петак, јул 18, 2025
Blog Stranica 1965

Alergijski rinitis

Alergijski rinitis definisan je kao simptomatski poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline pri čemu nastaje upalna reakcija. Neki ljudi imaju alergijski rinitis samo tokom određenih razdoblja u godini (sezonski alergijski rinitis ili polenska kijavica). Drugi ga mogu imati u bilo koje doba godine (nesezonski alergijski rinitis). Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije 10 do 25% stanovništva u svetu boluje od nekog oblika alergijskog rinitisa.

Ostali nazivi: Rinitis, Sezonski alergijski rinitis, Polenska kijavica

Šta uzrokuje alergijski rinitis?

Sezonski alergijski rinitis može uzrokovati polen korova, trava ili stabala. Kućna prašina, perje, buđ, dlake životinja i neki lekovi (npr. nesteroidni protiupalni lekovi) mogu izazvati nesezonski alergijski rinitis. Iznenadne promene temperature, fizički napor, duvanski dim te zagađenost vazduha mogu da pogoršaju simptome.

Koji su simptomi alergijskog rinitisa?

Najčešći simptomi alergijskog rinitisa su: kijanje, zapušen nos i curenje vodenog sekreta iz nosa, svrab i crvenilo nosa i očiju, osećaj peckanja i suzenje očiju, podražajni kašalj i grebanje u grlu. Simptomi alergijskog rinitisa mogu nestati spontano ili uzimanjem određenih lekova.

Akutni simptomi

• < 4 dana nedeljno ili
• > 4 nedelje
• blagog intenziteta
• normalno spavanje
• normalne dnevne aktivnosti, sport, slobodno vreme
• normalan rad i uspeh u školi
• simptomi ne predstavljaju opterećenje

Hronični simptomi

• > 4 dana nedeljno
• i > 4 nedelje
• umereno-jakog intenziteta
• nekarakteristično spavanje
• otežane dnevne aktivnosti, sport, slobodno vreme
• problemi u radu ili u školi
• simptomi predstavljaju opterećenje

Dijagnostikovanje alergijskog rinitisa

Dijagnoza alergijskog rinitisa temelji se na:

• tipičnoj anamnezi s alergijskim simptomima, pozitivnoj porodičnoj anamnezi
• tipičnim alergijskim simptomima: kijanje i curenje nosa (ali ovi simptomi ne moraju nužno biti uzrokovani alergijom )
• alergološkom testiranju: kožni prick test hipersenzibiliteta, merenje posrednika upalne alergijske reakcije (RIST-ukupni IgE u serumu i RAST-specifični IgE u serumu), inhalacijski provokativni testovi (koriste se retko)

Kako se leči alergijski rinitis?

1) Izbegavanje alergena. Najbolji način sprečavanja alergijskog napadaja je izbegavanje alergena (materije na koje ste alergični) iz neposredne okoline. Kuću treba temeljito očistiti od prašine, ukloniti tepihe, zavese, tapecirani nameštaj, pokrivače od perja ili ćebad. Kada je vazduh jako zagađen bolje je ostati u kući i zatvoriti prozore i vrata. Ako imate kućnog ljubimca na kojeg ste alergični, trebalo biste da mu nađete drugi dom. Neka prostor u kojem stanujete bude što čistiji.

2) Lekovi. Za lečenje simptoma alergijskog rinitisa koriste se sledeći lekovi:

• oralni H1-antihistaminici
• intranazalni H1-antihistaminici
• intranazalni kortikosteroidi
• intranazalni kromolini
• antileukotrieni
• potkožna specifična imunoterapija
• sublingvalna specifična imunoterapija
• nazalna specifična imunoterapija

Lečenje alergijskog rinitisa prema preporukama Svetske zdravstvene organizacije

Intermitentni (povremen) rinitis
Blagi oblik: oralni H1-antihistaminici.
Umereni do teški oblik: intranazalni beklometazon, ukoliko je potrebno, nakon nedelju dana mogu se primijeniti oralni.

Trajno prisutni rinitis
Blagi oblik: leči se oralnim H1-antihistaminicima ili je dostatna manja doza intranazalnog beklometazona.
Umereno do teški oblik: intranazalni beklometazon, ukoliko su simptomi jaki, mogu se dodati oralni H1-antihistaminici i/ili manja doza oralnih kortikosteroida na početku lečenja.

Pedijatrijski aspekti

Alergijski rinitis često se pojavljuje u detinjstvu. Akutni alergijski rinitis nije uobičajen pre druge godine života, a najveću učestalost ima tokom godina u kojima dete pohađa školu. Postupak lčenja dece isti je kao i kod odraslih, ali mora se obratiti posebna pažnja kako bi se izbegle nuspojave specifične za ovaj uzrast. Kod dece, simptomi alergijskog rinitisa mogu negativno uticati na kognitivno funkcioniranje i uspeh u školi, a mogu se još više pogoršati neprimerenom primenom lekova. Valja izbegavati lečenje alergijskog rinitisa kod male dece oralnim i intramuskularnim kortikosteroidima.

Homeopatski lekovi

Homeopatsko lečenje sprovodi se uz primenu homeopatskih lekovitih preparata. Homeopatski lekoviti preparati su biljnog, životinjskog ili mineralnog porekla. Postupkom potenciranja, moguća je čak i upotreba toksičnih supstanci bez nuspojava. Danas se u homeopatiji koristi preko 5 000 lekovitih preparata u raznim potencijama.

U homeopatiji je važno razređivanje i potenciranje. Razblaženja od 1 do 10 označena su rimskim brojevima X (1X = 1/10, 3X = 1/1,000, 6X = 1/1,000,000). Slično, razblaženja od 1 do 100 označena su rimskim brojevima C (1C = 1/100, 3C = 1/1,000,000, i tako dalje).

Razblaženje od 30X znači da je originalna supstanca razblažena 1,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000 puta. Potenciranje: udaranjem rastvora 10 do 100 puta o elastično-čvrstu podlogu između svakog razblaženja dobija se pojačano, potencirano delovanje leka.

Homeopatski lek je vrlo razređena ali potencirana supstanca uzeta iz prirode. Svaki homeopatski lek poseduje sopstvenu, vrlo jasnu sliku onoga što može da leči. Uopšteno govoreći radi se o pacijentovom emocionalnom stanju i o jedinstvenim znakovima i simptomima bolesti.

Homeopatski lekovi deluju tako što podstiču odnosno stimulišu snagu osobe (princip vitalne sile) jer ta sila je ponekad sklona zaboravu. Ovaj podsticaj će pomoći celokupnoj ličnosti pacijenta da se očisti od svih posledica neravnoteže unutar njega koje su dovele do zdravstvenih tegoba. Cilj je da se osoba dovede do nivoa zadovoljavajućeg (optimalnog) zdravlja po merilima medicinskih i socioloških standarda na što je moguće efikasniji način tako da je taj nivo u saglasnosti sa starošću osobe koja se leči.

Bez obzira koliko simptoma pacijent imao, u jednom momentu se uzima samo jedan lek koji će biti ciljan za sve prisutne simptome.

Dejstvo na organizam

Smatra se da homeopatski lek ima zvučni efekt na telo. To je slično kao kada određenu notu odsviramo na violini, u određenoj oktavi, pa to može imati efekt na molekularnu strukturu čaše vina. Tako isto i homeopatski lek odzvanja u organizmu, sa slikom simptoma pojedinca i ostvaruje efekt, sistemski vraćajući odgovor organizma pojedinca. Odgovor je jačanje osobe iznutra prema napolju.

Lek stimuliše povratak ravnoteže, koji za uzvrat pomaže osobi pobediti bolest i postati fleksibilnija u prilagođavanju okolini.

Najčešći oblici homeopatskog leka su granule (zrnca) i tablete. Ali, homeopatski lekovi dolaze i u obliku sirupa, kapi, praha, supozitorija, masti, injekcija i dr. Ako se radi o uobičajenim dozama savetuje se uzimanje pola sata pre ili posle jela. Za razliku od konvencionalnih lekova, doziranje homeopatskih lekova nije usko povezano sa telesnom težinom.

Kako se upotrebljavaju homeopatski lekovi

Kod akutnih simptoma poboljšanje bi trebalo da nastupi već nakon nekoliko uzetih doza. Kod hroničnih oboljenja terapija je dugotrajnija sa povremenim pauzama zavisno od prirode tegoba. Homeopatski lekovi se mogu uzimati u bilo kom vremenskom razmaku i trajanju, bez bojazni od bilo kakvih štetnih popratnih pojava. Prema literaturi, nema poznatih slučajeva interakcija sa drugim lekovima.

Homeopatski su lekovi, zbog svoje velike razređenosti, potpuno sigurni i ne izazivaju nikakve štetne popratne pojave. Prednost im je i to da se mogu probati bez opasnosti od komplikacija, ako izaberete pogrešan lek, on jednostavno neće delovati.

Šta jede bebina mama

Ishrana žene koja doji svoju bebu neobično je važna za pravilnu produkciju i kvalitet mleka

Grleći dete prenosimo im ljubav, sigurnost i toplinu (Fotodokumentacija „Politike”) Posebnu važnost treba pridavati adekvatnom unosu tečnosti i energije. Smatra se da je ženama u razdoblju laktacije potrebno dodatnih 500 kalorija dnevno. Istovremeno valja izbegavati začinjenu hranu, luk, beli luk, alkohol i kafu jer ove namirnice sadrže materije koje mogu dospeti u mleko pa kod bebe izazvati neželjene reakcije. Savet je da se energetski unos dojilja ne spušta ispod 1800 kalorija dnevno. Dojilje dnevno treba da popiju najmanje dva do tri litra vode ili druge tečnosti.

„Dozvoljena“ i „zabranjena“ hrana za dojilje najčešće je određena kulturološki, s obzirom na to da naučnim studijama nije utvrđena jasna veza između određenih namirnica i nepoželjnog uticaja na majčino mleko i dojenje. Na primer, ženama u Indiji preporučuje se beli luk za vreme dok doje, dok se u zapadnom svetu zagovara njegovo izbegavanje budući da može uticati na ukus mleka.

Ipak, postoje neke namirnice koje bi trebalo izbegavati, posebno ako je neka mlada mama alergična na određenu hranu ili ako u porodici postoji sklonost za alergije. Kod nekih beba je izraženija osetljivost na namirnice koje majka uzima tokom laktacije. Kako bi se utvrdilo koja je to hrana, preporučuje se vođenje dnevnika ishrane i zapisivanje ponašanja deteta posle dojenja. Ako uočite jedinstven obrazac ponašanja odojčeta od četiri do šest sati posle konzumacije određene namirnice, izbacite je iz ishrane. Kao problematične namirnice spominju se i jaja, kikiriki, orašasti plodovi, pšenica, soja, kukuruz, luk, kupus, začini, morski plodovi i citrusi.

Praznična trpeza prepuna je izazova za sve, pa i za majke koje doje. Nešto sa te trpeze možete da jedete, neke namirnice bolje je da izbegavate. Profesorka Medicinskog fakulteta Nađa Vasiljević, supspecijalista ishrane, predlaže:

– Slobodno uživajte u bakalaru. Bakalar se preporučuje dojiljama jer predstavlja dobar izvor omega-3 masnih kiselina. One su, uključujući alfa-linolensku, EPA i DHA, izrazito važne za zdravlje deteta. Ove masne kiseline igraju ključnu ulogu u razvoju mozga, očiju i živčanog sistema vaše bebe. Količina omega-3 masnih kiselina u majčinom mleku zavisi od ishrane majke.

– Belo meso peradi odličan je izvor vrednih proteina, a pri tom ne opterećuje organizam suvišnom zasićenošću masnoćama. Adekvatan unos proteina od velike je važnosti kod dojenja, a preporuka je da se u ovom periodu unosi jedan gram proteina po kilogramu telesne mase dojilje.

– Nije poželjno preterivati sa suhomesnatim proizvodima i drugim punomasnim namirnicama. Takođe, valja se suzdržati od sirove hrane (tatarskog bifteka, sirove riba, te „buđavih” sireva) kako bi se smanjila opasnost od trovanja.

– Ove godine ćete možda i preskočiti tradicionalno novogodišnje jelo – sarmu. Naime, dojiljama se tradicionalno preporučuje suzdržavanje od namirnica koje uzrokuju nadimanje, poput kupusa, kelja, brokule, karfiola, pasulja, sočiva, kestena… Ukoliko znate da vašoj bebi smetaju te namirnice, izbegnite sarmu i kiseli kupus za novogodišnji ručak.

– Treba imati na umu da alkohol i dojenje ne idu zajedno. Alkohol se lagano izlučuje u majčinom mleku, a koncentracija mu je na vrhuncu jedan sat nakon konzumacije. Kada majka popije i malu količinu alkohola dojenče pije manje mleka, verovatno zato što alkohol menja njegov ukus.

Ako možete da birate, radije se poslužite kolačima koji ne sadrže krem od sirovih jaja i mnogo masnoća. Dajte prednost suvim kolačima, suvom voću i voćnim kolačima s biskvitima.

I, ne zaboravite najvažnije – uživajte u novogodišnjim praznicima sa svojom porodicom, naročito ako je ovo prva Nova godina koju dočekujete i kao mama.

Urme – kolači koji rastu na drvetu

Urme rastu u ogromnim grozdovima na palmi, lako se beru, čuvaju i tansportuju. Palme i urme su veoma važan deo života i istorije zemalja Arapskog zaliva.

Urme su deo svakodnevne ishrane stanovnika, nalaze se na trpezi kako bogatih, tako i siromašnih. Veliki izvor prihoda ostvari se od prodaje i izvoza urmi.

U prošlosti su ih zvali hleb pustinje, a potom su naučnici dokazali da ovo voće ima i veliku hranljivu vrednost. Sadrži 80 odsto ugljenih hidrata (fruktoze), zajedno sa proteinima, mineralima i vitaminima, ima jako malo masnoće i nema horesterola.

Zato ne čudi što danas urme često zovu zdravi kolači koji rastu na drvetu. Pogodne su za ishranu dece, ali i odraslih.

Za džem, sirup, kolače…

Avgust je sezona urmi, vlažnost vazduha je velika i to utiče na njihovo sazrevanje. Tada širom Kraljevine Saudijske Arabije počinju Festivali urmi.Veliki broj posetilaca Festivala ima priliku da proba i kupi urme različitog ukusa: sa susamom, punjenje bademima, orasima i lešnicima.

Izloženi su i drugi proizvodi koji se tradicionalno prave od urmi: džem, sirup, urme se stavljaju i u med, a pravi se i pasta koja se koristi za kolače. Urme se, takođe, stavljaju u pite i čokoladne bombone, ali i u pirinač, piše Danas.

Postoji stotine različitih vrsta urmi, kažu da su najbolje i najskuplje urme iz Medine – cena za kilogram je od 20 do 40 evra.

Urme se lako vare, smanjuju osećaj gladi, imaju vitamin A i B6, folične kiseline, kacijum, gvožđe, bakar i magnezijum.

Postoji stotine različitih vrsta

Ukoliko svaki dan jedete urme, to je kao da ste uzeli dnevnu multivitamin tabletu. Urme keiraju jače i zdravije telo. Smanjuju holesterol u krvi, regulišu probavu, zaštićuju stomak od parazita i bakterija.

Ovo jedinstveno voće je bogat izvor antioksidanata vrlo važnih za zaštitu od srčanih oboljenja, kancera i starenja. Urme su bogate i prirodnim šećerom.

Jedu se u različitim stupnjevima zrelosti: jako crvene, svetlo žute i braon. Mogu da se osuše i u tom slučaju se čeka sledeća sezona da bi se konzumirale.

Kao i drugo voće, treba ih jesti na prazan stomak da bi se najbolje iskoristili hranljivi sastojci. Nije dobro jesti ih u velikim količinama jer mogu da povećaju telesnu težinu. Jedna urma ima preko 20 kalorija.

Tanjir žitarica za moć koncentracije

Samo jedan tanjir žitarica za doručak dovoljan je za održavanje koncentracije tokom celog dana. To je zaključak najnovije studije koju su sproveli britanski naučnici.

U četverodnevnom istraživanju u kojoj su učestvovali učenici srednjih škola, podeljeni u dve grupe, jednoj grupi školaraca doručak se sastojao od tanjira žitarica, dok su deca iz druge grupe konzumirala uobičajeni doručak sastavljen i od pića koja sadrže glukozu ili čak uopšte nisu doručkovala.

Istraživanje je pokazalo znatno smanjenje opadanja koncentracije kod dece koja su jela zobene pahuljice.

Samo jedan tanjir žitarica za doručak dovoljan je da se tokom dana održi koncentracija, budući da upravo ova namirnica dokazano jača kognitivne sposobnosti. Upravo iz tog razloga, posebno je važno da se ovaj obrok, kako se to prečesto događa – Ne preskače, jer njegov nedostatak značajno smanjuje mogućnost koncentracije.

Kako prepoznati sunčanicu kod deteta

Sunčanica se javlja kao reakcija organizma na preterano izlaganje suncu. Kako je prepoznati?

Rana reakcija je veoma burna: dete odjednom onemoća, oseća vrtoglavicu i mučninu, neretko povraća i postaje pospano. Veći klinci mogu biti i uznemireni, a glavobolja je skoro uvek prisutna. Dete je orošeno znojem, ruke i noge su prvo tople, a ako se ne skloni sa sunca, postaju hladne i drhtave. Telesna temperatura može biti normalna, ali je obično povišena. Što je dete manje i simptomi su izraženiji, a opasnost od komplikacija veća. Kada se baš pretera sa sunčanjem, može doći i do gubitka svesti, što se češće dešava kod adolescenata.

Kada se dešava kasna sunčanica simptomi sporije nastupaju, manje su izraženi, ali duže traju. Deca su vruća, zajapurena, iako nisu na suncu. Izgledaju kao da ih lomi virus, pa se mame i tate često zbune misleći da je u pitanju infekcija. Mališani su veoma razdražljivi – plaču, naizgled bez razloga, a veća deca obično imaju mučninu (ponekad i povraćaju), promenljivog su raspoloženja i imaju nesanicu. Telesna temperatura je po pravilu povišena.

Šta u slučaju sunčanice mogu da urade roditelji

Sklonite dete sa sunca.
Ako se radi o ranoj i burnoj sunčanici, dete prvo treba skloniti sa sunca, ako je moguće otići u klimatizovanu prostoriju, ili bar u zamračenu i dobro provetrenu sobu ili apartman.

Istuširajte dete mlakom vodom.
Potom ga ostavite da se osuši bez brisanja.

Dajte mu da pije tečnost.
Rashlađen bezalkoholni napitak (čaj, sok ili obična voda) je preko potreban detetu koje ima sunčanicu. Tečnost ne treba davati odjednom u velikoj količini, već češće po manje, naročito ako je dete povratilo. Još dok pije prvu porciju vode treba ga razgolitii i rashladiti.

Dajte mu lek.
Ako je telesna temperatura i dalje visoka, mališanu treba dati neki od lekova za obaranje temperature ( antipiretik). Najbolje je staviti čepić ( paracetamol) u guzu, jer je efekat brži, a izbegava se i mogućnost povraćanja. Naravno da nije pogrešno dati ni lek u sirupu (ibuprofen ili paracetamol).

Treba mu odmor.
Narednih nekoliko sati dete treba da se odmara, idealno bi bilo da odspava. Neki roditelji se boje da puste mališana da spava kada ima sunčanicu. Taj strah je neopravdan, jer mu je odmor zaista potreban, a san je najbolji odmor. Naravno, tokom sna treba kontrolisati telesnu temperaturu, pa u slučaju novih skokova ponoviti terapiju lekom protiv visoke temperature. Već posle četiri sata od prethodne doze može se ponoviti lek. A ako je prošlo manje vremena, ponoviti tuširanje mlakom vodom.

Kada se treba obratiti lekaru?

Ako telesna temperatura ne pada, i pored rashlađivanja i lekova. Tada se verovatno ne radi samo o sunčanici, već je dete na početku neke druge bolesti. Obično se radi o početku crevnih infekcija, ili upale disajnih organa. U tom slučaju se brzo javljaju i drugi simptomi bolesti, pa treba konsultovati lekara i postaviti pravu dijagnozu.

Ako dete izgubi svest, a ne povrati se brzo posle postavljanja u ležeći položaj. Gubitak svesti je obično rezultat prolaznog pada pritiska i nedovoljnog dotoka krvi u mozak. Ovo je bezazlena varijanta i gotovo trenutno prolazi kada dete legne i podignu mu se noge, kako bi se mozgu obezbedilo dovoljno krvi. Međutim, ako je dete potom konfuzno, pospano i slabo komunicira sa okolinom treba se javiti lekaru, po mogućnosti pedijatru.

Ako uporno povraća i sve je nemoćnije. Tada se radi o veoma teškom obliku sunčanice pa je potreban pregled lekara. On će utvrditi da li se radi samo o sunčanici, ili se potkrao početak neke druge bolesti (na primer infekcije letnjim virusima ili bakterijama).

Voće na tanjiru i oko njega

Samo procesom sazrevanja voće stvara svoj karakterističan miris, ukus i boju koja se menja od zelene prema žutoj ili crvenoj.

Šta je povrće, a šta voće?
Nije lako odgovoriti, ali ipak svi nekako znamo. Subjektivan pojam koji je više baziran na prećutnom dogovoru nego na naučnoj klasifikaciji.

Voće je zrelo reproduktivno telo biljaka semenjača, pogotovo onih koje imaju sveže plodove – kaže enciklopedija. Sadrži neznatno proteina i masnoća, 3% ugljenih hidrata kod lubenice, do 25% kod banane. Izvor je vitamina. Male je energetske vrednosti s velikim sadržajem vode.

Povrće mogu biti delovi biljaka koji su ili blagog, jednostavnog ukusa (list, stabljika, koren) ili snažnog, kao crni luk, beli luk ili kupusnjače. Uopšteno mišljenje za povrće je da nije slatko za razliku od voća. Povrće uglavnom kuvamo, jer tako postaje ukusnije i mekanije. Lakše je za jelo.

Voće je redovno plod, koji je stvoren s namerom da privuče kako bi se biljka što više proširila. Zato je tu i slasna kombinacija šećera i kiselina, mekoća, atraktivna boja, prijatan ukus. I sve to sirovo bez imalo muke.

Voće od sve naše hrane ima jednu potpuno jedinstvenu karakteristiku: sazrevanje. Mlado povrće i meso mladih životinja je obično mekše i primamljivije pa zato i više traženo. Kod voća je obrnuto. Voće mora sazreti. Voće mora da pređe put od gotovo nejestivog, do sočnog i ukusnog. Ako ponekad voće i upotrebljavamo nezrelo, onda ga koristimo – kao povrće. Kuvamo ga, kiselimo ili već na neki drugi način prerađujemo. Samim procesom sazrevanja voće stvara svoj karakterističan miris, ukus i boju. Boja se menja od zelene prema žutoj ili crvenoj, miris se pojačava, sve je mekše i ukusnije. To je priprema za kraj života, za truljenje, a nama za gozbu. Ako ne zakasnimo.

A čemu služe taj miris, ukus i boja? Naravno, da nas i ostale životinje privuče poput magneta i natera nas da voće pojedemo i tako raširimo njegove semenke.

Nijedno voće neće biti ukusnije od onog koje smo, kao mali, krali komšijama. Voća ima svuda samo ga treba pronaći. Nekada i usred grada nalazili smo i maline i jagode, trešnje i šljive! Preskakali smo ograde, bežali pred psima i zlim ljudima, a onda bi nam kod kuće govorili da ćemo od nezrelog voća dobiti dizenteriju i ostale boleštine. To je bila nekakva mitska, strašna boleština koja bi trebao da zaustavi gurmane u razvoju. Nikad niko nije dobio tu dizenteriju.

P.S. – voćna digresija.

Na uskomešanoj sceni prehrambenih pokreta pojavili su se i frutarijanci. Oni jedu samo voće i razne bobice, rekli bismo plodove. Sve se jede većinom sirovo. Za voće govore da ono želi da bude pojedeno kako bi se semenke proširile, ali ubrati salatu ili koren šargarepe, to je već ubistvo s predumišljajem. Jedu krastavce, paradajz, paprike i patlidžane, ali i pasulj, grašak i sočivo. Dopuštene su i žitarice. Doduše nije mi jasno zašto je greh ubiti šargarepu, a nije greh samleti zrno pirinča koje bi želelo da bude posejano i da raste na zelenim terasastim poljima.

Frutarijanci kažu da su prednosti njihove ishrane: malo kuvanja, što znači malu potrošnju energije, osećate se čišće i snažnije, nema začepljenja arterija, a uz sve to, ne nanosite bol ili smrt biljkama. I među njima ima zagriženih. Frutarijanski tvrdolinijaši jedu samo voće i bobice i to isključivo sirove. Kažu da malo dete ispred stola sa raznovrsnom hranom, uvek izabere sočno, slatko voće. Svaka im čast!

Zadah iz usta – kako ga pobediti

Niko ne želi da mu sagovornik oseti zadah iz usta. Da bi ste to izbegli ili da bi ste vaš problem na vreme uočili i protiv njega se uspešno izborili, naučite nešto o uzrocima zadaha iz usta i kako ga otkloniti.

Žvaka ili bombona kao spasilac
Da bi se osećali sigurno u svakom trenutku, da bi vaš osmeh plenio bez imalo bojazni, morate biti sigurni u vas svež dah. Rešićete, da vam nije teško zadržati samopouzdanje, ako pri sebi imate žvakaću gumu ili pepermint bombonu, ali da li je to uvek dovoljno? Postoje brojni uzroci ovog neprijatnog problema, oni na koje možete i oni na koje ne možete sami da utičete.

Zašto nam zaudara iz usta?

Uzroci zadaha iz usta (fetor ex ore) mogu biti brojni, fiziološki ili patološki. Neke osobe, jednostavno, imaju diskretan sladunjav miris iz usta pri izdisaju. Najčešće se on oseća ujutru, nakon buđenja, posebno ako je oralna higijena loša. Odete li na spavanje sa prljavim zubima, naslage na njima dok spavate intenzivno će se raspadati. U toku noći je smanjeno lučenje pljuvačke pa nema ni fiziološkog čistača zuba, koji preko dana znatno pomaže. Svakako, ona nije dovoljna da zubi i usta ostanu potpuno čisti, pa je ispravno i stalno pranje zuba imperativ za prijatan dah.

Na dah utiče i uzrast. U dece on je vrlo prijatan, dok se kod starih ljudi ponekad oseća tezak zadah bez obzira na to što uredno održavaju higijenu usta. Fiziološki zadah iz usta može biti izazvan i dejstvom polnih hormona kod žena za vreme menstruacije ili trudnoće i gubi sa prestankom ovog stanja. Zbog smanjenog lučenja pljuvačnih žlezdi u menopauzi osećaj suvoće u ustima može biti praćen i neprijatnim zadahom.

Nažalost, na ove “prirodne” faktore teško je uticati. Njihovo dejstvo se samo može ublažiti, “zamaskirati”, a ne i u potpunosti otkloniti. Međutim, postoje uzroci na koje možemo da delujemo, a ponekad to ne činimo. Recimo, pušenje. Sem što je toksična i kancerogena materija, duvanski dim je i vrlo neugodnog mirisa. Miris duvana oseća se 15 sati nakon ispušene cigarete.

Ishrana i neprijatan dah

Na na vaš svež dah utiče i to kako se hranite. Interesantno je da kod pojedinih ljudi glad može da prouzrokuje zadah iz usta koji prestaje nakon jela. Ukoliko se hranite pretežno mastima i proteinima, a sa malo ugljenih hidrata, može se javiti zadah zbog produkata njihovog raspadanja u crevima. Unošenje nekih namirnica prouzrokuje njima karakterističan miris koji se ne može ukloniti pranjem zuba, a ni žvakaćim gumama i drugim vama trenutno dostupnim sredstvima. Razlog tome je što se one pretežno eliminišu iz organizma preko pluća, pa je njihov miris prisutan pri svakom našem izdisaju. Na vama je da odlučite kad ćete jesti beli i crni luk, kuvana jaja ili sir. Na isti način se iz organizma izbacuje i alkohol, pa se dugo oseća u vazduhu nakon konzumiranja, do njegove potpune eliminacije iz organizma.

Zbog sličnog načina njihove eliminacije preko pluća, neki lekovi takođe remete svez dah. Miris leka kod vašeg sagovornika oseća se nakon korišćenja pojedinih antibiotika, hloralhidrata, joda i morfijumskih preparata.

Kiseo zadah

Kiseo zadah iz usta javlja se i kod osoba sa izraženom dehidratacijom organizma, kod visokih temperatura, proliva i učestalog povraćanja. Nekad i stres može dovesti do kratkotrajnog zadaha iz usta. Naravno, zadah iz usta može biti posledica nekog patološkog procesa u organizmu i tada ga je moguće ukloniti samo lečenjem osnovne bolesti. Radi se o oboljenjima respiratornog, digestivnog, urogenitalnog i endokrinog sistema. Zbog anatomske povezanosti gotova sva respiratorna oboljenja daju zadah iz usta, a on se obavezno javlja kod obolelih od bronhiektazija i apscesa pluća. Oboljenja jednjaka, želuca i creva, posebno kancerogena, često prati zadah. Za dijabetičare je karakterističan miris acetona, za obolele od ciroze jetre miris raspadnute krvi, a kod bubrežnih bolesnika sa uremijom javlja se miris amonijaka.

Neprijatan zadah javlja se i nakon vađenja zuba ili druge oralne hiruške intervencije, zbog raspadanja krvnog koaguluma. Vrlo neprijatan zadah postoji kod osoba sa ulceracijama u ustima (afte, herpeticni stomatit i druge virusne infekcije usta) ili nekrozom u ustima (AIDS, leukoze). Kariozni i polomljeni zubi, zaostali korenovi i parodontalni džepovi odlično su mesto za zadržavanje hrane, koja se vremenom raspada što stvara vrlo neugodan miris.

Kako se rešiti neprijatnog zadaha?

Uklanjanje fetora (zadaha iz usta) podrazumeva pre svega otkrivanje njegovog uzroka. Ukoliko je prouzrokovan nekim sistemskim oboljenjem, moguće ga je ukloniti jedino lečenjem tog oboljenja. Ako se patološki proces nalazi u usnoj šupljini ili su razlog za nastanak zadaha pokvareni i polomljeni zubi, treba se što pre obratiti stomatologu. Ukoliko je uzrok loša oralna higijena, duvan ili alkohol, prestajanjem sa ovim lošim navikama rešićete se neprijatnih situacija.

Za uklanjanje neprijatnih mirisa mogu se koristiti različita dezodorantna sredstva, u vidu spreja ili vodice za ispiranje usta. Takva sredstva se upotrebljavaju u stomatološkim ordinacijama ili se nalaze u slobodnoj prodaji. Sijalogogna sredstva koja stimulišu lučenje pljuvačke takođe eliminišu neprijatne mirise iz usta. To su kiseli sokovi, kisele i ljute bombone, žvakaće gume, a ukoliko je to potrebno mogu se ordinirati i odgovarajući sijalogogni lekovi.

Svež dah daje vam samopouzdanje da možete, bez imalo strepnje, prići svakome i na svakom mestu. On je merilo lične higijene i brige o sebi. Zato, učinite sve sto je u vašoj moći da vas pamte po svežem dahu.

Prva preventivna vakcina protiv HIV-a

Eksperimentalna vakcina koja može da smanji opasnost od zaraze virusom HIV, prva u svetu, proizvedena je u Bankoku.

Američki istraživači i tajlandski zvaničnici su objasnili da je ovo prva vakcina na svetu koja smanjuje opasnosti od zaraze virusom HIV za 32,1 odsto.

Vakcina je dobijena nakona istraživačkog rada koji je započet oktobra 2003. godine u dve tajlandske provincije. Istraživanje je obuhvatilo više od 16.000 dobrovoljaca čija je izloženost opasnosti od zaraze ocenjena prosečnom.

Preventivna vakcina je dobijena kombinacijom dve ranije testirane vakcine koje se, korišćene odvojeno, nisu pokazale delotvornim, rečeno je na konferenciji za štampu.

Ovo je veliki pronalazak ali ne i kraj nastojanja naučnika iz celog sveta da pronađu lek protiv ovog smrtonosnog virusa koji je prvi put otkriven 1983. godine.

Ubi nas ambrozija

Na teritoriji Srbije povećana je koncentracija ambrozije koja od 24 alergene vrste korova ima najviše alergenih svojstava. Ova biljka se širi iz godine u godinu stvarajući tegobe osetljivim ljudima, saopšteno je iz Agencije za zaštitu životne sredine.

Savetnik Agencije Mirjana Mitrović Josipović rekla je za Tanjug da u Srbiji postoji 10 mernih mesta za praćenje alergijskih vrsta u vazduhu koji su vlasništvo Agencije, kao i još tri merna mesta koja finansiraju lokalne samouprave, a da se svi podaci, nakon obrade, šalju u evropsku bazu podataka koja se nalazi u Beč.

Pored dva u Beogradu, na Zvezdari i Novom Beogradu, merna mesta postoje i u Vršcu, Kuli, Kragujevcu, Kruševcu, Požarevcu, čacku, a biće uspostavljena u Nišu i Vranju, rekla je Mirjana Mitrović.

Ona je objasnila da jedan uređaj pokriva područje od oko 50 km i dovoljan je za jedan grad.

Beograd najugroženiji

Prema zvaničnim podacima, svaki grad u Srbiji ima velike probleme sa širenjem ove neprijatne korovske biljke, a posebno je ugrožen Beograd, jer je koncentracija polena ambrozije tu i najveća, posebno na Novom Beogradu kod hale Arena, u Zemunu, u naselju Medaković i na Karaburmi.

Uže područje Beograda ima 15 miliona biljaka ambrozije, odnosno pet do deset biljaka na svakog stanovnika, a procenjuje se da je oko 70.000 stanovnika glavnog grada alergično na polen ove biljke.

Polen ambrozije je jedan od najznačajnijih alergena u vazduhu, koji se vetrom prenosi na velike razdaljine. Zbog svog specifičnog hemijskog sastava polenova zrna izazivaju alergijske reakcije (bronhitis, konjuktivitis, astmu) kod velikog broja ljudi.

Polinacija po evropskim standardima počinje 1. februara i traje do 1. novembra. Na našem području se prate 24 alergene vrste polena čija je granična vrednost 30 polenovih zrna po metru kubnom vazduha, a za ambroziju je ta granica spuštena na 15, jer spada u jedan od najvećih alergena, kazala je Mitrović Josipović.

Ona je dodala da ambrozija ima više od 50 alergenih svojstava u jednom zrnu, a da su kritične koncentracije ambrozije u avgustu i septembru, što je jako važno za ljude koji imaju problema sa ovom vrstom polena.

Važno je ovu biljku suzbiti pre cvetanja i emitovanja polena, jer kasnije dolazi do većeg rasprašivanja polena i ugrožavanja stanovništva koji imaju problema zbog ove biljke, ocenila je Mitrović Josipović i dodala da agrotehničke, mehaničke i hemijske mere uništavanja moraju biti sistematske i kontinuirane u celoj zemlji s obzirom da je ova korovska biljka rasprostranjena na čitavoj teritoriji.

Simptomi alergije na ambroziju

Poslednjih godina sve je više osoba kod kojih se javlja alergija na ambroziju, a broj se naročito povećava u avgustu i septembru kada je u vazduhu veća koncentracija njenog polena.

Polen ambrozije koji se pojavljuje u vazduhu, smeta većini ljudi koji su preosetljivi. Simptomi preosetljivosti na ambroziju se manifestuju kijanjem, peckanjem i suzenjem očiju i obilnim curenjem sekreta iz nozdrva i zapušenošću nosa koje traje čitave sezone i u tom slučaju se radi o sezonskom polenskom rinitisu, rekao je alergolog Kliničkog centra Srbije dr Rajica Stošović.

On je dodao da ukoliko pored navedenih simptoma pacijent otežano diše, žali se na stezanje i bol u grudima u pitanju je sezonska bronhijalna astma uzrokovana alergijom na ambroziju.

Osobe alergične na ambroziju bi trebalo što manje vremena da provode u prirodi, da zatvaraju prozore ujutro i uveče kada je koncentracija polena ambrozije najviša, kao i da se u slučaju navedenih tegoba jave lekaru radi saveta i farmakološke terapije.

Kada prođe sezona potrebno je javiti se lekaru i uraditi određena alergološka ispitivanja radi primena određene imuno terapije, odnosno vakcine koja se primenjuje za trajno lečenje koje će bolesnika pripremiti za narednu sezonu bez tegoba i bez potrebe za lekovima, rekao je Stošović.

Sokovi ne goje decu

Mala deca koja konzumiraju više sokova i tako unose i više kalorija, nisu mnogo teža od dece koja daleko ređe i manje piju visokokalorične napitke.
Suprotno mišljenju većine ljudi, pijenje napitaka bogatih mastima ili šećerom ne dovodi do povećanja težine dece do 5 godina starosti.

Ovo su otkrili istraživači koji su upoređivali indeks telesne mase i konzumaciju sokova na velikom uzorku dece. U istraživanju se nije obraćala pažnja na vrstu napitaka koja su deca pila – sto-postotne voćne sokove, mleko, voćne napitke, ili čak gazirane napitke.

Naravno, zdravija pića se preporučuju zbog njihove hranjive vrednosti.

Zabrinjavajuća je činjenica da se nezdrave navike razvijene u predškolskom periodu mogu nastaviti i kasnije u životu. Na primer, dok je 83 odsto dece pilo mleko, većina ih je pilo manje od preporučljive količine, a velika je većina pila punomasno mleko. Oko 44 odsto dece je pilo voćne sokove, a 39 odsto gazirane napitke.

Autori studije veruju da ovi rezultati upućuju da je potrebno obaviti mnogo više istraživanja da bi smo mogli u potpunosti da razumemo kako ishrana deluje na gojenje dece, naglasivši da ovi odnosi nisu jednostavni kao što se pretpostavljalo. Naučnici smatraju da je potrebno napraviti nove studije koje bi istražile odnose između konzumacije raznih napitaka, totalnog energetskog unosa i razvoja gojaznosti.

Proleće na tanjiru

Umesto mučnog zbrajanja grama ugljenih hidrata, belančevina i masnoća, počnite da mislite o spektru duginih boja na svom tanjiru.

Da li ste se ikad zapitali – kakvi su vaši obroci i koliko boja se nalazi na vašem tanjiru? Priroda ih je pružila pregršt, ali kakav je vaš izbor – samo ispuniti želudac ili nahraniti milione ćelija koje grade naše telo? Živimo u vreme u kojem su u porastu tzv. bolesti savremenog načina života, a statistički podaci toliko su poražavajući, da itekako ima smisla delovati preventivno i zaštititi se koliko god je to moguće.

U proleće, kad se cela priroda budi, trebalo bi probuditi i našu svest o hrani, da bi rezultat bio dobar osećaj i zdravo telo. Hipokrat je rekao: Nikada nećemo shvatiti bolest dok ne shvatimo hranu. U hrani se krije velika moć, jer hemijski elementi sadržani u njoj mogu ponovno da izgrade ćelije ili isprave nastale manjkavosti. Sve ćelije su programirane da upotrebom unutrašnje energije i nutrijenata unesenih hranom, obave svoje zadatke u organizmu.
Nedostatak pojedinih materija najbolje se očitava u broju i aktivnosti imunoloških ćelija. Naše telo se svake minute služi milionima novonastlih odbrambenih ćelija, a da bi imunološki sistem uspešno izdržao taj neprestani biohemijski maraton, potreban mu je oslonac u materijama koje dobijamo upravo iz hrane.

Naša najveća apoteka

Utemeljeno mišljenje je da svaka vrsta voća i povrća daje samo po jedan mikronutrijent, npr. pomorandže vitamin C, banane kalijum itd… Ali, zapravo svako voće i povrće vrlo je složen aparat fitohemikalija koje služe u borbi protiv bolesti, pa znamo da u svakodnevne obroke treba uključiti raznovrsnu hranu sa što više boja. Mnoge vrste ishrane zadovoljavaju tu formulu. Jedna od njih je mediteranska ishrana, koju karakteriše obilje raznobojnog svežeg voća i povrća, riba, umerena količina mesa, maslinovo ulje i nezaobilazna čaša crnog vina.

Kad bi svi trgovci voćem i povrćem imali osećaj za tržište kao što ga imaju proizvođači lekova, svi bismo žurili da probamo tu čudesnu, moćnu hranu. Teorija da je hrana naša najveća apoteka koja se sastoji od prirodnih laksativa, sredstava za smirenje, antikoagulansa, protivupalnih agensa, analgetika, digestiva, još nedavno se smatrala medicinskom herezom, a u današnje vreme istražuje se s velikim zanimanjem i ozbiljnošću. Otkrića o hrani kao leku predodređena su da dramatično promene naše prehrambene navike i ideje o tome kako možemo hranu da koristimo u lekovite svrhe. Istraživanja su možda složena, ali njihova poruka svakako nije, i može se sažeti u jednostavan moto: misliti o zdravlju – misliti u boji.

četiri grupe boja

Radi jednostavnosti, hranu delimo u četiri velike grupe boja: žuto-narandžastu, crvenu, zelenu i plavo-ljubičastu, koje bi svakodnevno trebalo biti uvrštene u naš jelovnik.
Kombinovati namirnice vrlo je jednostavno, a dobit je dvostruka: privlačan obrok – zdravlje u tanjiru. Svakodnevna činijica voćne i salate od povrća zasigurno pruža više od privlačne hrane za oko.

ŽUTO – NARANDŽASTO: šargarepa, batata, bundeva, kukuruz, mango, papaja, grejpfrut, pomorandža, mandarina, marelica

CRVENO: crvena paprika, rotkvica, paradajz, cvekla, radič, malina, jagoda, lubenica, višnje, trešnje

ZELENO: spanać, blitva, brokula, tikvice, zelena salata, grašak, rikula, šparoga, kivi, avokado

PLAVO – LJUBIčASTO: crveni kupus, patlidžan, šljive, grožđe, borovnice

Razmišljajući o načinu ishrane i obogaćujući je različitim bojama voća i povrća, možemo da sprečimo mnoge bolesti današnjice (srčane bolesti, osteoporoza, dijabetes i kancerogena oboljenja), koje su posledica toga kako živimo i kako se hranimo.
Da bismo shvatili zašto hrana ima tako snažan uticaj na naše telo, potrebno je znati što ona sadrži. Lekovitost hrane možemo da pripišemo svim fitohemikalijama iz voća i povrća, čija snaga leži u antioksidacijskom i protivupalnom delovanju i sposobnosti podsticanja prirodne odbrane tela protiv otrova (detoksikacija), što povoljno deluje na zdravlje ljudskog organizma.

Antioksidativni potencijal – Kiseonik nam omogućava da dišemo, mislimo, krećemo se, jednom rečju – postojimo. Ali, iako naše telo koristi kiseonik, ono jedan deo pretvara i u slobodne radikale, nestabilne molekule kiseonika, koje predstavljaju problem kad se nalaze u višku.
Sigurno ste videli antioksidanse na delu u svojoj kuhinji. Na primjer, primetili ste da naribana jabuka poprimi smeđu boju, čemu je uzrok upravo oksidacija. Međutim, ako na nju iscedite limunov sok, kao što se i savetuje u mnogim receptima, tada ona zadrži svoju boju i ne potamni. To je očigledni primer snažnog antioksidacijskog delovanja vitamina C iz limunova soka. Po istom principu antioksidansi u našem telu love slobodne radikale pre nego što uspeju da oštete naše ćelije. Tako se hrana upliće u prirodne procese propadanja ćelija usporavajući starenje tela.
Stoga ništa nije važnije za zdravlje od stalnog unosa hrane bogate antioksidansima, a to su kvercetin, likopen, lutein, glutation i dobro nam znani vitamini C, E, beta-karoten i mineral selen.

Protivupalno delovanje – Tokom upalnog procesa oslobađaju se štetne materije koje podstiču ubrzano razmnožavanje ćelija. Medicinska istraživanja pokazuju da nivo upalne supstancije, koju nazivamo C-reaktivni protein, može upozoriti na rizik upalnog procesa u organizmu. Dobra vest je da su se mnoge fitohemikalije iz hrane pokazale kao snažni borci protiv upala. Jedna od najjačih je kurkumin, žuti pigment kurkume, a ne smemo da zaboravimo ni dobro poznate omega-3 masne kiseline, čiji dovoljan unos u znatnoj meri može da smanji rizik pojave kardio-vaskularnih bolesti. Od ostalih materija s protivupalnim delovanjem možemo spomenuti karnosol iz ruzmarina i crveni pigment antocijan iz višanja.

Moć detoksikacije – Naše telo, među ostalim, ima i razrađen sistem za uklanjanje toksičnih materija. Materije koje potpomažu te procese su npr. saponini iz mahunarki, koji sakupljaju čestice holesterola u probavnom sistemu pre nego što se resorbuju u krvotok. Ostali čistači uklanjaju moguće kancerogene materije (nitrogenske spojeve), a nalazimo ih u mnogim vrstama voća i povrća, kao što su jagode, ananas, šargarepa, paprika i brokula. Lisnato povrće gorkog ukusa (radič, cikorija, rikula) podstiče rad jetre i žuči te su idealne namirnice za tzv. helatnu terapiju. Pritom u tankom crevu dolazi do kationskog vezanja toksičnih teških metala, npr. kadmija, olova i žive, što onemogućuje njihovu apsorpciju, odnosno potpomaže njihovo izlučivanje.
Iz svega navedenog možemo izvući vrlo jednostavan zaključak: u potrazi za zdravljem valja posegnuti za raskošno obojenim voćem i povrćem, tj. crvenom, žutom, narandžastom i zelenom hranom.

Prolećni umor jasna je poruka organizma da je nešto potrebno promeniti. Zato, umesto mučnog zbrajanja grama ugljenih hidrata, belančevina i masnoća, počnite da mislite o tome da li je na vašem tanjiru prisutan spektar duginih boja.

Duvan bi u 21. veku mogao da prouzrokuje smrt oko milijardu ljudi

Duvan bi u 21. veku mogao da prouzrokuje smrt oko milijardu ljudi – deset puta više nego u proteklih sto godina, ističe se u analizi koju su stručnjaci Svetske zdravstvene organizacije (SZO) napravili za potrebe Ujedinjenih nacija.

Upotreba duvana je početkom ovog veka, prema podacima SZO, svake godine bila uzrok smrti oko 5,4 miliona ljudi širom sveta, a ta brojka bi se do 2030. mogla uvećati na oko osam miliona.

Podaci SZO pokazuju, takođe, da sada oko dve trećine pušača u svetu živi u deset država. Najviše zavisnika od duvanskog dima ima najmnogoljudnija zemlja na našoj planeti – Kina, koju naseljava oko 1,35 miljardi ljudi.

Indija, u kojoj živi više od milijardu ljudi je, prema broju pušača, na drugom mestu globalne liste, a zatim slede Indonezija, Rusija, SAD, Japan, Brazil, Bangladeš, Nemačka i Turska.

Tokom proteklih desetak godina broj pušača se naglo uvećao u Rusiji, koja je po tom pokazatelju pretekla SAD i Brazil, iako ima drastično manje stanovnika nego te dve zemlje (nešto manje od 142 miliona, u poređenju sa više od 303 miliona u SAD i više od 200 miliona u Brazilu).

Autori izveštaja SZO, koji će uskoro biti predstavljen u UN, u okviru rasprave o globalnoj duvanskoj epidemiji, navode da će kroz dve decenije više od 80 odsto ljudi nastradalih zbog upotrebe duvana biti iz manje razvijenih zemalja.

Stanovnici Bangladeša, jedne od najsiromašnijih zemalja u svetu, potroše za duvan deset puta više novca nego za obrazovanje, dok su žitelji Maroka, prema istaživanju obavljenom krajem prošlog veka, jednako trošili na duvan i obrazovanje. U jugoistočnoj Kini stanovništvo izdvaja oko 11 odsto ukupnih prihoda za nabavku duvana.

U svetu se, prema najnovijim podcima SZO, godišnje od poreza na duvanske proizvode prikupi oko 200 milijardi dolara. Ta sredstva bi trebalo, prema mišljenju stručnjaka SZO, upotrebiti prvenstveno za borbu protiv pušenja.

Stručnjaci SZO predlažu, sem toga, da se duvanski proizvodi dodatno oporezuju i tako stvore dopunska sredstva za finansiranje borbe protiv pušenja.

Roditelji iznenađujuće često lažu svoju decu

Istraživanje naučnika s University of California sugeriše kako se 80% roditelja često koristi lažima kako bi oblikovali ponašanje i emocije svoje dece.

Pokazalo se da su laganju skloni čak i roditelji koji svojoj deci naglašavaju važnost iskrenosti.

Naučnici upozoravaju kako laganje može biti izuzetno štetno za odnos roditelja i dece i trajno narušiti sposobnost dece da ispravno shvate odnose u svojoj okolini, piše Journal of Moral Education.

Pokazalo se kako roditelji lažu svoju djecu iz niza razloga: najčešće da bi sami imali koristi od laganja ili da bi zaštitili decu od stvari koje bi mogle da ih uplaše.

Rizik za rak kože kod starijih osoba

Osobe u starijem životnom dobu imaju veći rizik obolevanja od raka kože jer njihova koža gubi sposobnost korišćenja imunološkog sistema kako bi se odbranila, objavili su britanski znanstvenici.

Dosad se verovalo da je za ovu pojavu odgovoran defekt T-stanica imunološkog sistema, piše Journal of Experimental Medicine.

Istraživači s londonskog University Collegea pratili su grupu ispitanika starih 40 i 70 godina kojima je injiciran antigen namenjen stimulaciji imunološke reakcije T-stanica.

Kako se i očekivalo, imunološka reakcija kod starijih ispitanika bila je znatno slabija, ali po prvi put je utvrđeno da se ne radi o defektu T-stanica nego o smanjenoj sposobnosti kože da uz pomoć odgovarajućih signala privuče spasonosne T-stanice.

Ipak, dodatna testiranja sprovedena u laboratoriji pokazala su kako je uz odgovarajući podsticaj moguće ponovo početi slanje ključnih signala imunološkom sistemu, što sugeriše kako je ovaj problem moguće rešiti.

Istraživači dodaju kako se na ovaj način može smanjiti i podložnost kožnim infekcijama kod osoba u starijem životnom dobu.

U sledećoj fazi studije će naučnici pokušati da utvrde može li se ovom metodom popraviti funkcionalnost imunološkog sistema u drugim tkivima.

Najbolji napici za tropske vrućine

Pitate se šta treba da pijete kako biste utolili žeđ dok napolju sunce prži?
Svaki napitak je dobar, ali samo ako ga pijete u pravom trenutku.

Kad god poželite

Negazirana voda
Voda najviše osvežava, a ne sadrži ama baš nijednu kaloriju. Uvek imajte na umu da je na visokim temperaturama znojenje pojačano i da morate da nadoknadite izgubljenu tečnost. Zato je voda pravi izbor za vrele letnje dane.

SAVET PLUS
Popijte najmanje litar i po mineralne vode na dan, a ako se bavite sportom, dozu povećajte na dva litra.

Za dobro jutro

Sveži voćni sokovi
Voćne sokove trebalo bi da pijete ujutru, pre doručka ili uz njega, jer su oni prava riznica vitamina i minerala. Idealno bi bilo da pijete sveže ceđene sokove, ali ako niste u mogućnosti da ih pravite, poslužiće vam i industrijski koji imaju oznaku „100 odsto voće, bez aditiva i dodatnog šećera“.

SAVET PLUS
Sokovi ipak ne mogu da zamene voće i zato ga jedite nekoliko puta u toku dana. Voće sadrži dragocena biljna vlakna i čini vas sitim.

Šoljica toplog čaja

Zbog kofeina i tanina koje sadrži čaj razgrađuje rezervne energetske materije. Sadrži i flavonoide, koji su pet puta efikasniji od vitamina C i E. Osim toga, čaj je sjajan diuretik, pa lekari savetuju da u toku dana popijete oko dva litra ovog dragocenog napitka, koji će vam pomoći da iz organizma izbacite sve štetne materije.

SAVET PLUS
Da bi vaš čaj imao što manje kalorija, pripremite ga sami ili naglasite konobaru da treba da bude bez šećera ili blago zaslađen. Izbegavajte kupovne ledene čajeve jer sadrže previše šećera.

U kafiću

Dijetalni napici
Kad vam se ukaže prilika, smestite se u kafić ili pod suncobran i naručite dijetalni kola napitak. Konzerva dijetalne „koka-kole“ sadrži samo jednu kaloriju, dok obična „koka-kola“ ima 148 kalorija. Znači, ako pazite na liniju, a uz to ne možete da odolite ovom slatkom gaziranom piću, uzmite dijetalnu varjantu.

SAVET PLUS
Dijetalni napici nisu kalorični, ali podstiču proizvodnju insulina, što povećava potrebu za šećerom. Zato ih pijte u malim količinama.

Posle sporta

Gazirana pića
Pošto sadrže takozvane brze šećere, gazirani napici goje. Međutim, nakon neke fizičke aktivnosti oni će vam brzo povratiti preko potrebnu energiju baš zato što sadrže šećer, vodu, kalijum i bikarbonate, sve supstance koje ste izbacili preko znoja.

SAVET PLUS
Posle teškog fizičkog napora pijte gazirane napitke polako i u malim gutljajima kako biste izbegli stomačne tegobe.

Sok bar jednom na dan

Od šargarepe – Sveže isceđen sok od šargarepe stimuliše deobu i rast ćelija, povećava imunitet i oštrinu vida. Šargarepa čisti jetru, normalizuje njene funkcije i ubrzava izbacivanje suvišne tečnosti iz organizma.

Od cvekle – Cvekla je bogata vitaminima i mineralima koji su neophodni za proizvodnju eritrocita. Sadrži mnogo više joda nego drugi sokovi, a pošto ima i dosta magnezijuma, jača nervni sistem i pomaže kod nesanice i nervoze. Sok od cvekle pije se hladan.

Od grejpfruta – Grejpfrut, slično kao i jabuka, u želucu brzo stvara osećaj sitosti.
Zahvaljujući sastavu i sadržaju vlakana, grejpfrut u tankom crevu smanjuje resorpciju holesterola i triglicerida. Sadrži mnogo kalijuma, a ima i diuretski učinak. Takođe, sok od grejpfruta sjajan je za

Brufen štetan za srce

Višegodišnja upotreba nesteroidnih antireumatskih lekova, tipa „ brufen“ i „ ibuprofen“, štetno utiču na srce, pokazale su dve međunarodne studije urađene u Engleskoj. Zbog toga, na svakoj kutijici ovog leka trebalo bi da stoji upozorenje da mogu izazvati infarkt i moždani udar. Na pakovanjima lekova proizvedenih u Srbiji, međutim, to nije slučaj.

Na kutijama „ brufena“ koji se prodaje u našoj zemlji ne piše nikakvo upozorenje u vezi sa uzrokovanjem određenih bolesti – kaže mr Vukica Kocić-Pešić, direktor Apotekarske ustanove „Beograd“.

Ona objašnjava da je svetska lekarska praksa pokazala da često uzimanje ovog leka može da dovede do akutnog infarkta miokarda.

Kada nam stigne preporuka Svetske zdravstvene organizacije, svakako ćemo vidno istaći sve moguće posledice upotrebe ovog leka – rekla je Pešićeva.

U susednoj Hrvatskoj, nedavno je, na svakom pakovanju brufena vidno ispisano i istaknuto da terapija ovim lekom može da izazove infarkt i moždani udar, jer u suprotnom lek ne može da bude u prodaji.

Srbija ulepljena veštačkim medom

Veterinarski inspektori kontrolisali proizvođače meda iz srednjeg Banata – zbog neodgovarajućeg kvaliteta iz prodaje povučene velike količine ove namirnice.

Tržište Srbije preplavljeno je falsifikatima pčelinjeg meda. To je juče potvrdila i Veterinarska inspekcija koja je na teritoriji srednjeg Banata kontrolisala med šest velikih proizvođača. U uzorcima meda s proizvodnih linija i u trgovinama pronađene su povećane količine saharoze i HMF-a (hidrometilfurfurola, hemijskog jedinjenja koje, kako navode stručnjaci, u dozvoljenim količinama u namirnicama nije opasno, ali pretpostavlja se da prekomerna upotreba može biti štetna po ljudsko zdravlje) što, kako tvrde u inspekciji, ukazuje da je reč o veštačkom medu. Saznajemo da su velike količine ovih proizvoda već povučene iz trgovinskih lanaca „Metro”, „Svislajon” i „Gomeks”, a da će protiv odgovornih u proizvodnji biti preduzete zakonom predviđene mere.

Kontrolisani su proizvodni pogoni firmi „Domaći med” iz Torde, „Aza” iz Novog Sada, „Med Honey” iz Smedereva „Irikom”, „Maja promet” i „Meplis med” iz Beograda. Analize su rađene u Naučnom institutu za veterinarstvo iz Novog Sada.

U fabrici u Tordi inspekcija je kontrolisala livadski, šumski i bagremov med i hemijske analize su pokazale višestruko povećane vrednosti HMF-a i saharoze. HMF-a se inače pojavljuje u slučajevima prihranjivanja pčela šećernim sirupom uz dodatak najčešće oksalne kiseline ili direktnim dodavanjem i mešanjem sirupa sa medom – kaže Goran Milošev, pomoćnik direktora za Veterinarsku inspekciju Generalnog inspektorata Ministarstva poljoprivrede.

Med drugih proizvođača, i to šumski „Med Honey” DOO iz Smedereva, cvetni med „Irikoma” iz Beograda, lipov med „Aza” DOO iz Novog Sada, imao je takođe povišene vrednosti HMF-a i povučen je iz prodaje. U prirodnom medu je inače dozvoljeno maksimalnih 40 miligrama HMF-a po kilogramu, a nezvanično saznajemo da je u nekim od kontrolisanih uzoraka bilo i deset puta više ove supstance.

Ove firme našle su se na udaru inspekcije po prijavi Saveza pčelarskih organizacija Srbije (SPOS), koja već dugo upozorava da se na tržištu prodaju falsifikati meda.

Prijavili smo Generalnom inspektoratu firmu iz Zrenjanina koja se bavi otkupom meda i koja je svake nedelje kupovala invertovani sirup od kukuruza. Pitali smo se šta će taj sirup njima i zatražili od inspekcije da to proveri. Ovo je jedini način da tržište Srbije konačno oslobodimo od veštačkog meda koji se prodaje godinama – kaže Rodoljub Živadinović, predsednik SPOS-a, i najavljuje da je to početak obračunavanja sa nelojalnom konkurencijom.

Na pitanje koliko se veštačkog meda pojavi na tržištu, Živadinović nema precizan podatak, ali kaže da je situacija verovatno mnogo gora nego 2003. godine kada je dve trećine kontrolisanog meda u prodaji na tržištu Beograda bilo neodgovarajućeg kvaliteta.

Najsavršenija metoda kojoj pribegavaju falsifikatori jeste pravljenje „meda” od izosirupa koji se koristi u konditorskoj industriji i proizvodnji sokova – navodi naš sagovornik.

U kućnoj radinosti špekulanti se, inače, uveliko bave proizvodnjom veštačkog meda. Ako se napravi sirup od 70 odsto kristal šećera, 18,5 odsto vode i 0,03 sirćetne kiseline (koja najuspešnije razgrađuje saharozu na fruktozu i glukozu) i tome se doda svega 7,5 odsto svežeg prirodnog meda, dobiće se skoro savršen falsifikat meda.

Osim trgovaca sa Dalekog istoka i iz Bugarske, čiji veštački med i dalje, saznajemo nezvanično, nalazi puteve do naših potrošača, ovim unosnim biznisom danas se bave mnogi koji s pčelinjacima nikada nisu bili u kontaktu.
Rodoljub Živadinović

U malim fabrikama opremljenim mašinama za mešanje „šećerne vodice”, sirupa u koji se dodaju veštačke arome, prave se na tone falš meda i prodaju „iz ruke”, na pijacama, u trgovinama i veleprodajama. I pre četiri godine „Politika” je serijom tekstova upozoravala na ovaj problem, ali ništa se bitnije nije promenilo.

„Pao” je i nepogrešivi adut prepoznavanja pčelinjeg proizvoda – kristalisanje, pošto kineski tehnolozi uspevaju da naprave čak i veštački med koji se kristališe. Srpski pčelari upozoravaju da bi jedan od ne tako pouzdanih dokaza da je med veštački mogao da bude – njegova bistrina. Med koji nije prirodan obično je providan. Originalan med tako je postao možda jedina namirnica koja se, bez skupe i kompleksne hemijske analize, ne može razlikovati od falsifikata. Za sada je najsigurnija kupovina meda kod proverenog proizvođača, a najveći rizik nabavka kod pijačnih preprodavaca.

„Potrošačka politika” je prošlog vikenda, tragom ovih navoda, obišla fruškogorske pčelare i dobila potvrdu da je i njima sve teži opstanak zbog nelojalne konkurencije.

Pravi med je onaj koji pčele proizvedu u prirodi u čistoj košnici. Potrošači, nažalost, ne mogu da razlikuju pravi od veštačkog meda – kaže Nenad Mihajlović, pčelar iz Iriga.

Iako sa sigurnošću ne može da tvrdi da se i u ovom kraju nudi veštački med, ovaj pčelar kaže da preprodavci sve češće u otkupu meda obaraju cene, jer na tržištu mogu da nađu upola jeftinije falsifikate.

Kako smo i ranije pisali, hemijski med iz Kine je na mnoga tržišta stizao brodovima, na veliko. Iza ovog posla stajali su veliki uvoznici koji su ga prepakivali, lepili etikete i slali u prodaju. Poznato je da su Kinezi pre nekoliko godina ovim proizvodom preplavili tržište Evropske unije. Ona je 2003. godine uvela zabranu uvoza kineskog meda, jer je u njemu pronađen antibiotik hloramfenikol. Ipak, tri godine kasnije, EU je ponovo počela da ga uvozi pod pritiskom jakih uvozničkih lobija.

Ispostavilo se da su Kinezi ovaj unosan biznis započeli još pre dve decenije, proizvodeći savršene falsifikate meda u napuštenim vojnim fabrikama. Kako je posao domaćih proizvođača bio ugrožen, a udruženja potrošača su pritiskala državu da spreči prevare, kineski lobi raskrinkali su Francuzi koji inače drže do tradicije i kvaliteta. Ubrzo je usledila zajednička akcija evropskih zemalja, veštački med je povučen iz prodaje, pa su Kinezi morali da potraže nova tržišta.

Negde u to vreme otvorene su granice Srbije za te proizvode, ali su cene originala i falsifikata bile izjednačene, za razliku od Italije gde je kilogram hemijskog meda tada koštao 1,6, a domaćeg 10 evra. Tako su kupci prema ceni mogli da se opredele, baš kao i danas kod nas, jer je falsifikat na ovdašnjem tržištu sada često jeftiniji od prirodnog meda. Iskusni pčelari kažu da dobar med ne može da se kupi za manje od 400 dinara, a ako tegla košta 170 dinara, kao u nekim manjim radnjama po Srbiji, to može da ukazuje samo na jedno – da je reč o hemijskom medu.

Jedan pčelar sa Fruške gore priča kako mu je poznanik iz Novog Sada zamerio što toliko vremena provodi u pčelinjaku. „Zašto, kada ja, koji nemam pčele i živim u zgradi, prodam sve što proizvedem bez toliko muke. Šećer, voda, arome čajeva i imaš med po želji. Sve se proda”, hvalio se on, priča ovaj pčelar i dodaje da mu je čak dao i jedan recept za sve traženiji šumski med kojeg i u prirodi ima malo. U ovaj falsifikat dodaje se, kaže, ekstrakt kole da bi se postigao taj specifičan ukus i boja (pravi šumski med je između braon i tamnobraon boje). Oni sumnjičavi tvrde da to nije istina, da se taman med dobije ukoliko se smesa duže zagreva (kao kada domaćice preprže šećer).

Ovakvog ukusa bio je i navodno šumski med kakav je „Potrošačka politika” pazarila nedavno u jednoj prodavnici u beogradskom naselju Žarkovo po ceni od 130 dinara za pola kilograma. čitajući šture podatke sa deklaracije, kupac može samo da sazna njegovo geografsko poreklo i ime firme koja ga pakuje.

Sve češće se falsifikuje ova vrsta meda, jer je on dosta tražen poslednjih godina, pošto sadrži veće količine gvožđa. Ali njega je malo na tržištu. Prošle godine zbog velikih suša gotovo ga nije ni bilo – kažu pčelari. Slično je i sa medom od kadulje kojeg ima na sajmovima, a poznato je da u Srbiji nema kadulje.

Kamen u žuči -može li se izbeći operacija

• Kada tegobe nisu jake pomažu i lekovi • Laparoskopija preporučljivija od klasične intervencije • Zabranjuje se masna hrana
Od kamena u žuči pati svaki peti stanovnik planete, a žene obolevaju dva puta češće nego muškarci. Zna se da pri stvaranju kamena najvažniju ulogu igraju zapaljenje žučne kese, zastoj u njenom pražnjenju i izmenjen sastav žuči.
Da bi se postavila dijagnoza, neophodno je uraditi ultrazvučni pregled organa abdomena, a u nekim slučajevima i rendgenski pregled žučnih kanala. Na osnovu rezultata, lekar će proceniti dalji razvoj bolesti i odrediti terapiju.
Od kamena u žuči može da vas spase isključivo hirurg! Međutim, ako simptomi nisu izraženi i pacijent nema tegobe, kamen ne mora da se dira. Tada se glavna preporuka lekara odnosi na to da pacijent mora da se pridržava određenog načina ishrane: strogo se zabranjuje masna, začinjena i pržena hrana.
Ukoliko kamenčići nisu veliki, moguće ih je ukloniti razbijanjem udarnim talasima. To je bezbolna procedura, i može da se radi ambulantno.
Bitno je naglasiti da pacijenti sa kamenom u žuči nipošto ne smeju sami da uzimaju sredstva koja pospešuju izbacivanje kamena iz žuči, jer to može dovesti do komplikacija.
Ukoliko je kamen veliki, pacijent mora da se operiše. Hirurško lečenje podrazumeva odstranjivanje žučne kese (holecistektomiju). Holecistektomija se može izvršiti na dva načina, klasično i laparoskopski. Laparoskopska operacija omogućava pacijentu brži oporavak u odnosu na klasičnu operaciju.
Od medikamenata danas se preporučuju dve vrste lekova koji sadrže soli žučnih kiselina, ali uslov za uspeh terapije je da je kamen holesterolskog sastava. Lekove bi trebalo uzimati dugo, i do dve godine. Uspeh ove terapije postiže se u oko 60 odsto pacijenata.
Oni koji su oboleli od šećerne bolesti moraju biti posebno tretirani, odnosno, operisani po hitnom postupku uz davanje visokih doza antibiotika sve u cilju da se izbegnu brojne komplikacije.
Inače, zastoj žuči u žučnoj kesi dovodi do infekcije, odnosno bolova koji su stalni i obično vrlo jaki. Ako ne dođe do spontanog oslobađanja vrata žučne kese sa pražnjenjem žuči, odnosno, do prestanka upale ili ako se ne desi uspešno lečenje antibioticima i/ili operacijom komplikacije su neminovne. Najčešće komplikacije su: gangrena žučne kese, perforacija žuči (puknuće) u trbušnu šupljinu, apsces (gnojna infekcija) oko žučne kese ili u jetri i zapaljenski infiltrat oko žučne kese.
Lekari tvrde da pacijentima kojima je odstranjena žučna kesa nije ugrožen kvalitet života. Neposredno posle operacije pacijent mora da poštuje savete vezane za ishranu bez masti. Kasnije, međutim, on postepeno i oprezno vraća masti u ishranu.
Prevencija• Ograničite unos holesterola – unosite što manje namirnica životinjskog porekla. Jedite hranu bogatu biljnim vlaknima i vitaminom C, jer on pospešuje razlaganje holesterola u žučnoj kesi.
• Smanjite šećer – šećer povećava količinu holesterola u žučnoj kesi i time pospešuje stvaranje kamena.
• Jedite ribu – riblja ulja smanjuju stvaranje kamena u žuči. Ona ne mogu da rastvore već formiran kamen, ali mogu da uspore njegovo stvaranje.
• Redovno vežbajte – oko 30 minuta vežbanja dnevno može da uspori stvaranje kamena u žučnoj kesi.
Simptomi
Ponekad postoji tištanje sa desne strane ispod rebara, javljaju se gubitak apetita, naduvenost, podrigivanje ili povraćanje. Tek pomeranje kamena ili zapaljenje žučne kese dovodi do bolnog napada, karakterističnog i sigurnog znaka oboljenja.
Ako je sa napadom udruženo zapaljenje žučne kese, temperatura može da bude veoma visoka i obično je praćena drhtavicom i osećajem hladnoće. Ponekad kamen može potpuno da zatvori žučni kanal, da spreči izlučivanje žuči u creva i izazove pojavu žutice.
Šta izaziva bolove?
Žučni napad može da izazove sve ono što uzrokuje pokrete žučne kese ili pojačava lučenje žuči. To je na prvom mestu hrana (mast, jaja, kvasac, sladoled i suvo meso), zatim uzbuđenje, svađe i tome slično.
Mehaničko pomeranje kamena dovodi takođe do napada: jahanje, trčanje, podizanje tereta, drmanje pri vožnji ili jači naponi prilikom stolice. Najzad, i zapaljenje žučne kese može pokrenuti kamen i izazvati napad.

Kakva ishrana – takva kosa

• Hrana bogata cinkom pomaže u borbi protiv peruti • Beživotne vlasi oporaviće unošenje vitamina i minerala
Da biste imali zdravu i sjajnu kosu, morate promeniti navike u ishrani. Jedan od najboljih načina za poboljšanje izgleda i stanja kose je unos dovoljnih količina tečnosti u organizam, u prvom redu vode, i ishrana bogata vitaminima i esencijalnim masnim kiselinama.
Normalno je gubiti 80 do 100 vlasi dnevno usled pranja ili češljanja. Međutim, veći gubitak kose ili proređivanje postaje sve rašireniji problem. Gubitak kose može biti nasledan, a mogu ga uzrokovati i lokalne bakterije i virusne ili gljivične infekcije. U tom slučaju je vrlo važno potražiti stručnu medicinsku pomoć.
Osim toga, za vreme trudnoće, uzimanja kontracepcijskih pilula i u menopauzi menja se hormonska ravnoteža u organizmu, što takođe može dovesti do pojačanog gubitka kose. Sličan problem može nastupiti i usled stresa, ekstremnih dijeta, poremećaja u ishrani, kao i zbog uzimanja određenih lekova. Ako pak primetite da vam kosa opada u pramenovima, obavezno potražite lekarsku pomoć.
Suvo teme koje se peruta obično je znak nedovoljnog unosa esencijalnih masnih kiselina u organizam, a one su od vitalnog značaja za zadržavanje vlage u koži i ćelijama kose. Najbolji izvori esencijalnih masnih kiselina su masnije ribe poput lososa, avokado i orašasti plodovi poput badema, lešnika i oraha.
Ako vam je teme crveno i svrbi vas, to može biti znak da u vašoj ishrani ima previše šećera i soli, zbog čega ulje koje se izlučuje kroz folikule kose uzrokuje razmnožavanje bakterija na temenu, a to na kraju dovodi do pojave peruti. Suprotno uvrženom mišljenju, perut nastaje zbog masnog vlasišta, a ne suvog. U tom slučaju, potrebno je povećati unos esencijalnih masnih kiselina.
Beživotna kosa najčešće je rezultat nepravilne i nezdrave ishrane kojoj nedostaju vitamini i minerali. Stoga u svoju ishranu svakodnevno uključite pet porcija voća i povrća i ne zaboravite da pijete velike količine vode. Ponekad beživotna kosa može da signalizira probleme sa štitastom žlezdom ili hormonalne poremećaje, a ako sumnjate u jedan od tih razloga, svakako potražite lekarsku pomoć.
Koje su namirnice ključne za zdravlje kose?
Belančevine: u ishranu je važno uključiti puno kvalitetnih belančevina. Kosa se i sastoji od belančevine – keratina. Prirodni izvori belančevina su nemasno meso, ribe, školjke, jaja i mlečni proizvodi, semenke i orašasti plodovi.
Gvožđe: nedostatak gvožđa očitava se i gubitkom kose, a prirodni izvori su crveno meso, žumance, tamnozeleno lisnato povrće. Takođe je dobro piti sok od narandže uz obroke jer se tako učinkovitije apsorbuje gvožđe u organizmu.
Vitamini C, E i B: vitamin C nužan je za zdravlje tkiva, ali i kose, a njime su najbogatije brokole, spanać, kupus, karfiol, kivi, jagode, narandže i grejpfrut.
Vitamin E nužan je za razvoj ćelija u telu, a prirodni izvori su avokado, borovnice, paradajz, žitarice i biljna ulja.
Vitamini grupe B veoma su važni za zdravlje kose, a njima su bogati crveno meso, mleko i mlečni proizvodi poput jogurta i sira, jaja, smeđeg pirinča, žitarice i zeleno povrće.
Cink: najviše pomaže u borbi protiv peruti, a prirodni izvori cinka su školjke, jaja, žitarice i smeđi pirinač.