zna se da su u pitanju imunoloski procesi (zbog poremećaja funkcionisanja T ćelija oslobađaju se limfokini koji oštećuju glomerule bubrega).

Simptomi i znaci bolesti

Dva do tri dana dete slabo mokri što se obično previdi. Roditelji vide da se dete razbolelo tek kada se probudi sa otečenim očnim kapcima. Mokraća može da bude penušava. Otoci rastu nakupljanjem tečnosti u stomaku (ascites) i drugim delovima tela tako da se težina povećava do 50%.

Simptomi i znaci bolesti čine nefrotski sindrom. Kod se kod deteta javi nefrotski sindrom gotovo je sigurno (u 80% dece) da mu je uzrog glomerulonefritis minimalnih promena, dok je kod odraslih on uzrok samo u 20% bolesnika sa izraženim otocima.

Pregledom mokraće uočava se veliki gubitak proteina (proteinurija), masne kapi (to se zove lipidurija), ponekad malo krvi (mikrohematurija), ali nema eritrocitnih cilindara. Pregledom krvi nalaze se sniženi albumini, povećani lipidi (hiperlipidemija tj. povišene masnoće u krvi). Kod nekih bolesnika povišen je kreatinin. Krvni pritisak može da bude povišen (kod dece ređe, kod starijih češće).

Lečenje i tok bolesti

Lečenjem dolazi do poboljšanja, gube se otoci. Kreatinin koji ukazuje na slabost bubrega se normalizuje, krvni pritisak takođe. Kod većine dece (preko 90%) nakon dva meseca lečenja prednizonom dolazi do normalizacije nalaza. Bolest prolazi sa periodima poboljšanja (zove se remisija) i pogoršanja (zove se relaps). Bolest ima bolji tok kod mlađe dece.

Kod oko 40% dece bolest se vraća unutar godinu dana. Ostala imaju česte relapse što znači da se bolest vraća tri ili više puta godišnje nakon prestanka lečenja. Ako se bolest vrati dve nedelje nakon prestanka terapije smatra se da postoji steroidna zavisnost. Kod nekih bolesnika ne dolazi do poboljšanja terapijom steroidima (steroidna rezistencija), kod nekih lekovi deluju toksično na organizam (steroidna toksičnost).

Kod steroidne zavisnosti, rezistencije i toksičnosti koriste se citostatici: ciklofosfamid i hlorambucil. Podjednako su efikasni. Lečenje traje godinu dana, a zatim se doza leka smanjuje. Ako se nakon 3-4 meseca lečenja ne vidi poboljšanje lek se obustavlja.

Najvažnije je započeti

Fitness trener Branimir Vajda kaže kako za fizički zdravu osobu ne postoji neka aktivnost koja može biti kontraproduktivna, ali navodi kako svaku aktivnost osoba treba prilagoditi svojoj kondiciji, dobi i zdravstvenom stanju. Zdrava osoba, pod pretpostavkom da ne osjeća nikakvu bol u leđima i ekstremitetima tijekom svakodnevnih uobičajenih aktivnosti, može izvoditi bilo koju fizičku aktivnost. Najvažnije je da u njoj uživa i da se nakon nje dobro osjeća. Trener naglašava kako je jako važno napraviti testove za procjenu različitih funkcionalnih sposobnosti kako bi se program vježbanja mogao individualizirati.

Što se tiče održavanja motivacije za vježbanje tijekom cijele godine Vajda kaže kako je najvažnije započeti s aktivnošću: “Kvalitetnu fizičku aktivnost koja se pravilno izvodi, tijelo i mozak sami prepoznaju i pamte te je i traže. Ako ne stalno u istom obliku, onda u obliku neke druge fizičke aktivnosti. Važno je pronaći aktivnost koja odgovara tijelu i da se nakon te aktivnosti osjećaš ugodno. Važno je donijeti osobnu odluku o promjeni načina života i prehrane te si zadati realan period i postaviti si ciljeve.“

Aktivnost prilagodi dnevnom ritmu

Trener Vajda kaže kako idealan test kojim možeš doznati koja aktivnost je za tebe i koje vježbe da
radiš, ne postoji. Kada želiš
nešto promijeniti to ne ovisi samo o tvojoj motivaciji, nego i o tvom dnevnom ritmu i koliko si se psihički potrošila prije fizičke aktivnosti. Zbog
toga je dobro da biraš aktivnosti koje se mogu prilagoditi tvom dnevnom ritmu.

“Prije odabira tjelesne aktivnosti trebala bi napraviti antropometrijska mjerenja koja daju konkretne brojčane
vrijednosti o tvojoj slici tijela i obliku, a napredak se može jednostavno pratiti u centimetrima. Bilo bi dobro da prvo napraviš test za kralježnicu na aparatu Huber kako bi doznala u kojem je stanju tvoja muskulatura te postoji li kakav mišićni disbalans. Nakon toga treba odrediti vježbe koje bi trebala raditi u cilju postizanja simetrale tijela. Nakon toga preporučujem napraviti test za procjenu aerobnih sposobnosti te test srca i disanja“, objašnjava Vajda.

Osjećaj neugode u teretani

Mnogo naših čitatelja javlja nam se s problemom osjećaja neugode prilikom vježbanja u teretani među drugim ljudima pa smo za savjet pitali stručnjake. “Radim s ljudima
koji trebaju puno više vremena da potroše nagomilanu energiju, a
klasificiraju se kao pretili i moram reći da je riječ neugodnost samo
opravdanje za neaktivnost i promjene u prehrani“, rekao je trener Vajda.

Magistra kineziologije i inovatorica Body tehnike Ana-Marija Jagodić Rukavina objasnila je zašto teretana nije najbolji izbor za osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu masu: “Osobama koje imaju problema s prekomjernom tjelesnom težinom, ne bih preporučila teretanu gdje su izloženi neugodnim pogledima ostalih vježbača zbog kojih se mogu osjećati još gore. Preporučila bih im malu grupu za vježbanje u kojoj će biti osobe sa sličnim problemima i koji će se međusobno stimulirati.“

Kineziologinja naglašava kako je prvi korak osvještavanje tijela i razvijanje ljubavi prema sebi,
a tek onda sve ostalo. Prvi cilj bi trebao biti da se osoba bolje osjeća, a
ne da se odmah na početku orijentira na gubitak kilograma i
centimetra, jer to dolazi tek kasnije.

Savjeti za vježbanje:

• odaberi bicikl ili role
• puno hodaj
• nabavi odjeću za vježbanje koja prati liniju tijela, ističe prednosti i prekriva nedostatke
• izvodi vježbe koje popravljaju stav tijela (ako se pravilno držimo, izgledamo vitkije i automatski imamo veće samopouzdanje)
• ples i glazba troše kalorije, a možeš plesati i kod kuće

Kako vježbati u teretani doznaj ovdje.

Zamke ekspresnog mršavljenja

Trodnevna dijeta nije standardizirana pa svaki od brojnih autora koji je preporučuju pod tim nazivom podrazumijeva nešto drugo. Također, mnogi autori tvrde da su oni smislili trodnevnu dijetu i da je samo njihova prava. No, radi se o nazivu koji obuhvaća široku paletu prehrambenih režima. Prve varijante trodnevne dijete nastale su krajem osamdesetih, a zvale su se vojnička dijeta, mornarička dijeta, dijeta Clevelandske klinike ili jednostavno – trodnevna dijeta. Zajedničko im je samo trodnevno trajanje i obećanje gubitka od 4 do 5 ili više kilograma u tri dana. Većina varijanti uključuje konzumaciju velikih količina tune i povrća te sladoled uvečer, uz ispijanje bar četiri čaše vode.

Jelovnik:

Najrasprostranjenija varijanta trodnevne dijete predlaže sljedeći jelovnik:

Prvi dan

• Doručak: pola grejpfruta, šnita tosta, dvije žlice namaza od kikirikija i kava ili čaj (misli se na pravi čaj s kofeinom)
• Ručak: pola šalice tune, šnita tosta, kava ili čaj
• Večera: 100 g bilo koje vrste mesa, šalica zelenog graha, pola banane, manja jabuka i šalica sladoleda od vanilije

Drugi dan

• Doručak: jedno jaje, šnita kruha i pola banane
• Ručak: šalica svježeg sira ili šnita tvrdog sira, jedno tvrdo kuhano jaje i pet slanih krekera
• Večera: dvije hrenovke, šalica brokule, pola šalice mrkve, pola banane i pola šalice sladoleda od vanilije

Treći dan

• Doručak: pet slanih krekera, šnita tvrdog sira i manja jabuka
• Ručak: tvrdo kuhano jaje i šnita tosta
• Večera: šalica tune, pola banane i šalica sladoleda od vanilije

Ubrzanje metabolizma

U nekim varijantama naranča se preporučuje umjesto grejpa, a svježi sir umjesto tune. Neki autori propisuju obilnije obroke te dopuštaju limun, sol, papar, ocat, biljne začine, sojin umak i kečap. Svi se slažu u jednom, a to je da su zabranjene namirnice koje sadrže masnoće. Također, svi autori upozoravaju da su željeni rezultati mogući samo ako se dijeta provodi točno u skladu s uputama. Neke varijante trodnevne dijete savjetuju ponavljanje nakon nekoliko dana uobičajene prehrane. Interval između dva režima po nekim autorima smije trajati samo dva, a po drugima četiri ili pet dana.

Princip kojim dijeta donosi rezultate temelji se na sniženom unosu kalorija te na ubrzanom metabolizmu koji sagorijeva povećane količine masti. Iako je gubitak više kilograma pri opisanom režimu prehrane vrlo vjerojatan, nijedna varijanta trodnevne dijete nije uravnotežena i sigurna po zdravlje. Većina varijanti trodnevne dijete propisuje 1000 kalorija, dok ekstremne verzije dopuštaju samo 700 kalorija. Jedan autor savjetuje da se  prvi dan uzima samo voda, drugi dan samo voće i voćni sokovi, a treći dan samo povrće i povrtni sokovi.

Rizici trodnevne dijete

Dijeta koja oštro ograničava kalorije i raznovrsnost hrane donosi brojne opasnosti. Organizmu trebaju namirnice koje sadrže sve glavne prehrambene sastojke – masnoće, ugljikohidrate i bjelančevine. Svaka dijeta koja sadrži 800 ili manje kalorija spada u vrlo nisko kalorične dijete, koje prijete brojnim neželjenim učincima. Među njima su žučni kamenci, krvožilne smetnje i deficiti vitamina i minerala. Povrh toga, tako nizak unos kalorija često potiče prejedanje po isteku tri dana.

Iako brz gubitak kilograma može zvučati privlačno, radikalna i brzopotezna dijeta donosi više štete nego koristi. Dnevne potrebe kalorija i hranjivih sastojaka značajno se razlikuju od osobe do osobe ovisno o dobi, spolu, težini i drugim faktorima. Planiraš li započeti dijetu posavjetuj se s liječnikom.

Komentar stručnjaka

“Sam naziv ‘Trodnevna dijeta’ otkriva da je riječ o kratkoročnom rješenju koji ne mijenja prehrambene navike niti donosi strukturiran program mršavljenja potreban za kvalitetno skidanje kilograma. Sama dijeta je energetski vrlo restriktivna i obećava relativno brz gubitak kilograma u kratkom periodu što sa sobom nosi rizik od usporavanja metabolizma i posljedično vraćanja kilograma nakon što dijeta završi. Dijeta je u osnovi visokoproteinska, drugim riječima neuravnotežena. Preporučuje izbjegavanje masnoća što nema osnove niti se može preporučiti budući da masnoće imaju brojne važne uloge u organizmu i čine nezamjenjiv dio pravilne prehrane. Jedina prednost ovakvog prehrambenog režima je što je kratkotrajan pa deficiti vitamina i minerala nisu realni, no situacija se mijena ako se osoba odluči za nekoliko trodnevnih intervala“, objašnjava magistrica nutricionizma Sandra Krstev Barać.

Kupus je biološki jako vredna namirnica. Od davnina se koristi kao hrana i lek. Savremena istraživanja su potvrdila lekovita svojstva ovog povrća.

Sastav kupusa

Ovo povrće ne sadrži veliku količinu ugljenih hidrata (4%), ima malo belančevina (1,4%), zanemarljivo masti (0,2%), dosta vode (93%) i solidnu količinu dijetnih vlakana (2-2,8%). Kalorijska vrednost je mala (100g belog kupusa daje 30kcal, crvenog 37).

Sadrži veliku količinu vitamina C, prisutni su i svi B vitamini, zatim A, K i PP vitamini, kao i znatno karotena. Od minerala ima dosta kalijuma, kalcijuma, fosfora, magnezijuma i gvožđa.

Leči čir

Svakodnevno uzimanje soka od svežeg kupusa ubrzava zarastanje čira. Bolesnici koji koriste ovaj jednostavan lek protiv čira na želucu četiri puta brže ozdrave u odnosu na one koji se leče klasičnom terapijom. Kod čira na dvanaestopalačnom crevu zarastanje je tri puta brže u odnosu na klasično lečenje.

Kupus ima sastojke koji podstiču stvaranje sluzave barijere koja štiti sluzokožu od agresivnog dejstva kiseline. Deluje i kao antibiotik- uništava pojedine bakterije uključujući i Helicobacter pylori koji se povezuje sa nastankom čira. Sok se pravi od svežeg kupusa. Stajanjem kupusa smanjuje se njegova lekovita moć.

Deluje protiv raka

Kupus je delotvoran u prevenciji raka želuca. Osobe koje često, gotovo svakodnevno jedu kupus imaju mali rizik da obole od ove bolesti. Nisu potrebne velike količine kupusa. Važno je da se jede što češće. Optimalna doza bi bila trećina šolje sirovog ili dve kašike kuvanog kupusa, ali svakodnevno.

Zahvaljujući velikoj količini indola kupus može da utiče na rak debelog creva. Osobe koje često jedu salatu od slatkog ili kiselog kupusa retko oboljevaju od ovog oblika raka. Dugotrajnim kuvanjem indoli se znatno uništavaju te vas sarme i podvarak ne štite.

Unošenje kupusa može da vas zaštiti od raka pluća. Izgleda da kupus „više voli“ žene, jer se rizik za pojavu raka pluća kod onih koje ga često jedu smanjuje sedam puta, dok kod muškaraca tri puta.

Za zdrave dojke

Nova istraživanja pokazuju da konzumiranje kupusa, kao i drugog povrća iz roda krstašica (karfiol, brokole) pomaže u smanjenju fibrocističnih promena u dojkama. Ovo povrće ubrzanjem metabolizma utiče na brže izbacivanje hormona estrogena iz organizma. Poznato je da estrogen utiče na povećanje čvorića u dojkama.

Žene koje imaju usporen metabolizam estrogena su pod većim rizikom da dobiju hormon zavistan tumor- rak dojke i materice. Kupus ga ubrzava, utiče na brže izbacivanje estrogena i smanjuje rizik od raka. Žene iz Azije ređe oboljevaju od raka dojke jednim delom i zbog toga što jedu dosta povrća iz roda krstašica. Za bolji efekat potrebno je da se jede sirov ili kratkotrajno kuvan.

Bogat antioksidansima

Značajan je izvor antioksidanasa. Time štiti genetski materijal ćelija i sprečava njihovo pretvaranje u maligne. Velikim sadržajem karotena smanjuje rizik od katarakte. Sprečava oštećenje nervnih ćelija tako da smanjuje rizik od Parkinsonove bolesti. Smanjuje zapaljenjske procese te se preporučuje osobama koje boluju od astme i artritisa. Budući očevi treba da ga jedu jer smanjuje oštećenja spermatozoida i povećava plodnost.

Blagotvoran kod hipertenzije

Sprečava porast krvnog pritiska. Oboleli od ove bolesti treba da ga jedu kao neposoljenu salatu. Spada u malobrojnu grupu povrća koje ima mnogo više kalijuma od natrijuma tako da utiče na sniženje krvnog pritiska. Ovo dejstvo se poništava ako se jede presoljen.

Zbogom osteoporozi

Mali sadržaj natrijuma i povoljan odnos kalcijuma i fosfora omogućava maksimalno iskorišćavanje kalcijuma. Time kosti postaju jače, što je posebno važno za decu. Jače kosti u mladosti smanjuju rizik od osteoporoze u kasnijem dobu. Žene u postmenopauzi su sklone ovoj bolesti te treba u ishrani da daju prednost kupusu.

Za mršavljenje

Ne samo da je niskokalorična namirnica, već usporava pretvaranje ugljenih hidrata i drugih sastojaka hrane u masti. To ga čini idealnom namirnicom za osobe koje žele da smršaju.

Loše strane kuvanog kupusa

Kuvan kupus može da izazove grčeve i nadimanje u stomaku, da pogorša stanje kod osoba koje imaju proliv, nekada čak i da izazove bol u želucu kod osoba koje inače nemaju problema sa organima za varenje. Pogoršava stanje kod obolelih od Kronove bolesti. Mnogo se lakše vari ako se kuva bez vode – na pari ili uz dodatak kima. Dugotrajnim kuvanjem uništava se veći deo lekovitih materija.

Dijabetes melitus (šećerna bolest) je najčešća endokrina bolest detinjstva. U Srbiji od šećerne bolesti oboljeva jedno dete na 2500 – 3000 dece. Osnovna karakteristika dečjeg dijabetesa je nestabilnost, promenljivost, nagle promene nivoa glukoze u krvi iz dana u dan, ali i promena koja se zbiva tokom rasta i razvoja.

Uzrok

Deca u 98% slučajeva oboljevaju od nestabilnog, ketozi sklonog, inzulin – zavisnog oblika dijabetes melitusa (tip I), koji se najčešće javlja u pubertetu. Inzulin zavisni dijabetes melitus (IZDM) je nasledno oboljenje. Odgovoran je izmenjen gen na kratkom kraku šestog hromozoma. Kod genetski sklone dece početak bolesti može biti isprovociran virusnom infekcijom, delovanjem neke hemijske materije, sastojka hrane npr. proteina kravljeg mleka ili stresom. Nakon toga sledi dugotrajna imunološka reakcija koja dovodi do oštećenja beta ćelija pankreasa, koje su odgovorne za stvaranje inzulina. U to vreme nema simptoma bolesti, ali su prisutna antitela protiv beta ćelija, citotoksične T ćelije, kao i povećano lučenje medijatora ćelijskog oštećenja – citokina u koje se ubrajaju interleukin 1, interferon gama i faktor tumorske nekroze – alfa.

Klinička slika

Većina dece ima tegobe 2 do 4 nedelja pre postavljanja dijagnoze. Deca imaju pojačano mokrenje, žeđanje, apetit je često promenjen, nekada pojačan, a nekada znatno smanjen, gube težinu, zamaraju se i imaju poremećaje vida. Stanje se pogoršava, počinju da povraćaju, može se javiti dehidratacija, bol u trbuhu, ubrzano disanje sa mirisom izdahnutog vazduha na aceton, pospanost sve do kome. Postoji hiperglikemija – šećer u krvi je iznad 11mmol/l. U mokraću je prisutna glikoza, a nekad i ketoni. Trećina bolesnika dospeva u bolnicu u dijabetičnoj ketoacidozi (DKA).

Bolest protiče kroz nekoliko faza. Tegobe sa početka bolesti se primenom inzulinske terapije povlače. Posle izvesnog vremena su potrebne znatno niže doze inzulina. Dve trećine dece ulazi u fazu remisije, kada im nije potreban inzulin. To traje od par nedelja do dve godine. Mnogi roditelji obično pomisle da se dete primenom nekih narodnih lekova izlečilo. Međutim, za to vreme se beta ćelije iscrpljuju i bolest «se vraća» i ispoljava u svom definitivnom obliku – «totalni dijabetes». Tada su potrebne doze inzulina 0.8 – 1.3 jedinica po kilogramu telesne težine dnevno. Devojčicama su potrebne veće doze. U pubertetu su mladima potrebne veće doze nego odraslima. Postoji relativna inzulinska rezistencija kao posledica povećanog lučenja hormona rasta, inzulinu sličnog faktora rasa i polnih hormona, kao i povećanog nivo stresa u tom periodu.

Terapija

Cilj lečenja je uklanjanje svih simptoma bolesti, sprečavanje urgentnih stanja (dijabetična ketoacidoza i hipoglikemija), omogućavanje normalnog rasta i polnog razvoja i sprečavanje emocionalnih poremećaja. U cilju lečenja koriste se inzulin, pravilna ishrana, fizička aktivnost, rešavanje stresa i kontrola nivoa šećera u krvi, kao i određivanje šećera i ketona u urinu.

Inzulinska terapija je osnova lečenja. Najčešće se koristi kombinacija inzulina kratkog dejstva (Inutral, Actrapid) i inzulina srednjeg dejstva (Izofan, Inzulatard). Po pravilu se koristi sintetski humani inzulin, 30 minuta pre doručka i pre večere tj. dva puta dnevno. Približno se daje dve trećine inzulina ujutru i jedna trećina uveče, a odnos brzodelujućeg i sporijeg je 1: 3. deca ispod 4 godine su osetljiva na inzulin brzog dejstva pa se on daje 1 – 2 jedinice, dok ostatak čini izofan – inzulin. Deca uzrasta 5 – 10 godina obično koriste 4 jedinice brzodelujućeg, a većoj deci treba više.

Sve više se koristi intenzivna inzulinska terapija, jer se pokazalo da su sa njom komplikacije blaže. Ona podrazumeva češće korišćenje inzulina ili korišćenje inzulinskih pumpi, što je kod nas za decu još uvek retko. Brzodelujući inzulin se daje 3 – 4 puta dnevno pre obroka, a sporo delujući pred spavanje. Da bi korišćenje inzulina bilo što lakše i bezbolno koristi se inzulinsko «penkalo».

Da bi se uspešno pratila bolest i ostvarila dobra regulacija glikemije potrebno je svakodnevno merenje glikemije na kućnom aparatu. Idealno je da se meri pre svakog obroka i pre spavanja ili najmanje dva puta dnevno. Ako dobijene vrednosti nisu normalne koriguje se doza inzulina. Teži se da kod školske dece vrednosti budu pre obroka 4 – 6mmol/l, tokom dana 4 – 8mmol/l (ne bi trebalo da bude više od 10mmol/l posle obroka). Kod predškolske dece i dece koja su sklona hipoglikemijama vrednosti treba da budu veće 6 – 8 mmol/l natašte.

Dobar uvid u kvalitet regulacije glikoze daje testiranje glikoliziranog hemoglobina. Test ispituje koncentraciju hemoglobina A1c (HbA1c) ili glikoliziranog hemoglobina. Hemoglobin, protein crvenih krvnih zrnaca se menja kada se za njega veže glikoza. Promena zavisi od prosečne koncentracije šećera u krvi. Kod zdravih ljudi vrednost A1c je ispod 7%. Kod dijabetičara vrednost od 8 – 9% pokazuje da je u zadnja 2 – 3 meseca nivo glikoze bio dobar.

Komplikacije bolesti

Komplikacije bolesti su hipoglikemija, fenomen zore i dijabetska ketoacidoza, kao rane ili akutne komplikacije. Hronične komplikacije su degenerativne promene.

Hipoglikemija je česta akutna komplikacija kod mladih dijabetičara, pogotovu ako su pod intenzivnom inzulinskom terapijom. Izazvana je velikom dozom inzulina, preskakanjem obroka ili prevelikom fizičkom aktivnošću. Njeni simptomi su glad, slabost, podrhtavanje, znojenje, umor, pospanost, glavobolja i poremećaj ponašanja. Ako dete odmah ne uzme 2 – 3 kocke šećera, keks isl. može doći do gubitka svesti i konvulzija. Tada roditelji treba da daju injekciju glukagona 0.3 – 0.54mg u mišić. U bolnici se daje rastvoz 25% glikoze 20 – 50ml u venu. Hipoglkemija može dovesti do trajnih neuroloških oštećenja.

Dawn fenomen ili fenomen zore je hipoglikemija koja se javlja u jutarnjim časovima. Veoma se često sreće kod dece u periodu rasta. Nastaje zbog prestanka delovanja večernje doze inzulina uz istovremeno antagonističko delovanje hormona rasta i kortizola koji se najviše luče u ranim jutarnjim satima. Problem se rešava tako što se večernja doza inzulina razdvoji. Insulin brzog dejstva se daje pre večere, a sporog dejstva pre spavanja.

Dijabetska ketoacidoza je teška akutna komplikacija koja se ispoljava povraćanjem, izraženom dehidracijom, bolom u trbuhu, hiperventilacijom (ubrzano disanje), mirisom acetona u izdahnutom vazduju, pospanošću i na kraju komom. Leči se davanjem inzulina, nadoknadom tečnosti i elektrolita i uklanjanjem i lečenjem njenog izazivača, što je najčešće infekcija. Terapijom se sprečava teška i često fatalna komplikacija – edem mozga. Znaci edema mozga su proširene i nejednake zenice, nestabilnost krvnog pritiska, bradikardija (usporen srčani rad), konvulzije i apneja (prestanak disanja).

Hronične komplikacije su degenerativne promene. Zbog promena na sitnim krvnim sudovima dolazi do zadebljanja kože, neuropatija, retinopatije i bubrežne insuficijencije najčešće u 4. i 5. deceniji života. Učestalost komplikacija se znatno smanjuje ako je glikemija blizu normali i glikozirani hemoglobin ispod 8%. Da bi se komplikacije odložile potrebna je kontrola holesterola i njegovih frakcija (HDL i LDL) i po potrebi dijetalna ishrana sa manje masnoće da bi se sprečila ubrzana ateroskleroza. Kod adolescenata jednom godišnje treba određivati mikroalbuminuriju koja može rano da ukaže na oštećenje bubrega. U godinama razvoja jednom godišnje pregledati oči i redovno meriti krvni pritisak.

Svi građani u vašoj zemlji treba da imaju obavezno zdravstveno osiguranje, a poželjno je da ga pružaju osiguravajuće ustanove koje se međusobno takmiče
„Moja ustanova analizira i upoređuje sisteme zdravstvene zaštite u 35 evropskih zemalja još od 2004. i objavljuje više od 40 odgovarajućih pokazatelja.  

Ako ishrana ne obezbeđuje dovoljno belančevina tj. aminokiselina koje učestvuju u građi hemoglobina, vitamina koji učestvuju u građi eritrocita, minerala bakra može da nastane anemija, koja ne može da se izleči samo unosom gvožnja.

Vitamin A učestvuje u stvaranju eritrocita. Kod njegovog nedostatka smanjuje se stvaranje crvenih krvnih zrnaca, gvožđe se ne troši, njegove rezerve u kostnoj srži i jetri se povećavaju, te davanje gvožđa ne može da izleči malokrvnost. prirodni izvori vitamina A su džigerica, mlečni proizvodi, žumance i riba. U obliku provitamina A ima ga u šargarepi, breskvama, kajsijama.

Vitamin C učestvuje u metabolizmu gvožđa i folne kiseline. Zbog svoje višestruke uloge u formiranju eritrocita nedostatak ovog vitamina može da izazove različite vrste anemija: normocitnu i normohromnu, hipohromnu ili makrocitnu. Prevencija se sastoji u unošenju svežeg voća i povrća.

Vitamin E je antioksidans čiji nedostatak neutrališe hemoglobin i oštećuje belančevinasu opnu eritrocita. Nedostatak ovog vitamina može da izazove hemoliznu anemija i sreće se uglavnom kod nedonoščadi novorođenčadi. Ovog vitamina ima u jajima, orasima, lešmocima, bademu, biljnim uljima.

Riboflamin je vitamin B2. Njegov nedostatak izaziva oštećenje eritrocitne loze u kostnoj srži, zbog čega je smanjeno stvaranje crvenih krvnih zrnaca. Sastavni je deo B kompleksa. Sadrži ga zeleno lisnato povrće, posebno spanać i brokoli.

Piridoksin (vitamin B6) je neophodan za formiranje eritrocita. Kod njegovog nedostatka nastaje hipohromna anemija, kod koje manjak hemoglobina i gvožđa ne može da se koriguje preparatima gvožđa. Prirodni izvori riboflavina su meso, živina, mleko, pasulj, leblebije, banane, šargarepa, pasulj.

Nedostatak bakra dovodi do hipohromne anemije koja ne može da se izleči davanjem gvožđa. Osim manjka gvožđa postoji smanjen broj neutrofilnih leukocita i degenerativne promene u eritroblastima iz kojih nastaju eritrociti. Ovog minerala poserbno ima u morskim plodovima, integralnom hlebu, pasulju, grašku, soji i jezgrastom voću.

Nedovoljan unos belančevina dovodi do normocitne – normohromne anemije blažeg stepena. Kod ljudi na strogoj dugotrajnoj dijeti pad hemoglobina može da bude značajan. Izvori belančevina su mleko, mlečni proizvodi, meso jaja, pasulj, grašak, soja i druge mahunarke i orašasti plodovi.

Pleuralni izliv predstavlja nakupljanje tečnosti između dva lista plućne maramice (pleure). Maligne bolesti su čest uzrok pleuralnog izliva, koji se stručno naziva Effusio pleure maligna.

Uzrok izliva

Pleuralni izliv se najčešće javlja kod karcinoma pluća, zatim dojke i limfoma. Pokazuje da je maligni proces jako uznapredovao. Ostali tumori koji mogu da dovedu do stvaranja izliva su tumor želuca, jajnika, ređe pankreasa, kolona i prostate.

Najčešće je maligni izliv posledica povećane propustljivosti kapilara zbog zapaljenja koje prati tumor. Utiče i kidanje kapilara i poremećena limfna drenaža. Izliv (koji je uglavnom eksudat) je bistra sukrvičava tečnost ili gusta krvava. Ako tečnost liči na krv velika je verovatnoća da je maligne prirode.

Primarni tumor plućne maramice koji se zove mezoteliom (mesothelioma pleure) je uvek praćen formiranjem izliva. Izliv je bistar sukrvičav sa dosta hijaluronske kiseline. Nakon odstranjivanja izliva (punkcije) tečnost se brzo vraća, što ukazuje na lošu prognozu bolesti. Mezoteliom se najčešće javlja kod osoba koje su radile sa azbestom.

Karcinomi organa za varenje i dojke koji metastaziraju u pluća i plućnu maramicu često dovode do pojave izliva. Limfomi (Hodkinova bolest, retikulosarkom i limfosarkom) obično dovode do zapušenja limfnih sudova, drenaža limfe je onemogućena i dolazi do nakupljanja tečnosti. Ponekad se multipli mijelom javlja na zidu grudnog koša i dovodi do nastanka izliva.

Tegobe kod malignog izliva

Izliv izaziva otežano disanje, kašalj i bol u grudima. Često su to prvi simptomi malignog tumora, mada 20% bolesnika sa malignim izlivom nema tegobe u grudima, već se javlja lekaru zbog tegoba od strane organa zahvaćenog tumorom. Ostale tegobe malignog izliva su iskašljavanje krvi, brzo zamaranje, gubitak težine i povišena temperatura. Na jačinu tegoba više utiče brzina nakupljanja tečnosti nego njegova veličina. Ako se izliv brzo povećava tegobe su izraženije nego kada se količina tečnosti postepeno povećava.

Dijagnoza

Da bi se postavila dijagnoza radi se punkcija. Pregledom ćelija pod mikroskopom (citološki pregled sedimenta) nalaze se maligne ćelije. Ako ovom metodom ne može da se utvrdi zašto je nastao izliv tj. koji tumor ga je izazvao radi se bio biopsije pleure (uzima se isečak plućne maramice i pregleda pod mikroskopom).

Terapija

Hemioterapijom i/ili radioterapijom leči se osnovna bolest koja je dovela do izliva što može da utiče na smanjenje izliva. Uklanjanje izliva znatno ublazava bolesniku tegobe, ali ne utiče mnogo na prognozu bolesti. Ako se odstranjen izliv brzo vrati (brže od dve nedelje) radi se pleurodeza. To je hiruška procedra tokom koje se izmenju dva lista pleure ubacuju citostatici, antibiotici, talk ili dr. sredstva koja izazivaju zapaljenje. Ono može da traje danima i nedeljama, a završava se formiranjem ožiljka koji slepi plućnu maramicu koja oblaže zid grudnog koša za maramicu koja oblaže pluća tako da između njih ne može da se nakuplja tečnost.

Geranija uklanja toksine i čisti organizam

Matilda Ivaniš Knez, aromaterapeutkinja preporučuje ti da kožu nakon blagdana njeguješ blagim tonikom od ruže geranije jer sadrži niz dobrih svojstava koja imaju detoksikacijski učinak: „Tonik od ruže geranije čisti i osvježava te skuplja pore. Ako je kombiniraš s nekim baznim uljem poput ulja koštica marelice dobit ćeš odličan pripravak koji će njegovati kožu, vratiti joj izgubljenu vlagu te očuvati zdrav ten. Budući da regulira proizvodnju sebuma, jednako je dobra za izrazito suhu, normalnu kao i za masnu kožu, a pomaže i u ublažavanju boli kod herpes zostera. Poznato je da ruža geranija potiče cirkulaciju, čisti toksine i višak vode te stimulira limfu što ju čini idealnim sastojkom anticelulitnih pripravaka te pripravaka za pročišćavanje organizma.“

Trikovi protiv podočnjaka

„Ako su ti podočnjaci urođeni, nema puno pomoći, međutim ako ti se na očima vide posljedice višednevnog tulumarenja, možeš ih ublažiti ovim jednostavnim trikovima“, objasnila je Petra Brzović, aromaterapeutkinja.

• Na oči stavi kriške svježeg krastavaca
• U hladnjaku ohladi dvije čajne žlice i stavi ih preko očiju
• Skuhaj celer u vodi pa popij čaj od celera, on ima dijuretičko djelovanje te smanjuje natečenost, a u čaju možeš namočiti i vatice pa ih staviti na područje očiju

Hranjiva maska od avokada

Avokado hrani i obnavlja umornu kožu, kožu bez sjaja ili zrelu kožu. Njegovo meso sadrži gotovo 50 posto ulja bogatog vitaminom E i osnovnim masnim kiselinama. Na jugu Afrike mnoge žene stavljaju na lice zdrobljeni avokado da zaštite kožu od isušujućeg djelovanja sunca. Maska je najbolja za suhu i zrelu kožu.

• meso 1 zrelog avokada
• žlica meda
• žlica limunovog soka
• žlica jogurta
• kap eteričnog ulja lavande i kap pačulija

Priprema: Sastojke dobro promiješaj pa masku drži u hladnjaku 30 minuta prije no što je naneseš na lice i vrat. Ostavi da djeluje 10 minuta i zatim isperi hladnom vodom.

Vitamin C potreban ti je za otpornost kože i njezinu regeneraciju

Zdenka Bošnjak, medicinska kozmetičarka objasnila je da je koža kojoj nedostaje vitamina suha, siva, naborana i umornog izgleda: „Ovo je posebno vidljivo u zimskom periodu, kada je vjetar i niske temperature dodatno oštećuju, a grijanje isušuje. Stoga licu i tijelu trebaš pomoći unosom potrebnih vitamina B i C, koje možeš osigurati hranom, ali i kozmetičkim tretmanima s vitaminom C. Vitamine dijelimo na dvije skupine, one koji su topivi u vodi i one koji su topivi u lipidima. U vodi su topivi vitamini B kompleksa i vitamin C, a u lipidima A, D, E, F i K. U svakom slučaju, svi se s izvrsnim učincima koriste u njezi kože, kako iznutra, tako i izvana.“

Vitamin C potreban je radi održavanja normalnog stanja vezivnog tkiva (kolagenska i elastinska vlakna), prije svega unutarstanične osnovne supstance i kapilarne osnove. Askorbinska kiselina potrebna je za sintezu hidroksitirolina, koja čini oko 13 posto molekula kolagena. Vitamin C je antioksidans i lovac slobodnih radikala. Vitamin C apsolutno je potreban za otpornost kože i regeneraciju. Pogotovo to vrijedi u suhim zatvorenim prostorima. Vitamin C također štiti od sunca.

Koža voli B vitamin

„Površinski nanesena askorbinska kiselina dobro prodire u kožu, a pogotovo u gornjim slojevima kože postiže znatno više koncentracije nego kada se uzima peroralno. Deset postotna otopina nanesena na površinu kože, 15 do 20 minuta prije izlaganja UV zrakama značajno smanjuje broj oštećenih stanica i eritema uzrokovanih sunčanjem. Po nekim pokazateljima, vitamin C zbog svoga utjecaja hidroksiliranja kolagena ima posebno važnu ulogu i u procesu starenja kože. Vitamin B5 pantenol, zbog svoga kemijskog sastava, lako prodire u kožu. U koži oksidira do pantotenske kiseline (B5 vitamin), koji je bitan sastojak kože i kose. B-pantenol tako služi kao provitamin. Povoljno djeluje na epitelizaciju jer stimulira proliferaciju stanica i pomaže obnavljati tkivo. Ima sposobnost vezanja vlage te nanošenjem na kožu veže atmosfersku vlagu i tako omogućuje hidrataciju kože. Ako se ustrajno primjenjuje na starijoj koži, nakon nekog vremena osvjetljuje staračke pjege“, objasnila je Zdenka Bošnjak.

Ako razmišljaš o cjelovitijoj detoksikaciji ovdje potraži detoksikacijsku dijetu koja se preporučuje za vrijeme nakon blagdana, a budući da je umjerena može se primjenjivati tijekom dužeg vremenskog perioda.

Nugodan zadah i bakterija u nosu

“Već dulje vrijeme, tijekom cijelog dana imam neugodan zadah. Pretrage su pokazale da je to prouzrokovala bakterija u nosu, zlatni stafilokok. Deset dana sam koristila gentamicin kapi i u tom razdoblju nije bilo neugodnog zadaha, ali čim sam prestala s terapijom zadah se vratio. Doktorica mi je u nalazu napisala da se vidi podražena sukulentna sluznica nosa s puno sekreta u zadnjem segmentu nosa i zadnjem zidu ždrijela. Kako da riješim problem neugodnog zadaha?“, pitala je naša čitateljica Mirna.

Sukladno dijagnozi ‘neugodnog zadaha‘, moramo razmotriti nekoliko mogućih uzroka, kao što su npr. upalne promjene sluznice ždrijela/krajnika, nesanirani kariozni zubi, nesanirana upala sluznice nosa i sinusa, koja ravnajući se prema tegobama i opisu koje si navela, kod tebe predstavlja osnovni problem. Osnovne tegobe u upalnom smislu predstavljaju najčešće virusne upale jer je sluznica ovih dijelova dišnih puteva veoma podložna upalama, što dovodi do oslabljenog imunološkog odgovora tijela bolesnika. To dovodi i do pada obrambene sposobnosti uz pojavu otoka sluznice i zatvaranja ušća, a konačni rezultat je zastoj prijenosa sluzi i bakterija.

Akutna upala sinusa

Narušava se prirodna ravnoteža i dolazi do stvaranja gnojnog supstrata, potom kod bolesnika dolazi do glavobolje, beskorisnog uzimanja analgetika, i sl., a osnovni uzrok predstavlja povećani tlak patološkog sadržaja u sinusnim šupljinama (gnoj). Povišena tjelesna temperatura, malaksalost, koji predstavljaju opće simptome bolesnog stanja, praćeni su stanjem akutne upale sinusa sa sluzavo-gnojnim iscjetkom, suzenjem očiju, kihanjem, i sl., što predstavlja zbir tegoba bilo kojeg bolesnika s upalom suznice gornjih dišnih puteva. Osim navedenog, mogu se javiti bolovi različitog intenziteta u obrazima, korijenu nosa, čela ili u zatiljku.

Akutni sinusitis je svaki upalni proces u sinusima koji traje od 1 do 30 dana. Ovo upalno stanje je česta bolest koja obično nastaje kao posljedica virusne infekcije gornjeg aerodigestivnog trakta ili različitih alergoloških stanja (ovisno o tipu i obliku alergije). Od ostalih faktora treba spomenuti strana tijela, bolesti zuba i barotraumu. Bakterije, kao što su Streptococcus pneumoniae i Haemophilus influenzae uzrokuju 70 posto akutnih sinusitisa u odraslih osoba.

Simptomi obične prehlade

U ranoj fazi se simptomi teško razlikuju od simptoma obične prehlade ili alergijskog rinitisa. Neki od simptoma su zajednički kada je zahvaćen bilo koji od sinusa: glavobolja, povišenje temperature i pulsa. Lokalizacija boli se razlikuje i ovisi o oboljelom sinusu. Ovisno o prohodnosti ušća, može biti prisutan gnojni iscjedak iz nosa. Rjeđi simptomi mogu biti npr. postnazalni iscjedak, kašalj i promuklost. Dugotrajna začepljenost nosa i kašalj, visoka temperatura, gnojni iscjedak iz nosa i blagi periorbitalni edem glavni su znakovi sinusitisa.

Tijekom fizikalnog pregleda, osjetljivost na palpaciju može postojati iznad zahvaćenog sinusa. Osjetljivost područja ispod oka ukazuje na upalu čeljusnog sinusa, a iznad oka na frontalni sinus, dok upala u medijalnom očnom kutu ukazuje na etmoidalni sinus. Nosna sluznica je crvena i otečena, srednja školjka je također crvena i edematozna. Ako ovo stanje nije u cijelosti izliječeno tijekom prvih 30 dana, akutni oblik promjena sluznice prelazi u subkronični, a potom, nakon od 4 do 6 tjedana dolazi do kroničnih upalnih promjena sluznice paranazalnih sinusa. Subakutni sinusitis predstavlja sinusnu infekciju koja traje od 4 do 12 tjedana. Upalni proces u ovom stanju je još uvijek povratan, liječi se lijekovima, dok se kirurški tretman doista rijetko primjenjuje.

Deset biljnih osvježivača daha potraži ovdje.