среда, мај 7, 2025
Blog Stranica 1949

Da li čovečanstvo izluđuje savremen način ishrane?

Promene u načinu ishrane tokom proteklih 50 godina igraju ključnu ulogu u porastu obolelih od mentalnih bolesti, prema jednoj od novijih istraživanja koju je sprovela Mental Health Foundation.

Ove promene se ogledaju u načinu na koji se hrana proizvodi koji je promenio balans ključnih nutritienata koje ljudi unose kroz obroke. Takođe ljudi unose mnogo manje svežih namirnica a više namirnica bogatih saturisanim masnoćama i šećerom. Ovo je vodeći činlac depresije i problema sa memorijom.

Dr Andrew McCulloch, vođa istraživačkog tima je rekao da smo potpuno svesni kako način ishrane utiče na opšte zdravlje, ali tek počinjemo da shvatamo kako utiču nutritijenti koji se unose hranom na mozak kao organ i na mentalno zdravlje. Ukoliko tokom lečenja nekog mentalnog oboljenja izvršimo i promene u načinu ishrane imaćemo bolje rezultate nego ako ga samo tretiramo lekovima i psihoterapijom.

Na osnovu ovog istraživanja je zaključeno da se u poslednjih pet decenija poremetila ravnoteža između minerala, vitamina i esencijalnih masnoća koje se unosi svakodnevnom ishranom. Sa razvojom poljoprivrede gde su pesticidi nezaobilazni u gajenju biljne hrane promenio se odnos masnoća u telesnoj građi životinja. Sada pilići dostižu težinu za klanje dva puta brže nego pre 30 godina ali i odnos masnoća u njihovom mesu je povećan za 22%. U mesu piletine je promenjena i ravnoteža vitalnih masnih kiselina tzv. omega-3 i omega-6 kiselina koje kod ljudi omogućavaju normalnu funkcionalnost mozga.

S druge strane u savremnom načinu ishrane povećan je unos zasićenih-saturisanih masnoća za koje je dokazano da usporavaju radne procese mozga. Sada ljudi unose 34% manje povrća i 60% manje ribe koja je glavni izvor omega-3 masnih kiselina nego pre 50 godina. Ovakve promene u načinu ishrane se mogu povezati sa većim brojem ljudi koji pate od depresije, šizofrenije, smanjene koncentracije, hiperaktivnosti (ADHD) i Alchajmerove bolesti.

Postoje dva važna cilja zalagati se da ljudi usvoje zdraviji način ishrane koji bi podrazumevao unošenje već količine svežeg voća i povrća kao i ribe a drugi upozoriti zakonodavce na važnost uvođenja zdravog načina proizvodnje hrane.

Dobra vest je da je zdrav način ishrane za zdrav um je isti kao i za dobro zdravlje, loša vest je da ako ne bude radikalnih promena u proizvodnji hrane pre svega životinjskog porekla neće biti ni zdrave i nutritivno vredne hrane dostupne na tržištu.

Rebecca Foster, nutricionista iz British Nutrition Foundation, je rekla da su istraživanja i dokazi koji povezuju način ishrane sa mentalnim zdravljem još uvek u samom začetku, ovu temu je veoma teško istražiti a mnogi rezultati su subjektivni, pa je za sada teško doneti konačne zaključke o povezanosti mentalnih oboljenja sa načinom ishrane.

Ipak glavne preporuke o načinu ishrane koje su proistekle iz ovog istraživanja se poklapaju sa preporukama u ishrani za dobro opšte zdravlje a nastaviće se i sa daljim ispitivanjima.

Nekonvencionalne metode otkrivanja raka

Efikasnost izlečenja bilo koje bolesti je veća ukoliko se bolest ranije dijagnostikuje ali kod raka to je često pitanje života ili smrti. Zbog ovakvog razloga napori naučnika su usmereni na unapređivanje diagnostičkih metoda od kojih neke nisu sasvim konvencionalne.

Tim naučnika je objavilo na osnovu svojih istraživanja da psi imaju sposobnost kojom mogu da doprinesu u procesu ranog otkrivanja raka grudi i pluća .

Zahvaljujući neverovatno istančanom njuhu koji im omogućava da otkriju iz daha pacijenta neke forme kancera. Eksperiment je urađen nad 86 pacijenata od kojih je 55 bolovalo od raka pluća a 31 raka dojke i kontrolnog uzorka od 83 zdrave osobe.

Rezultati studije su pokazali da je tačnost u otkrivanju bio između 88% i 97%, čak štaviše studija je potvrdila da su trenirani psi mogli da otkriju veoma rane faze ova dva oblika raka.

Slično ispitivanje su izvršili i naučnici iz Engleske. Pošli su od pretpostavke da je njuh kod pasa daleko osetljivije nego što možemo i da pretpostavimo. Kučka koker španijel po imenu Bee je trenirana da kada nanjuši uzorak mokraće pacijenta obolelog od raka burega ili bešike legne ili sedne pored posude sa uzorkom, mogla je da bira između 6 uzoraka od kojih je samo jedan bio od obolele osobe. Koliko god su puta menjali položaj posude obolelog nepogrešivo je umela da odabere pravi uzorak. U eksperimentu gde je učestvovalo 6 pasa uspeh je bio u proseku 41%.

Drugi tim naučnika sa Njukastl univerziteta je došla do ideje da koristi sićušan disk, manjeg od trunke prašine čija je površina prekrivena sa DNA ili proteinima koja tera specifične markere ćelija raka da s prilepe za njegovu površinu.

Disk elektronski može da vibrira u dva moda a vibracije se mogu meriti i omogućuju detekciju i malih količina specifičnih markera ćelija raka, teoretski čak i težina jednog jedinog molekula koji se zakačio za površinu diska može da se detektuje.

Ovo sve nije neka daleka budućnost, pre izgleda da bi svaki onkolog trebao da ima ovakvu napravu i naravno treniranog psa.

Nemojte se ugojiti tokom praznika

Pred nama su praznici i bogata trpeza. Pokušajte da izbegnete prejedanje i napijanje, dan posle sledi kajanje.

– Smanjite unos kalorija par dana pre pocetka praznika, kako bi mogli da se malo opustite za stolom tokom prznika.

– Pojedite neki lagani obrok koji se sastoji od povrca ili voca ili samo cašu obranog mleka pre nego što krenete u provod, tako ce te biti manje skloni prejedanju.

– Nakada ne zapocinjite ceskanje dok sedite pored tanjia prepunog vašim omiljenim kolacima.

– Jedite polako – stomaku je potrebno 20 minuta da pošalje poruku mozgu da ste siti.

– Ne pokušavajte da držite dietu tokom praznika, glavni cilj je da težina tokom praznika ostane ne promenjena.

– Kako bi ste izbegli masnu i kaloricnu hranu, pripremite zdrave obroke koji ce biti spremni samo da ih podgrejete.

– Ne pokušavajte da izbegnete praznicne obroke, bolje pokušajte sa manjim kolicinama hrane a dojedite se obrocima od povrca i voca.

Pojedite nešto pre nego što popijete koju cašu alkohola. Efekti alkohola se osete mnogo brže na prazan stomak a blago pijanstvo obicno vodi prejedavanju i napijanju.

– Nemojte držati cokolade, bombonice i kolacice na dohvat ruke, sklonite ih negde gde vam nece stalno biti pri ruci.

– Pokušajte da radite vežbe i hodate i tokom praznika.

Nova saznanja o nastajanju metastaza – nova nada

Naučnici su otkrili na koji se način ćelije raka šire sa primarnog mesta do ostalih delova organizma. Ovo otkriće bi moglo da otvori vrata za nove metode u lečenju i prevenciji uznapredovalih faza bolesti.

Umesto dosadašnjeg shvatanja da se ćelije raka odvajaju od tumora i putuju krvotokom do drugog organa gde formiraju sekundarni tumor ili metastaze, US istraživači su otkrile da kancer šalje izaslanike da pripreme novo mesto. Uništavanjem ćelija izvidnika ili blokiranjem njihove akcije lekovima, bi moglo da spreči širenje raka ili lečenje u fazi kada su se metastaze pojavile.

Profesor David Lyden sa univerziteta iz Njujorka kaže da su tokom istraživanja posmatrali sve rane faze vezane za pojavu metastaza, koje su kompleksne ali njma se otvaraju vrata svim događajima koji se javljaju pre nego što se tumor inplantira – to je mapa gde će se metastaze pojaviti.

Sposobnost ćelija raka da kolonizuju druge organe je ono što čini ovu bolest toliko smrtonosnom, onog trenutka kada se rak proširi izvan prvobitnog mesta ga čini tak teško za izlečivim.

Lyden i njegove kolega su opisale šta se dešava pre dolaska ćelija raka na novo mesto. Ćelije tumora mogu da pokrenu normalne ćelije koštane srži, prouzrokujući da se kreću ka određenom regionu i menjaju lokalnu okolinu tako da ona postaje povoljna za privlačenje ćelija raka i razvoj metastaza.

Ćelije napadnutog tkiva organa koje je podložno pojavi metastaze se umnožavaju i proizvode protein fibronektin, koji se ponaša kao lepak koji privlači i lepi ćelije koštane srži koje na taj način formiraju neku vrstu gnezda ili piste za ćelije raka.
Ova gnezda obezbeđuju priključke za ćelije tumora kako bi one mogle da se inplantiraju i hrane. Ovakvi uslovi omogućuju ćelijama raka ne samo da se vežu za novi organ nego i da se umnožavaju. Jednom kada dospeju do novog mesta vrlo brzo formiraju metastazu- sekundarni tumor.
Bez pripremljenog gnezda ili neke vrste piste na koju se ćelije raka privezuju kancerozne ćelije ne bi mogle da kolonizuju novi organ a faza koju je po prvi put opisana mogla bi se nazvati pre-metastadska faza.

U istraživanjma koji su rađeni nad životinjama utvrđeno je da bi praćenjem broja specijalnih ćelija koštane srži koje cirkulišu organizmom moglo da se odredi da li će se rak širiti
Ukoliko bi mogle da se objasne sve faze multiplog procesa stvaranja metastaze razvili bi se lekovi koji bi mogli da deluju na svaki korak razvoja metastaza što bi povećalo šanse u lečenju ovog opasnog oboljenja jer pokušaj da se ćelije tumora unište je poslednji korak u celom procesu njegovog razvoja.

Koliko je vrtoglavica bezopasan simptom?

Deci je veoma zabavno da se besomučno vrte u krug dok im se cela prostorija ne počne da vrti u glavi ali kasnije tokom života vrtoglavica nije prijatan osećaj.

Vrtoglavica se kao reč koristi za razna stanja od osećaja nesvestice ili lebdenja do osećaja iznenadne slabosti, gde ja najintenzivniji osećaj da se okolina mrda ili okreće.

Osećaj za ravnotežu zavisi od obrade raznoraraznih informacija koje dospevaju u mozak od očiju, nervnog sistema (senzorni nervi koji se nalaze u koži, mišićima i zglobovima koji šalju podatke u mozak o pokretima i položaju tela) i unutrašnje uvo(nadgleda pokrete glave-rotaciju i pokret gore-dole). Vrtoglavicu ili gubitak ravnoteže prouzrokuju: nemogućnost mozga da obradi signale sa svih ovih lokacija, ukoliko su informacije kontradiktorne ili ako senzorni sistem ne funkcioniše kako treba.

Postoje mnogi potencionalni uzroci vrtoglavice:

Vrtoglavica – neispravan osećaj za pokret ili okretanje tela – je najčešći tip vrtoglavice, pogoršavaju ga ustajanje ili kretanje a u najizraženijem obliku može prouzrokovati mučninu i povraćanje. Najčešće nastaje zbog problema sa nervima ili zbog strukture mehanizma balansa u unutrašnjem uvetu (vestibularni sistem), koji je osetljiv na pokrete i promene u položaju glave, kao i abnormalno ritmično kretanje oka nistagmus.

Najčešći oblik vrtoglavice koja se javlja kao intenzivne, kratkotrajne epizode vrtoglavice povezane sa promenom položaja glave koje se najčešće pojavljuju tokom okretanja u postelji ili posle ustajanja iz kreveta često nastaju usled poremećaja vestibularnog sistema. Lekari ne znaju tačan uzrok ovoj pojavi ali može biti prirodana posledica starenja ili povreda glave.

Uzrok može biti i zapaljenje unutrašnjeg uveta usled virusne infekcije a pored simptoma zapaljenja uveta prate ga intenzivni napadi vrtoglavice, često praćeni mučninom i povraćanjem i ovo stanje može potrajati nekoliko dana.

Menierova bolest, koju karakteriše nakupljanje tečnosti u unutrašnjem uvetu. Može zahvatiti odrasle bez obzira na životnu dob a karakterišu ga iznenadne epizode vrtoglavice koje mogu potrajati 30min. do više od jednog sata. Ostali simptomi su osećaj punoće u uvetu, zujanje ili zvonjavu i gubljenje sluha na mahove.

Akustični neurom je benigni tumor na akustičnom nervu koji povezuje unutrašnje uvo sa mozgom a simptomi su vrtoglavica, gubitak ravnoteže i gubitak sluha.

Osećaj slabosti, nesvestice, medicinski nazvan presinkopa

Za presinkopu je karakterističan osećaj nesvestice i slabosti bez gubljenja svesti, propraćen mučninom, bledoćom kože. Uzroci za ovakvo stanje mogu biti:

Nagli pad krvnog pritiska usled koga se javlja osećaj lebdenja ili blage nesvestice, može se pojaviti posle sedenja ili naglog ustajanja. Uzrok može biti nedovoljna količina krvi koja iz srca ide u mozak usled arterioskleroze, kardiomiopatije (oboljenje srčanog mišića), usled aritmije (nepravilan ritam srčanih otkucaja). Uzrok može biti i anemija (nedovoljan broj crvenih krvnih ćelija).

Gubitak ravnoteže – diskvilibrijum – koga karakteriše gubitak ravnoteže ili osećaj nesigurnosti tokom hoda, može nastati usled: problema sa unutrašnjim uvetom, praćenih osećajem lebdenja, osećaja težine u glavi i osećajem nesigurnosti u mraku.
Nepravilnosti balansa mogu nastati usled oštećenja nerava nogu (periferna neuropatija), česta je kod starijih osoba. Problemi sa mišićima i zglobovima (artritis)mogu doprineti gubitku ravnoteže.
Osećaj lebdenja praćen senzacijom da vam se okreće u glavi može biti uzrokovan oboljenjima unutrašnjeg uveta, anksioznim stanjima kao što su napadi panike, strah od zatvorenog iotvorenog prostora kao i hiperventilacija tj. ubrzano duboko disanje.

Vrtoglavica je najčešće bezopasan simptom i nestaje sama od sebe. Ponekada može biti simptom nekog ozbiljnijeg oboljenja pa ako je praćena i nekim drugim simptomima treba se što brže javiti lekaru koji vas može dalje uputiti specijalisti. Neke vrtoglavice nastaju usled starenja (stare krvni sudovi i nervi), protiv čega se nemože ništa naročito uraditi sem naučiti da se živi sa tim.

Pobedite grip i nazeb ishranom

U sezoni gripa pokušajte da potstaknete imuni sistem, kako nebiste nemar prema sebi platili danima sa groznicom i malaksalošću. Mnoge studije su pokazale da postoje vrste namirnica koje jačaju imuni sistem protiv virusa.

Unošenjem odgovarajuće količine selena kojim su bogate ostrige, jastozi i rakovi povećeva produkciju citokina- proteina koje proizvode imune ćelije. U studiju koju je vođena u Engleskoj dokazano je da citokini pomažu izbacivanju virusa iz organizma.

Češće jedite masnu morsku ribu koja je bogata omega-3s masnim kiselinama. Najbogatija ovim masnim kiselinama je losos. Češće unošenje namirnica bogatih omega-3s masnim kiselinama povećava nivo T ćelija i interferon-gama citokina koji se bore protiv virusa.

U jednoj studiji je dokazano da su ispitanici posle 2 nedelje unošenja, 5 šoljica dnevno, crnog čaja imali T ćelije koje su lučile 10 puta više interferona koji štiti od virusa u poređenju sa grupom ispitanika koji su pili iste količine subtituta čaja.

Mleko i mlečni proizvodi obezbeđuju konjugovanu linolinsku kiselinu, koja ima ulogu da podiže sposobnost imunog sistema da reaguje na infekciju.

Nutritijenti koji grade imunitet na virusne infekcije su: proteini (ima ih u piletini, ribama i mesu), vitamini A i B6 ( koga ima u dovoljnim količinama ako unosite dnevno 5 puta crveno ili narandzasto voče i lisnato zeleno povrće), Vitamin E (koga ima u maslinovom ulju, bademima, suncokretovim semenkama, lešniku), kao i gvožđe, cink, vitamin B12.

Andropauza – muški klimakterijum

Između 40-te i 55-te godine života kod muškarca se odigrava fenomen nazvan andropauza koji je veoma sličan dobro poznatoj menopauzi kod žena.

Između kasnih 40-tih i ranih 50-tih godina žene prolaze kroz telesne promene vezane sa smanjenom sekrecijom ženskih polnih hormona i krajem plodnog perioda života. Klimakterijum je praćen simptomima kao što su valunzi, promene raspoloženja, suvoćom vagine, atrofijom kože i sluzokože, smanjenom seksualnom željom, promenama na kostima koje mogu da vode ka osteoporozi.

Andropauza kod muškaraca je mnogo više kontraverzno stanje, mnogi smatraju da su ovaj pojam izmislile velike farmaceutske kompanije kako bi bolje prodavale raznorazne preparate, dpk ima i dosta istraživanja koja potvrđuju da se u ovom životnom periodu kod muškaraca dešavaju promene povezane sa smanjenim lučenjem testosterona.

Muškarci počinju da doživljavaju promene u svom organizmu između 40 i 55- te godine života, ove promene su često praćene promenama u ponašanju i raspoloženjima. Tokom ovog perioda muškarci počinju da preispituju sopstvene vrednosti, svoje uspehe i ciljeve u životu a ove promene se često nazivaju krizom srednjih godina. Najčešće dolazi do smanjene aktivnosti, manjka motivacije i životnog elana. Uz to se javlja i zamor, dolazi do opadanja želje za održavanjem dotad aktivnog spolnog života.

Ovo ‘nevidljive’ promene, često su popraćene i pojavom bora, gubitkom kose, bolovima u leđima i kostima, nesanicom, napetošću i razdražljivošću, koje iznad svega utiču na privatni život i sklad.

Fizičke promene koje nastaju tokom andropauze se mogu svrstati u dve glavne grupe promena:

1. Urinarne i seksualne promene

2. Opšte promene

Urinarno-seksualne promene se mogu pojaviti u bilo kojoj kombinaciji i u različitom stepenu kao što je: smanjena seksualna želja ili libido, smanjena potencija praćena teškoćama u postizanju erekcije, problemi tokom ejakulacije, smanjenoj plodnosti, urinarnim problemima kao što je češća potreba za uriniranjem pogotovo noću, slab mlaz mokraće, teškoće prilikom mokrenja i inkontinencija. Sve ove promene nastaju usled slabijeg lučenja testosterona – muškog polnog hormona.

Uloga testosterona u seksualnom i urinarnom funkcionisanju je očigledna za razliku od njegove uloge u mnogo generalizovanijim funkcijama. Testosteron ima važnu ulogu u anabolizmu tj. pomaže u izgradnji proteinskih tkiva, uključujući mišiće, kosti i vezivna tkiva, što je važno znati u prevenciji osteoporoze kod muškaraca i žena. Manja količina testosterina nosi slabljenje mišića i kostiju što je jedna od glavnih karakteristika andropauze.

Testosteron ima dubok uticaj na metabolizam i igra važnu ulogu u sprčavanju dijabetesa, testosteron pomaže insulinskim receptorima da budu efikasniji pa tako smanjuju tendenciju razvijanja diabetesa koja raste sa godinama.

Muški klimakterijum ujedno je i razdoblje u kojem je povećan rizik od srčanih bolesti. Istraživanja sprovedena na ovom polju ukazala su da oni muškarci koji pate od srčanih bolesti imaju niži nivo muškog hormona za razliku od zdravijih vršnjaka, dok su ove bolesti tri puta češće kod muškaraca nego kod žena.

Niski nivo testosterona kod starijih muškaraca utiče i na pojavu arteroskleroze, što objašnjava pojavu srčanih komplikacija kod muškaraca. Pomanjkanje testosterona povezano je i sa oslabljenim širenjem i rastezanjem arterija pa je i protok krvi slabiji.

Testosteron pomaže i dobro funkcionisanje imunog sistema, smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi pa je korišćen u lečenju gangrene stopala, visokog pritiska i ostalih koronarno vaskularnih oboljenja. Generalna motivacija, agresija i akcija kod muškaraca je vezana sa nivoom testosterona u tkivima.

Dijete jednostavno nemaju efekta!!!

Mnogi ljudi gledaju na zdrav nacin života kao na nešto teško dostižno i kao nešto što uopšte nije zabavno. Tradicionalne dijete su nas ucile da ukoliko želimo da smršamo, moramo da brojimo kalorije, vodimo evidenciju o svemu što jedemo, kao i da limitiramo kolicinu i vrstu hrane koju unosimo u organizam. Dijete nam govore tacno koju vrstu hrane i koliko da jedemo, ne uzimajuci u obzir naše sklonosti i individualni odnos prema gladi i sitosti. Držanje dijete nam može kratkorocno pomoci da izgubimo na težini (masne naslage, mišice i vodu), ali je to toliko neprirodno i nerealno, da nikada ne može postati životni stil, koji možemo da pratimo, a kamoli da u njemu uživamo!

Dok veoma mali broj dijeta poducava o zdravoj kupovini, kuvanju i strategijama za obedovanje u restoranima, mnoge nude nerealne preporuke i ohrabruju restrikcije koje ugrožavaju zdravlje. Što je još važnije, dijete nas ne uce najsigurnijem i najefektivnijem nacinu vežbanja, ne uce nas kako da se izborimo sa žudnjama i željama, ili kako da postupamo prema osecaju gladi i sitosti. Kad tad, ce nam presesti složenost, glad, nedostatak ukusa, nedostatak fleksibilnosti, gubitak energije, kao i osecaj lišavanja. Nastavak je sasvim logican, odustajemo od dijete i nabacujemo nazad sve kilograme koje smo izgubili, a neretko dobijemo i još koji gratis!

Svaki sledeci put kada pocnemo neku drugu restriktivnu dijetu, postaje znatno komplikovanije izgubiti težinu, te postajemo još ocajniji i obeshrabreniji. Zatim pocinjemo da jedemo više i vežbamo manje, izazivajuci sebi novi talas frustracija, obeshrabrenja i depresije. Upadamo u potpuno pogrešan zacarani krug. Pocinjemo da se pitamo, “Zašto se uopšte muciti?“ Pocinjemo da krivimo sebe za nedostatak snage volje, a u stvari ono što nam treba je jasna informacija zasnovana na naucnoj osnovi, pomocu koje cemo razviti zdraviji stil života, koji možemo da upražnjavamo do kraja života.

Svesna i namerna restrikcija unosa hrane, sa ciljem gubitka telesne težine ili sprecavanja njenog dobijanja, poznata kao dijeta, je put koji slede milioni ljudi širom sveta, kako bi dostigli željenu težinu ili fizicki izgled. Preterana zaokupljenost oblikom tela, velicinom i težinom stvara nezdravi životni stil emotivnih i fizickih restrikcija. Dijete nam oduzimaju kontrolu nad životom.

Mnogi od nas koji drže dijete bivaju uhvaceni u tzv. “jo-jo“ efekat odnosno ciklus, koji pocinje sa niskim nivoom samoprihvatanja, a za posledicu ima strukturni nacin ishrane i života, jer nam nedostaje poverenje u naše telo i zato što smo nevoljni da poslušamo i pratimo njegove signale kada su u pitanju glad i sitost. Na dijetama, ne verujemo i ignorišemo unutrašnje signale apetita, gladi, kao i potrebu da budemo fizicki i psihološki zadovoljni. Umesto toga, zavisimo od plana ishrane, merenja porcija i prepisane ucestalosti obroka.

Kao rezultat, mnogi od nas su izgubili sposobnost da obeduju u skladu sa sopstvenim fizickim potrebama, doživljavamo osecaj lišavanja, koje za posledicu ima preterivanje i neumerenost u hrani, da bismo konacno okoncali naš “zdrav“ program ishrane. Ovo sve vodi do osecaja krivice, poraza, vracanja kilaže, niskog nivoa samopouzdanja, da bismo zatvorili krug povratkom na pocetak jo-jo efekta dijete. Umesto da se osecamo bolje i da budemo zadovoljni sami sobom, dijete nas vode na put neuspeha i erodiraju naše samopouzdanje.
Stavovi i praksa steceni kroz godine gladovanja ce najverovatnije imati za posledicu opsednutost prekomernom težinom, nisko samopouzdanje, lošu ishranu i prekomerno ili neodgovarajuce vežbanje. Gubitak težine ostvaren pracenjem rigoroznih restriktivnih dijeta je najcešce samo privremen. Mnoge dijete su suviše drasticne da bi se redovno sprovodile, nerealne su i neprijatne, fizicki i emocionalno su stresne. A vecina nas kasnije jednostavno nastavi sa starim navikama vezanim za ishranu i fizicko vežbanje. Dijete kontrolišu nas, dok mi gubimo kontrolu! Ljudi koji pokušaju da žive po navodima i pravilima dijete nauce jako malo ili ni malo o pravilnoj ishrani i o tome kako da uživaju u obrocima, fizickoj aktivnosti i jednom zdravom nacinu života. Jednostavno niko nije u stanju da do kraja života sprovodi restriktivnu dijetu, lišavajuci sebe pravog zadovoljstva zdrave ishrane i fizicke aktivnosti.

Nismo mi ti koji ne uspevamo, vec dijete!

Decenije istraživanja su pokazale da su dijete, kako one izabrane po nekom licnom uverenju, tako i dijete sastavljene od strane profesionalaca, neefikasne u pogledu dugorocnog zdravlja i gubitka ili održavanja željene težine. Kada vas vaša dijete izneveri u otklanjanju suvišnih kilograma, možda cete prebaciti sebi nešto u stilu: “ Da samo ne volim da jedem toliko…“ ili “Da sam samo moga da vežbam malo cešce…“, “ Da sam samo imao malo više volje i istrajnosti…“. Problem ne leži u nedostatku karaktera ili volje. Samo 5% ljudi koji slede neku dijetu su na kraju uspešni. Tako da vas molim da shvatite jednu cinjenicu nismo mi ti koji izneverimo program dijete, vec je dijeta izneverila nas.

Razlog zbog koga 95% svih tradicionalnih restriktivnih dijeta ne uspeva je jednostavan. Kada zapocnete niskokalorijsku dijetu, vaše telo misli da gladujete, ono zapravo postaje još efikasnije u pohranjivanju masnoca i to tako što usporava vaš metabolizam. Onog trenutka kada prekinete sa takvim nerealnim planom ishrane, vaš metabolizam je i dalje spor i neefikasan, tako da tada dobijate na težini cak i brže, iako možda sada jedete manje nego kada ste zapoceli dijetu.

Niskokalorijske dijete takode izazivaju gubitak kako masnoce tako i mišicnog tkiva u podjednakim kolicinama. Medutim, kada povratite težinu nazad, to je iskljucivo masno tkivo, a ne mišici, što ima za posledicu još sporiji metabolizam. Krajnji rezultat, teži ste nego pre dijete, telesna kompozicija vam je manje zdrava i imate manje privlacno telo.

Dijete od vas traže da se žrtvujete i to tako što cete gladovati, one vam ne dozvoljavaju da uživate u hrani koju volite. Takode vas ne uce navikama koje treba da zadržite nakon završetka dijete. Vecina dijeta vas prisiljava na kalorijski unos koji je na opasno niskom nivou. Prihvacena teorija je da ukoliko jedete manje kalorija nego što ih utrošite u toku dana gubite na težini. To je tacno sve do trenutka dok kalorijski unos ne smanjite do nivoa, koji je manji od onog koji je vašem telu potreban kako bi održalo bitne životne aktivnosti. Tada zapravo gubite cistu mišicnu masu, a ne masne naslage. Vaše telo razgraduje sopstveno mišicno tkivo, kako bi sebi obezbedilo energiju neophodnu za preživljavanje.

Tradicionalne dijete koje propagiraju znatnu restrikciju unetih kalorija, kako bi se izgubila težina nisu više prikladne. Uspeh vecina dijeta se meri prema kolicinih izgubljenih kilograma u pokušaju mršavljenja. U obzir se ne uzima kvalitet korišcenog procesa za gubljenje težine, kao ni mala verovatnoca da se kilogrami nece vratiti. Kako bi postigli dugorocno zdravlje, morate pobeci od niskokalorijskih dijeta i usredsrediti se na vama prijatnu fizicku aktivnost i pravilnu ishranu. Redovno vežbanje i konzumiranje kvalitetnih kalorija, sacinjenih pre svega od proteina i ugljenih hidrata, kao i smanjenje unosa kalorija iz loših izvora masnoca, ce vam pomoci ne samo da izgledate i osecate se bolje, vec ce i znacajno smanjiti rizik raznih oboljenja.

Širom sveta se potroše stotine miliona evra na razlicite metode “popravljanja“ ljudi. Ako bismo se više usredsredili na prevenciju i unapredivanje naših svakodnevnih navika , mogli bismo da prepolovimo troškove vezane za zdravstvenu zaštitu. Nasuprot opšte prihvacenom mišljenju, vodenje zdravog nacina života ne mora da bude teško i neprijatno, kao što i ne oduzima mnogo vremena. Ukoliko napravite postepene, jednostavne promene u ishrani i bavljenju fizickim aktivnostima, to ce sa druge strane bitno unaprediti vaše opšte i zdravstveno stanje, kao i drasticno smanjiti rizik oboljevanja.

Ukoliko želite da vaš program održavanja željene težine bude uspešan, sve što pojedete, kao i svaka fizicka aktivnost treba da vam predstavljaju zadovoljstvo. U suprotnom mali su izgledi da cete se pridržavati programa. Ovi mali, postepeni i bezbolni pomaci predstavljaju srž jednog novog i uzbudljivog životnog stila, koji je tu pred vama.

Izbacite frustracije, krivicu i restrikcije iz vašeg programa održavanja ili dostizanja željene težine, i dozvolite sebi da usvojite postepene i realne promene u životu, koje ce zdrav nacin ishrane i fizicku aktivnost uciniti izvorom stalnog zadovoljstva. Uskoro cete otkriti da je vaše telo pocinje da se transformiše i da izgledate, delujete i osecate se mnogo bolje. Želim vam puno uspeha i da uživate u koristima koje donosi zdrav i aktivan životni stil.

Vaša Jelena

Tomic Jelena
viši sportski fitnes trener i instruktor aerobika
tomic.jela@gmail.com

———————————————————————
individualni programi vežbanja * personalni treninzi

Maslinovo ulje za zdravlje i dugovečnost

Korišćenje maslinovog ulja datira još 4 – 5 000 godina pre nove ere u oblasti Egipta i Mediterana.

60-tih godina ovoga veka pronađeno je da Grci koji konzumiraju velike količine soli i masnoća ali i dosta voća i povrća žive duže od Japanaca koji koriste takođe u ishrani puno soli ali jedu hranu koja ima manje masnoća i namirnica biljnog porekla.

Grci žive duže jer ređe oboljevaju od moždanog i srčanog udara, raka creva, oboljenja kardiovaskularnog sistema. Naučnici su takođe primetili da ljudi koji žive na selu širom Mediterana retko oboljevaju od srčanih oboljenja bez obzira što unose veće količine monosaturisanih masnoća poreklom od maslinovog ulja koje sačinjava glavni sastavni deo njihove ishrane.

Korisno dejstvo maslinovog ulja na zdravlje potiču od visokog sadržaja monosaturisanih masnih kiselina i visoke koncentracije antioksidativnih supstanci. Studije su pokazale da maslinovo ulje štiti od oboljenja srca tako što kontroliše nivo LDL (lošeg) holesterola i podiže nivo HDL (dobrog) holesterola, zahvaljujući monosaturisanim masnim kiselinama. Ljudi koji uzimaju 25ml – što je dve kafene kašičice maslinovog ulja dnevno tokom jedne nedelje pokazuju značajno smanjenje LDL holesterola i povećanu koncentraciju antioksidanasa, specijalno fenola u krvi. Ne prerađeno maslinovo ulje sadrži i viši nivo antioksidanasa pre svega vitamina E i fenola u odnosu na prerađena maslinova ulja.

Maslinovo ulje se lako vari i ima zaštitnu ulogu na digestivni trakt. Pomaže kod gastritisa i čira. Potstiče sekreciju žuči i pankreasa, što samim tim smanjuje mogućnost formiranja kamenova u žučnoj kesi.

Utvrđrno je da maslinovo ulje utiče na distribuciju masti u organizmu. Monosaturisane masnoće imaju istu kalorijsku vrednost kao i druge masnoće (oko 37kJ po gramu) ali se kalorije koje potiču od maslinovog ulja drugačije raspoređuju. Poređene su dve grupe ljudi koje su pokušavale da izgube višak kilograma. Jedna grupa je pratila Mediteranski način ishrane i gubila ravnomerno višak kilograma dok je druga grupa ljudi sledila dietu sa smanjenim unosom masnoća u povećanim unosom ugljenih hidrata. Druga grupa ljudi je gubila naslage sala samo sa donjih delova tela.

Maslinovo ulje ima i druga blagotvorna dejstva na zdravlje kao što je smanjeni rizik od oboljevanja od raka dojke i debelog creva, smanjeni rizik od diabetesa kao i odložena pojava komplikacija kod insulin zavisnih diabetičara.

Ekcem

Ekcem je zapaljenski proces na koži. Reč ekcem potiče od stare Grčke reči koja ima značenje prekuvan, što je otprilike osećaj na koži koji se javlja usled ekcema. Ekcem se u proseku javlja na jedno dete od petoro i jednog odraslog od desetoro.

Simptomi
Koža koju zahvati ekcem je crvena, suva, hrapava, prati je svrab a nekada i bol. Može se javiti na koži bilo kog dela tela ali se najčešće pojavljuje na koži laktova i zglobova ruku, kolenima a kod beba na obrazima.

Kako olakšati simptome?

1. Nemojte se češati

2. Smanjite stres

3. Izbegavajte sve na šta sumljate da potstiče pojavu ekcema kod vas

4. Mažite mesto koje je zahvatio ekcem hidratantnim kremama

5. Koristite lekove koje vam je lekar preporučio

Različiti tipovi ekcema

Postoje dva glavna tipa ekcema – atopičan (dečiji ekcem) i kontaktni. Mnogo češći tip je atopičan ekcem. Najčešće se razvija u detinjstvu, ponekad odmah posle rođenja. Ovakav tip ekcema se pojavljuje u nekim porodicama i mnogo je češći kod onih koji u porodici imaju takođe neka alergijska oboljenja kao što je astma, polenska groznica. Koža izgleda suvo, perutavo, crveno a glavna osobina kojom se razlikuje od ojeda je hrapava koža koja može da luči i stvara krastu.

Kontaktni ekcem se mnogo češće javlja kod odraslih. Javlja sa u kontaktu sa nečim na šta je osoba alergična npr. na nikal ili usled iritiranosti kože npr. detrdzentima. Mnoge supstance mogu da izazovu kontaktni ekcem, npr. sapuni, parfemi.

Manje učestali tip ekcema je seboroični ekcem, koji zahvata vlasište i obrve a ispoljava se kao intenzivno perutanje, kao i diskoidni ekcem koji stvara kružne fleke.

Šta pogoršava ekcem?

Mnogi ljudi koji pate od ekcema smatraju da neki prouzrokovači čine da se njihov ekcem pogorša uključujući:

– emocionalan i fizički stres

– menstrualno krvarenje kod žena

– bolest

– neke namirnice

– vremenske promene

Teško je sprečiti pojavu ekcema ali je važan sastavni deo njenog lečenja izbegavanje izazivača.

Skorašnja studija je pokazala da na pogoršanje ekcema utiče bakterija Staphylococcus aureus, koja inače normalno živi na koži. Češanjem se prave ogrebotine na koži koje omogućuju ovim bakterijama da kroz njih prodru u dublje slojeve kože i iritiraju je.

Kako se ekcem tretira?
Konvencionalni lekovi za ekcem uključuju kreme i tinkture koje omekšavaju kožu, kortikosteroidnim kreme, antihistaminime, vitamin E i antibiotske kreme.

Ukoliko češete suvu kožu na mestu gde se pojavio ekcem i ostavite je ne tretiranom ona postaje sve tanja, može se lako iritirati i loše izgleda. Iako se ekcem ne može lečiti kremama se postiže da koža ostane zdrava i da izgleda dobro.

Najvažnije je omogućiti da se koža koja je zahvaćena ekcemom ne isušuje, što se postiže hidrantnim kremama i kremama kojima se omekšava koža. Kada koža zahvaćena ekcemom počne da svrbi namažite neku od ovih krema umesto da se češete.

U narodnoj medicini ekcem se leči lekovitim biljem, mastima, tinkturom, eteričnim i biljnim uljima, pijenjem kvasca, glinom, dieto-terapijom, detoksikacijom celog organizma (naročito krvi, limfe, creva i jetre), vitaminom A, C, E i B kompleksom, cinkom i petroleom.
Preporučuje se reducirana i selektivna dieta – kuvana bela riba (s dosta peršuna, belog luka i maslinovog ulja), kvasac ( 1 kafena kašičica kvasca se razmuti u 1 dl mlake vode sa jednom kafenom kašičicom šećera, pije se kada počne vrenje.

Zabranjeno je: rafinirani šećer, aditivi, jaki začini, kafa, alkohol, žitarice, soja i jaja. Te namirnice ne treba uzimati barem mesec i po dana kako bi lečenje bilo što uspešnije. Za detoksikaciju najbolji je čaj od sene ili kompot od suvih smokava i šljiva što treba uzimati 2-3 puta na dan, a pomaže i gladovanje od 1-3 dana uz uzimanje većih količina tečnostie.

Protiv svraba koža se ispira čajem od korena čička, listova koprive, listova alfije, cveta kamilice i lista pelina. Kod hroničnog ekcema čajem od listova oraha, hrastove kore i od listova koprive.

Istina o vitaminima

Svake godine se troši velika količina novca na suplemente vitamina, ali da li oni imaju tako jak pozitivan efekat na zdravlje? Mnogi smatraju da su oni dobri u preventivi mnogih bolesti ili čak da mogu da spreče neke ozbiljne bolesti kao što su bolesti srca i rak. Drugi tvrde da uzimanjem velikih doza nekih vitamina u nekim slučajevima može da bude štetno. Šta su onda prave činjenice?

Vitamin C najpopularniji od svih vitamina

Pre skoro 40 godina, jedan od najvećih naučnika 20-tog veka, Linus Pauling, dvostruki dobitnik Nobelove nagrade, napravio je revoluciju u shvatanju uloge vitamina za ljudsko zdravlje. Tvrdio je da uzimanjem velikih doza vitamina C može da se spreči čak i izleči uobičajeni grip i da kada bi svi pratili njegov savet grip bi mogao da se iskoreni. U to vreme su već mnogi naučnici odbacili ovu teoriju kao šarlatanstvo, ali je vitamin C postao u narodu toliko popularan da je dao zamaha farmaceutskoj industriji. Poslednji naučni radovi dokazuju da je ovaj veliki čovek pogrešio, vitamin C ne može da bude preventiva da se neko ne razboli od gripa, ipak olakšava simptome i ubrzava proces ozdravljenja.

Čak iako velike doze vitamina C ne sprečavaju da s neko razboli od gripa, neki tvrde da još uvek nudi mnoge druge koristi za zdravlje. On je jedan od vitamina koji pripadaju grupi nazvanoj anti-oksidansi, za koje neki smatraju da mogu da spreče bolesti kao što je rak, Alchajmerova bolest ili oboljenja srca.

U 2004-toj godini se tvrdilo da bi ljudima mogao da nedostaje drugi po redu od najpopularnijih vitamina koji spada u grupu antioksidanata – vitamin E i promovisalo se uzimanje suplemenata vitamina E.

Dok mnogi eksperti tvrde da je uzimanje čak i većih doza vitamina C i E bezbedno, postoji evidencija da jedna forma drugog uobičajenog vitamina, Vitamina A, bi mogla da bude povezana sa osteoporozom.

Novija istraživanja su potvrdila da uzimanjem većih doza vitamina iz grupe antioksidanata povećava rizik od srčanog udara. Ukoliko se dnevno uzima 800 internacionalnih jedinica vitamina E (duplo više od preporučene doze), 25mg beta karotena – koji formiraju vitamin A (što je 4 puta veća količina od preporučene) i 100gr selena (što bi bila udvostručena doza od preporučene), višestruko se uvećava rizik od srčanog udara.

Pušači koji uzimaju velike doze vitamina A uvećavaju rizik od oboljevanja od raka pluća, ljudi koji imaju polipe na kolonu ukoliko uzimaju veće doze vitamina E povećavaju rizik od oboljevanja od raka creva. Ovo se objašnjava time da ćelije raka uzimaju antioksidante i skladište ih u zidovima svojih ćelija kao zaštitu od imunog odgovora sopstvenog organizma koji želi da ih uništi. Tako antioksidansi štite ćelije raka kako ih ćelije imunog sistema ne bi uništile.

Aritmija – kada srce leprša

Problemi sa srčanim ritmom (aritmije) se javljaju usled neispravnosti u električnim impulsima unutar srca koji upravljaju ritmom kjm srce kuca. Kao rezultat se javlja da srce kuca previše brzo ili suviše sporo ili nepravilno.

Većina ljudi doživi povremeno, kratkotrajno najčešće bezopasnu aritmiju, kao što je lepršanje srca ili ubrzan rad srca. Premda ove promene u srčanom ritmu mogu da budu zastrašujuće većini ljudi je srce zdravo i nema nikakve potrebe za lečenjem. Kod jednog boja ljudi, pogotovo posle 60-te godine aritmije može da bude simptom oboljenja srca. Aritmiju tada često prati kratak dah, nesvestica, gušenje, iznenadni prestanak rada srca tokom nekoliko minuta pored pružene prve pomoći, pa je važno znati kada je aritmija ozbiljan simptom.

Aritmije se razlikuju prema tome u kom delu srca započinju i da li stvaraju nepravilan brz ili spor rad srca. Mogu biti:

Tahikardije – kada srce preterano brzo kuca.

Bradikardija – kada srce radi preterano sporo, ispod 60 otkucaja u minutu. Bradikardija nije u svim slučajevima opasan simptom, ukoliko je čovek u dobroj fizičkoj formi i srce pumpa dovoljno krvi u sve delove tela.

Učestali srčani udari – srce kuca uobičajenim ritmom ali se javljaju dodatni srčani udari između dva normalna srčana otkucaja. Ovakav rad srca ne mora da bude opasan simptom…može ga izazvati previše kofeina ili neki lekovi kao što su lekovi za smirivanje astme, premda mogu preći u opasnije tipove aritmije.

Rizični faktori

Faktori koji mogu doprineti da doživite aritmiju su:

-Koronarna oboljenja – prethodni srčani udar ili oštećnje srca

-Kardiomiopatija – oštećenje srca koje utiče na srčani ritam

-Oboljenja srčanih zalistaka – problemi sa srčanim zalistcima između komora i pretkomora srca.

-Visok krvni pritisak koji može da promeni strukturu srca i promeni električne puteve

– Sa starenjem se povećava verovatnoća nepravilnog rada seca.

– Genetska predispozicija

– Problemi sa tiroidnom žlezdom koja može da bude hipo ili hiper aktivna što može da prouzrokuje ubrzan ili usporen rad srca.

– Neuravnoteženost elektrolita kao što su minerali natrijum, kalijum, magnezijum i kalcijum mogu da menjaju način na koji srce provodi elektricitet.

Većina aritmija se smatra bezopasnom i ne leči se. Ukoliko imate diagnostikovanu ozbiljnu atitmiju i prepisanu terapiju, izuzetno je važno da je redovno uzimate i pridržavate se saveta koje vam je lekar dao.

Kukuruz prijatelj zdravlja

Kukuruz, kao namirnica dostupna tokom cele godine, mogla bi se ubrojati u sastavni deo svakog zdravog menia. Dobar je izvor mnogih nutritijenata kao što je tiamin-vitamin B1, vitamina B5, dietetskih vlakana, folne kiseline i mangana.

Ne sadrži suvišne kalorije, u svežem klipu kukuruza ima 80 do 100 kcal. Iako obiluje ugljenim hidratima, siromašan je mastima pa predstavlja dobar izvor brzo raspoložive energije. Masti koje prevladavaju u kukuruzu su višestruko i jednostruko nezasićene.

Prijatelj kardiovaskularnog sistema

Zbog velikog sadržaja dietetskih vlakana snižava nivo holesterola u krvi, ali njegovo blagotvorno dejstvo na zdravlje kardiovaskularnog sistema leži i u značajnom sadržaju vitamina B grupe koji snižavaju nivo homocistina u krvi. Homocistin direktno oštećuje krvne sudove pa snižavanjem koncentracije ovih opasnih molekula snižava rizik od srčanog i moždanog udara, ili oboljenja perifernih krvnih sudova.

Prijatelj organa za varenje

Zbog velikog sadržaja biljnih vlakana uređuje stolicu, treba ga jesti kao preventivu aka debelog creva, pomaže i kod oboljenja želutca tj. smanjuje gorušicu, pomaže kod gastritisa i čira na želutcu.

Poboljšajte memoriju

Kukuruz je dobar izvor tiamina-vitamin B1, jednim kukuruzom se zadovolji 24% od ukupnih dnevnih potreba. Vitamin je sastavni deo enzimskih reakcija vezanih za stvaanje energije a takođe igra važnu ulogu u kognitivnim funkcijama mozga jer je potreban u sintzi acetilholina, koji pretstavlja neurotransmitera neohodnog za memoriju. Nedostatak acetilholina je vezan za bolesti koji se javljaju sa starenjem kao što su senilnost i Alchajmerova bolest.

Energetski korisna namirnica

Kukuruz je pored vitamina B1 dobar izvor vitamina B5, koji je neophodan u metabolizmu ugljenih-hidrata, proteina i lipida. B5 vitamin je izuzetno koristan kada ste pod stresom kao podrška funkcije adrenalnih žlezda.

Smanjuje rizik od raka pluća

Konzumiranjem hrane bogate beta-kriptoksantina – crveno narandzastog karotenoida koga ima u velikim količinama u kukuruzu, bundevi, crvenim paprikama, narandzama i breskvama značajno smanjuje rizik od oboljevanja od raka pluća. Jedna od studija je pokazala da unošenjem ovakve hrane se kod nepušača smanjuje rikzik za 27%, dok kod pušača 37% u odnosu na pušače koji retko unose hranu bogatu ovin sastojkom.

Za razliku od drugog povrća koje termičkom obradom gube jedan deo nutritienata, kuvanjem ili pečenjem kukuruza delimično se uništava samo vitamin C, ali se oslobađaju molekuli sa antioksidativnom aktivnošću što povećava njegove zaštitničke moći. Tokom kuvanja se oslobađa ferulička kiselina, fito materija koja se nalazi samo u nekom voću i povrću, koja ima snažno antioksidativno delovanje, pa joj se pripisuju antikarcinogena svojstva.

Da sve ne bude ipak tako idilično kukuruz ima i svoju manu a to je da se nalazi u vrhu liste namirnica koje mogu izazvati alergiju, ukoliko se alergija na kukuruz pojavi treba ga potpuno izbaciti iz ishrane.

Hladne ruke i noge

Kada je telo izloženo hladnoći, pokušava da ostane zagrejano. Kako se telo rashlađuje, cirkulacija se pojačava u perifernim delovima tela – rukama, nogama, i nosu kako bi drugi delovi tela ostali topli.

Ruke i noge se hlade kada su krvni sudovi skupljeni ili blago zakrečeni, što smanjuje dotok krvi u ekstremitete. Ruke i noge menjaju boju od ružičaste preko purpurne do plave čak i pobele. Kako se zagrevaju boja se ponovo menja u normalnu u obrnutom redosledu uz osećaj peckanja.

neki ljudi se sa dugotrajnim osećajem hladnih ruku i nogu se sažive, dok nekima postane ozbiljn problem jer i tokom letnjeg perioda i u toplim prostorijama nemogu da se zagreju. Mogući uzroci su:

– Loša cirkulacija krvi zbok kardiovaskularnih oboljenja

– Rejnoldsova bolest – oboljenje koje utiče na perifernu cirkulaciju pogotovo na dotok krvi u prste ruke i nogu

– Promrzline izazvane niskim temperaturama

– Posao vezan za vibrirajuću opremu (npr. električna testera)

– Kao sporedni efekat nekih lekova

– Oboljenja usled kojih je smanjena cirkulacija krvi u sitnim krvnim sudovina kože (žene koje puše su sklone ovim oboljenjima)

– Stres

Simptomi

– Prsti na rukama i nogama postaju bledi, beli ili modri kao odgovor na hladnoću, promene su praćene peckanjem i ukočenošću, koji javlja se bol .

Simptomi zbog kojih se treba javiti lekaru:

– Posle izlaganja niskim temperaturama imate hladnu, utrnulu i ogrubelu kožu, kada prsti izgube funkciju i odsustvo bola, pojave se plikovi i ako je opšte stanje praćeno nerazgovetnim govorom i zbunjenošću.

– Ukoliko osećaj da su vam stalno hladne noge i ruke prati osećaj slabosti u rukama i nogama

– Ako uvak kada ste izloženi hladnoći ili stresu ruke ili noge postanu blede, plave pa crvene, bolne i utrnule.

Kako da pomognete sami sebi

– Prestanite da pušite, pušenje usporava cirkulaciju krvi

– Ostanite u zagrejanim prostorijama

– Nosite rukavice i termo čarape

– Nemojte da nosite tesnu obuću, povremeno mrdajte prstima čime ubrzavate cirkulaciju

– Izbegavajte napitke sa kofeinom jer on skuplja krvne sudove

– Praktikujte vežbe za relaksaciju

Ishrana bogata masnoćama pomaže u oporavku posle operacije

Doza masnoća u ishrani može da pogoduje trilionima korisnih bakterija u crevima koje mogu da smanje komplikacije posle operacije.

Eksperiment je za sada rađen samo na pacovima. Dokazano je da masnoće iz hrane stavljaju u akciju hormone koje drže zapaljenje creva u kontroli, štiteći bakterije creva.

Buurman i kolege su u istraživanju koje je prethodilo otkrili da se pacovi hranjeni masnoćma brže oporavljaju od operacija. Novo istraživanje je pokrenuto da bi se otkrilo kako masnoće utiču na brži oporavak. Otkrili su da masnoće stimulišu hormonima izazvanu produkciju acetilholina, koji je vezan za imune ćelije koje smiruju zapaljenje. Da bi dokazali vezu tretirali su jrdan broj miševa sa molekulima koji blokiraju akciju acetilholina i otkrili da masnoće nisu bile u stanju da smanje zapaljenje.

Rutinski pacijenti pre operacije moraju da se uzdržavaju od hrane kako bi se sprečila mučnina tokom anesteije, ali Wim Buurman sa univerziteta u Holandiji, koji je vodio istraživanje, tvrdi da izgladnjivanje može da liši pacijenta zaštitnih masnoća što povećava opasnost od mogućih komplikacija. Postoji jak trend u svetu hirurgije da se pacijentima nanosi šteta izgladnjivanjem pred operaciju.

Istraživači ne predlažu da ljudi počnu da žive na hamburgerima kako bi im creva bila srećna, ali smatraju da bi ovo otkriće moglo biti od koristi pacijentima.

Kevin Tracey, koji je proučavao zapaljenja sa univerziteta u Njujorku, kaže da je potreban oprez jer se ne znaju kakvi bi efekti bili kod ljudi. Nekoliko studija je pokazalo da bi masnoće mogle imati pozitivan efekat. Riblje ulje olakšava simptome ulcerativnog kolitisa.

Zaustavite svađe, uspostaviti mir

Važno je znati da su svađe i prepirke normalan sastavni deo svake veze. Svi smo mi različiti a tamo gde ima razlika ima mesta za neslaganje. Kada svađe prerastu u životni stil i ostave za sobom osećaj iscrpljenosti, povređenosti i pitanja da li treba da ostanete u toj vezi vreme je da sklopite primirje i stavite stvari na svoje mesto.

Prvi korak koji treba načiniti je da shvatite oko čega se zaista raspravljate i da proniknete u stil konflikta.

Uobičajeni konflikti – najčešća iskre zbog kojih izbijaju svađe su oko novca, seksa, posla, dece i kućnih poslova. Većina neslaganja se stvara zbog različitih mišljenja, ipak sa strpljenjem i korišćenjem osnovnih veština komunikacije mogli bi ste da pregovarate i nađete kompromis.

Nerešena bolna pitanja iz prošlosti – ponekada ljudi otkrivaju da vode bitke koje imaju mnogo više veze sa prošlošću nego sa sadašnjošću. Osećanja kao što su odbijanje ili izdaja u detinjstvu mogu da stvore vruće dugmiće za odnose u budućim vezama. Npr. ako je roditelj naglo napustio poridicu, osoba može da nađe sebe kako preterano reaguje zbog poslovnog puta svog partnera, ili ako je tokom detinjstva bio uvek teran da održava baštu može da postane veoma besan kada mu se pomene šišanje trave.

Tabu teme – ukoliko postoje u vašoj vezi, uvek mogu da prouzrokuju oluje, potrebno je da ih češće pominjete jer ako to ne radite postaće tempirane bombe. Tabu teme mogu da budu bezazlene kao zaboravljanje rođendana ili kada smatrate da partner nije bio kraj vas kada vam je bio potreban ali nekada i ozbiljno gubljenje poverenja zbog ljubavne afere.

Borite se za svoje dublje potrebe – parovi često koriste teme kao što su novac, seks ili kućni poslovi kako bi se borili za svoje dublje potrebe unutar veze. Npr. rasprava o tome koliko često vodite ljubav je skoro uvek vezana za osećaj smanjene voljenosti i brige koje su dublje potrebe u vezi.

U nekim vezama je svađa jedino vreme kada dvoje dele međusobna osećanja, za neke nosi uzbuđenje ili je koriste kao način da privuku pažnju.

Treba imati na umu da se ispod površine svađe kriju mnogo dublji razlozi koji očajno traže put da izbiju na površinu i provociraju svađe dok ne izađu na površinu.

Stil konflikta

Često se mnoge svađe odvijaju po određenim klišeima, npr. iznenada izbijaju ili se nekoliko dana postepeno grade dok ne dođe do usijanja. Da li ste se zaglavili u rutini svađe? Kao individue, mnogi od nas razviju određeni stil u svađi, naučen godinama posmatranja kako drugo rešavaju poteškoće. Ako shvatite svoj stil svađanja možete naučiti kako da se drugačije ponašate i izađete iz uobičajene rutine svađanja.

Najuobičajeni stilovi rasprave-svađa mogu biti:

Mirotvorac – ne volite rasprave , vidite sebe kao jedinog sposobnog da ohladite stvari i sortira gledišta što je pre moguće, čak i ako to znači da ignorišete svoje sopstvene potrebe ili ne iznosite svoje mišljenje.

Odbrambeni napadač – smatrate da što brže reagujete tim bolje, trudite se da sve brzo dovedete u sklad sva moguća ne slaganja, namećete svoje odluke ili pretnje kako bi ste sprečili jaču svađu – što obično ne funkcioniše.

Nežni štrajkač – taktično i uporno terate partnera da spozna vaša osećanja, ne želite da ga napadnete, nego koristite ćutanje, zanovetanje, želeći a partner primeti sam da nešto nije uredu…..ovo je spor i iscrpljujući proces.

Pun napad na protivnika – morate da se borite za svoja prava celog života i uvek ste oštri i direktni. Verovatno ste preplašeni od mogućnosti da budete povređeni i svako je neslaganje bolno iskustvo za vas.

Prigušivač sudara – bojite se rasprave i želite da uradite bilo šta kako bi ste izbegli da uđete u raspravu, radije izbegavate da izložite vašu tačku gledišta, mirno čekate da prođe oluja, ali u vama se taloži ljutnja.

Pregovatač – generalno želite da nađete mirno rešenje za probleme tako da niko ne bude povređen, mirno slušate vašeg partnera i imate puno poverenja da će tako i on razmotriti vašu tačku gledišta prema vama. Pažljivo razmatranje problema i kompromis je najbolji način da rešite zajednički problem.

Očigledno je ovaj poslednji stil rasprave najbolji i vredi ga usvojiti, konflikt je u svakoj vezi prirodan ali ne sme da bude destruktivan.

Način da poboljšate komunikaciju

Dobra komunikacija je najbitnija za postizanje mira. Najčešće se svađe stalno ponavljaju jer obe strane smatraju da nisu dobro saslušane. Važno je da pokažete partneru da ga slušate a sledeće tehnike pomažu da i on sasluša vas :

Slušajte vašeg partnera bez upadica ili izvođenja zaključaka, istražujte postavljajući pitanja kojima postajete sigurni da ste shvatili šta pokušava da vam kaže, dajte mu sva objašnjenja u vezi vaše tačke gledišta, zamislite sebe u njegovom položaju i probajte da osetite ono što on oseća i dajte mu do znanja da to radite, budite jasni u objašnjavanju svoje tačke gledišta, ako uspete da provučete humor u raspravu možda bi to bio i najmoćniji put da se sve završi u miru .

Namirnice bogate gvožđem

Anemija prouzrokovana nedostatkom gvožđa često se javlja kod dece, tinejdzerki, žena sa intenzivnim menstroalnim krvarenjima i starih ljudi. Ljudima koji pate od anemije preporučuje se ishrana namirnicama bogatim gvoždjem, pored suplemenata gvožđa koje prepisuje lekar.

Na apsorpciju gvožđa iz namirnica utiču mnogi faktori. Njegoa apsorpcija pre svega zavisi od forme gvožđa koja se nalazi u naminicama, pa se tako gvožđe koje se nalazi u namirnicama životinjskog porekla mnogo bolje adsorbuje od formi gvožđa koje se nalaze u povrću.

Namirnice u kojima ima najviše gvožđa životinjskog porekla su: svinjska, pileća, goveđa dzigeica, ostrige. Namirnice koje nisu životinjskog porekla a sadrže velike količine apsortivnog gvožđa su : žitne cerealije, kuvani pasulj i grašak, sočivo, semenke bundeve.

Nešto slabiji ali dobar izvor gvožđa su: govedina, ćuretina, škampi, sardine, pečeni krompir zajedno sa ljuskom, konzervisane špargle.

Trudnice ne bi trebalo da previše često jedu dzigeicu jer ona sadrži dosta vitamina A koji može da škodi bebi.

Apsorpcija gvožđa iz namirnica koje nisu životinjskog porekla se poboljšava ako se u istom obroku kombinuju sa namirnice bogate gvožđem životinjskog sa onim biljnog porekla.

Postoje namirnice koje poboljšavaju apsorpciju gvožđa kao i one koje zaustavljaju ili otežavaju apsorpciju. Treba izbegavati unos namirnica koje otežavaju apsorpciju gvožđa u istom obroku.

Namirnice koje predstavljaju inhibitore apsorpcije gvožđa iz drugih namirnica su : spanać, crveno vino, kafa, čaj, blitva, raven, mekinje, soja i proizvodi od soje.

Namirnice koje u kombinaciji sa namirnicama koje su bogate gvožđem poboljšavaju apsorpciju gvožđa su : citrusi (pomorandza, limun, grjpfrut), jagode, brokuli, paradajz, paradajz sok, krompir, zelene i crvene paprike, belo vino.

Unošenje 100mg vitamina C uz obroke može 100% povećati apsorpciju gvoždja.Ukoliko uz ili posle obroka unesete čaj ili kafu, smanjujete apsorpciju gvožđa od 50 do 100%.

Dan borbe protiv diabetesa

U celom svetu se svake godina 14 novembra obeležava Svetski dan borbe protiv šećerne bolesti.Ovaj datum je odabran u spomen na rođendan Fredericka Bantinga, koji je zajedno s Charlesom Bestom 1926. godine otkrio insulin, spasivši tim otkrićem brojne ljudske živote.

Svetski dan šećerne bolesti je međunarodna kampanja kojoj je cilj povećati opšu budnost i upozoriti javnost na uzroke, simptome, preventivu, lečenje i posledice nelečene šećerne bolesti.

Pretpostavlja se da od dijabetesa u Srbiji boluje 300.000 do 400.000 građana i da će se do 2025. godine taj broj utrostručiti. I pored ovako zastrašujućih podataka, država za lečenje svojih građana izdvaja najmanje od svih Evropskih zemalja. Jedino je Albanija ispod nas. Dodatan problem, kažu u Ministarstvu zdravlja, je činjenica da naše stanovištvo ide kod lekara tek kad se razboli, pa se onda izdvaja veliki novac za njegovo lečenje. Redovni sistematski pregledi stanovništva bi uštedeli mnogo novca a tako bi se sprečio razvoj mnogih bolesti i njihovih komplikacija .

Šta je diabetes?

Pod pojmom Diabetes mellitus se podrazumeva grupa metaboličkih oboljenja koju karakteriše visok nivo šećera u krvi, koji nastaje zbog nepravilnosti u sekreciji insulina ili nepravilnosti njegovog delovanja. Nivo glukoze u krvi je pod striktnom kontrolom insulina, hormona koga proizvodi pankreas. Insulin snižava koncentraciju glukoze u krvi. Kada se nivo glukoze u krvi poveća npr. posle obroka, insulin se oslobađa iz pankreasa kako bi normalizovao nivo glukoze u krvi. Kod obolelih od diabetesa, odsustvo insulina izaziva hiperglikemiju, višak glukoze se izbacuje pomoću mokraće pa je sladak urin jedan od ključnih simptoma.

Diabetes je hronično oboljenje.

Komplikacije koje nastaju tokom vremena kod obolelih od diabetesa su slepilo, otkazivanje bubrega, arterioskleroza koja vremenom vodi ka razvoju kardiovaskularnih oboljenja.

Tipovi diabetesa

Postoje dva glavna tipa diabetesa: tip1 i tip 2. Tip 1 diabetesa se još naziva insulinsko zavisnički tip diabetesa ili juvenilni diabetes. Kod ovog tipa diabetesa pankreas usled autoimune reakcije organizma nije u stanju da proizvodi insulin. Kod obolelih od diabetesa tipa 1 pronađena su abnormalna antitela, koja u stvari predstavljaju proteine u krvi koji su deo imunog sistema organizma. Ovi pacijenti da bi preživeli moraju redovno da primaju insulin.

Kod tipa 2 diabetesa, kod pacijenata pankreas stvara insulin ali neadekvatan. U mnogim sličajevima to znači da pankreas luči veće količine insulina od normalne, ali ćelije organizna imaju manju senzibilnost na insulin tj. ne prepoznaju ga. Kod ovih pacijenata jetra nastavlja da stvara glukozu bez obzira na povećanje nivoa glukoze u krvi.

Iako kod diabetesa tipa 2 postoji jaka genetska predispozicija, jedan od najčešćih uzročnika su loše navike u ishrani i gojaznost.

Dijabetes se privremeno može pojaviti u trudnoći – gestacioni tip dijabetesa, usled naglih hormonskih poremećaja, koji najčešće nestaje posle rodjenja deteta.

Simptomi diabetesa

Rani simptomi diabetesa su velika količina glukoze u mokraći, što prouzrokuje veće izlučivanje mokraće što oped vodi ka dehidrataciji. Sa dehidratacijom javlja se osećaj žeđi i povećano uzimanje vode. Javlja se gubitak telesne težine uprkos povećanom apetitu. Oboleli od diabetesa su skloniji infekcijama pre svega bešike, vaginalnim infekcijama i infekcijama kože.

Šta se može uraditi kako bi se usporila pojava komplikacija kod dijabetesa

Oboleli od diabetesa treba stalno da kontrolišu nivo glukoze u krvi, kod tipa 1 – 4 puta dnevno, ne tako česta kontrola nivoa glukoze u krvi potrebna je i kod diabetesa tipa 2. Nivo glukoze u krvi mora da bude između 70 i 120 mg/dl.

Neophodno je uvesti zdrav način ishrane i redovne dnevne vežbe.

Šta prouzrokuje preteranu debljinu?

Ljudi iz mnogih razloga postaju preterano popunjeni, ali istina je da prekomerna težina zavisi od tri glavna uzroka ili kombinacije sva tri: genetska sklonost, način ishrane i manjak kretanja.

Genetska predispozicija

Neki ljudi lako stiču prekomerne kilograme, dok drugi godinama ostaju sa istim brojem kilograma bez ikakvog posebnog truda. Ove razlike najverovarnije nastaju zbog različitih genetskih faktora.

Već je indentifikovana većina gena koje prouzrokuju preterani apetit ili odsustvo apetita, što znači da neki ljud osećaju veću glad od drugih ili moraju da jedu više da bi bili siti, što povećava šanse da postanu debeljuškasti i dobijaju kilograme.

Način ishrane

Ljudi koji biraju namirnice bogate masnoćama već u malim porcijama obroka unose puno kalorija i imaju više šanse da dobiju na težini od ljudi koji pune svoje tanjire kabastom hranom koja ne sadrži puno kalorija, kao što je hleb, krompiri i povrće. Preterano unošenje masnoća takođe uvećava rizik od kardiovaskularnih oboljenja.

Mnogi ljudi se okreću hrani kada su umorni, uznemireni ili kada se dosađuju. Uzimanje hrane na ovaj način tj kada nisu zaista gladni može da dovede do problema sa viškom kilograma. Kada se nađete u ovakvim situacijama, probajte da pronađete drugi način da poboljšate raspoloženje, pozovite prijatelja, krenite u kratku šetnju , obavljajte neki posao van kuće kako bi se udaljili od kuhonje i frižidera.

Fizička aktivnost

Ljudi koji vode aktivan život mnogo manje su podložni gojenju od onih koji veći deo vremena provode sedeći na poslu, ispred kompjutera, TV-a ili u kolima. Redovno vržbanje pomaže u kontroli telesne težine a poboljšava i zdravlje, pogotovo smanjuje verovatnoću od kardiovaskularnih oboljenja.

Debljina se ne stiče tako lako, potrebno je uneti oko 3,500 više kalorija od prosečnih potreba kako bi se dobilo 0,5kg. Manji broj ljudi dobije višeod 1 do3 kg. godišnje. Težina je promenjva od dana do dana pa bi trebalo da cilj bude da održite stabilnu težinu od nedelje do nedelje. Ako primetite konstantno povećanje težine pokušajte da stabilizujete svoju težinu dok ona ne preraste u ozbiljan problem Počnite da smanjujete količinu masnoća u ishrani i uvedite 20 do 30 minuta aktivnosti dnevno.

Konstipacija – zatvor

Pod konstipacijom se smatra ako se creva prazne ređe od 3 puta nedeljno, a većini je to komplikovano i bolno iskustvo. Drugi simptomi su osećaj nadutosti, tromosti i nelagodnosti.

Da li neko ima ili nema zatvor je teško odrediti jer dok je za neke normalno da defeciraju jednom dnevno, drugima se dešava više puta dnevno, trećima par puta nedeljno tj. sve zavisi od osobe do osobe. Kako bilo svakome se desilo da je patio od zatvora za šta je obično kriva loša ishrana i malo kretanja, tada je samo privremena i nije ozbiljno stanje.

Konstipacija je veoma često stanje, prema statističkim podatcima češće pogađa žene, zrele osobe posle 65 godine, česta je komplikacija posle operacije ili porođaja. Većina je ljudi sama leči. što se može proceniti po velikoj prodaji laksativa.

Tokom varenja hrane, kako se hrana kreće kroz kolon apsorbuje vodu formirajući otpadne produkte ili feces – stolicu. Kontrakcijama mišiča kolona, stolica se spušta ka rektumu, kada dospe do njega postaje čvrsta jer se veći deo vode apsorbuje. Suva i teška stolica se javlja kada kolon apsorbuje suviše vode usled sporih ili tromih mišićnih kontrakcija kolona usled čega se stolica previše sporo kreće ka rektumu. Najčešći uzroci konstipacije su:

– Nedovoljno biljnih vlakana u ishrani koja su zastupljena u povrću, voću i neglaziranim žitaricama a za uzvrat uzimanje hrane bogate masnoćama zastupljenih u sirevima, jajima i mesu. Rastvorljiva biljna vlakna se sporo rastvaraju u vodi i pretvaraju u teksturu sličnu gelu u crevima. Nerastvorljiva biljna vlakna prolaze kroz creva skoro potpuno nepromenjena. Oba tipa vlakana daju mekšu teksturu stolici i sprečavaju tvrde, suve stolice koje teško prolaze kroz creva.

– Nedovoljan unos tečnosti – tečnost koju unosimo dospeva i do creva čineći stolicu mekšom a pokrete creva manje oštrim. Dnevno je potrebno unositi 2l tečnosti – vodu i sokove, neka pića kao što su kola sokovi, kafa i alkohol dehidrišu.

– Nedovoljno vežbe i kretanja može dovesti do konstipacije premda lekari još uvk ne znaju na koji način. Činjenica je da se konstipacija češće javlja posle nezgode ili tokom bolesti kada je osoba duže vezana za krevet i neaktivna.

– Lekovi – neki lekovi doprinose pojavi konstipacije kao lekovi protiv bola ( pogotovo narkotici), antacidi koji sadrže kalcijum i aluminijum, neki lekovi protiv visokog pritiska, antidepresivi, suplementi gvožđa, diuretici, lekovi protiv konvulzija.

– Sindrom iritiranih creva (IBS) – ovo stanje se zove spazmatični kolon, spazam (grč) kolona utiče na kretanje stolice. Kod ovih ljudi se često smenjuje diarea i konstipacija, imaju grčeve u stomaku, gasove i često nadut stomak. IBS često može da potraje čitavog života ali nije ozbiljno stanje. Često ga pogoršava stres ali ne postoji neki specifičan uzročnik ili promena koju bi lekar mogao da otkrije u kolonu.

– Životne promene – kod žena se konstipacija često javlja usled hormonalnih promena tokom trudnoće ili kada uvećana materica pritiska creva. Kod starijih osoba metabolizam je usporen, smanjena aktivnost creva i tonusa mišića creva. Često se konstipacija javlja i tokom putovanja jer ljudi menjaju dnevne navike i navike u ishrani.

– Usled preteranog korišćenja laksativa – kretanje kolon vremenom počinje da zavisi od laksativa, tokom dužeg vremenskog perioda njihovog korišćenja moguće je oštećenje nervnih ćelija kolona što ditektno utiče na njegovu sposobnost da se kontrahuje.

– Ignorisanje potreba za defekacijom usled stresa, prezaposlenosti ili nelagodnosti od toaleta izvan sopstvene kuće može da utiče na gubitak osećaja za defekaciju.

– Specifična oboljenja kao što su neurološka, metabolička i endokrina oboljenja mogu uticati na spor rad creva. Neurološka oboljenja koja deluju na pojavu konstipacije mogu biti: multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar, povrede kičmene moždine. Metabolička i engokrina oboljenja mogu biti: dijabetes, hipo ili hipertireoidoza, uremija, hiperkalcemija.

Lečenje – tretman zavisi od uzroka, izraženosti konstipacije. U većini slučajeva promena navika i načina ishrane pomaže u olakšanju simptoma konstipacije i prevenciji.

Ishrana – u ishrani treba da bude zastupljena dovoljna količina biljnih vlakana, 20 do 35 grama dnevno. Hrana koja sadrži dosta vlakana je neglazirane žitarice, pasulj, grašak, sveže voće, povrće kao što je šargarepa, kupus. Takođe ljudi koji su skloni konstipaciji treba da ograniče unos hrane bogate mastima siromašne vlaknima kao što su sirevi, sladoled, meso, mesne prerađevine.

Promena stila života – ostale promene u načinu života koje bi mogle da spreče konstipaciju je veći unos tečnosti tokom dana u konbinaciji sa većim kretanjem i vežbama.

– Umerena konstipacija ne zahteva laksative, stanje se rešava dietom i kretanjem. Kod onih sa težim oblikom konstipacije, gde promene u načinu ishrane nisu dale rezultate lekar prepisuje laksative ali samo u ograničenom vremenskom periodu.