Kako razlikovati grip od prehlada?

6. јул 2012.

Iako su simptomi slicni, grip najcešce nastupa naglo, pa bolesnik može da odredi tacno vreme kada je bolest nastupila. – Lekova za ove infekcije nema, pa se lecenje svodi na mirovanje, uzimanje dosta toplih napitaka i vitamina C.

S hladnim danima pocela je i sezona kijavice, kašlja, glavobolje, grebanja u grlu… Respiratorne virusne infekcije ucestale su kod dece, ali i odraslih, jer se sve više vremena provodi u zatvorenom prostoru, gde se ovi virusi najlakše prenose. Oni koji obole najcešce kažu da imaju grip, jer su simptomi ponekad vrlo slicni ili isti s onima koje izaziva virus influence. Ali, kako gripa na našim prostorima ove sezone još uvek nema, obicno se radi o prehladama i oboljenjima izazvanim drugim, najcešce adenovirusima.

Jedino je imuni sistem u stanju da oslobodi organizam virusa. Prvu prepreku tim uljezima predstavlja sluzokoža, preko koje virusi moraju uci u telo. Savladaju li tu prepreku, na njih reaguju antitela nazvana imunoglobulini, koji proizvode celije ubice virusa. Ali za to treba vremena. Zato se i kaže: tri dana dolazi, tri ostaje i tri prolazi. Dakle, bilo da ih lecimo “domacim” ili pravim lekovima, virusne infekcije traju najmanje devet dana. Da bismo telu pomogli da se odbrani od virusa, prvo treba prepoznati da li se radi o obicnoj virozi ili o gripu.

Grip najcešce nastupa naglo, tako da bolesnik može odrediti sat kada je bolest nastupila. Ako se vec prvog dana jave visoka telesna temperatura, bolovi u mišicima, peckanje u grlu i ocima, suvi kašalj, šmrkanje … možete biti gotovo sigurni da se radi o gripu. I kod infekcija drugim respiratornim virusima, a ima ih više od 200 koji izazivaju slicne simptome, javlja se kijavica, glavobolja, kašalj, ali pre porasta telesne temperature.

Efikasnih lekova protiv virusnih infekcija nema, pa se primenjuje simptomatsko lecenje. To znaci da se samo ublažavaju tegobe, pa se protiv kašlja uzimaju sirupi i cajevi, protiv kijavice kapi za nos, protiv glavobolje i za snižavanje temperature, ali samo ukoliko prede 38 podeljak, aspirin. Antibiotici ne deluju na viruse, pa ih, posebno na svoju ruku, ne treba uzimati.
Kako pomoci organizmu da prebrodi sedam dana bolesti, koji ponekad, posebno u slucaju pravog gripa, mogu biti veoma teški? Pre svega, bolest valja preležati, jer grip može imati i ozbiljne zdravstvene komplikacije, pa ga ne treba olako shvatati. Posebno je opasan za decu, starije od 60 godina, hronicne bolesnike… Uzimajte dosta tecnosti i toplih napitaka. Inhalacija cajem od kamilice smanjice otecenost sluzokože nosa i sinusa, a inhalacija etericnim uljem eukaliptusa pomoci ce disajnim putevima. Vitamin C važan je za jacanje imuniteta, pa valja uzimati dosta soka od narandže, limunadu, kivi i jesti dosta paprike. Istraživanja su pokazala da je vrlo efikasan “lek” protiv viroza pileca supa.

Vakcina efikasna samo za grip

Najbolja zaštita protiv gripa je vakcinacija. Po preporuci Svetske zdravstvene organizacije ona se savetuje pre svega starijima od 65 godina, hronicnim bolesnicima, zdravstvenim radnicima i onima sa slabijim imunitetom. Ali, treba znati da je vakcina efikasna samo protiv virusa influence, dakle pravog gripa. Zato se cesto može cuti da ljudi kažu kako su se vakcinisali, a ipak oboleli od gripa, a u stvari boluju od neke druge virusne infekcije sa slicnim simptomima.

Kako pobediti jesenje depresije?

6. јул 2012.

Iako su oduvek bile poznate i u narodu i u medicini, u medunarodnoj klasifikaciji povreda, bolesti i uzroka smrti necete naci šifru za – jesenje depresije.

Još je Hipokrat u nekim svojim spisima govorio o melanholijama koje se javljaju sa dolaskom jeseni i zime. U severnim zemljama, u kojima od kraja oktobra pa tokom cele zime vlada polarna noc, uoceno je cesto intenziviranje pojave depresija. One nastaju zbog – manjka svetlosti.

Depresije i svetlost

Kod hipotalamusa, koji je emotivni centar našeg organizma, dokazana je osetljivost na svetlost. Ako grupi ispitanika uskracujemo svetlost, oni ce pokazivati depresivno raspoloženje. Takva istraživanja radena su u SAD i drugde po svetu, pre svega na zatvorenicima, ali i na dobrovoljcima. Dokazano je, dakle, da su svetlost, svetle boje i sunce faktori koji deluju protiv depresije, a sve ono što je tamno deluje suprotno, u pravcu razvoja depresije.

Genetski inzenjering

6. јул 2012.

Jezgra bilo koje somatske stanice i bilo koje diploidne stanice embriona, fetusa, djeteta ili odraslog prenosi se u oocitu i dobiva se identicni sisavac. Tehnologijom nuklearnog transfera ostvareno je kloniranje životinja (miš, zec, svinja, ovca). Ta metoda ima znanstveno, biomedicinsko i komercijalno znacenje. Kloniranjem životinja mogu se proizvesti vakcine, spašavati ugrožene vrste i razumjeti razvoj primata. Nuklearni transfer može se koristiti kod humanog infertiliteta. Zasad postoji moratorij na primjenu kod covjeka u sljedecih 3-5 godina. Po nekim anketama, samo 7% ljudi kloniralo bi se ako bi imalo tu šansu.

Kloniranje nas uvodi u drugi svijet, koji brzo može postati kaotican ako ne bude pod kontrolom. Nude se novi izazovi i otvaraju se biobanke. Zbog nestašice organa u transplantaciji, razvija se nova biotehnologija i, uz odsustvo etike, nudi neprihvatljive alternative.

Genetsko inženjerstvo ima primjenu i u stvaranju novih vrsta biljaka i životinja, dodavanjem nasljednog materijala jedne vrste drugoj i tako nastaju transgene biljke i životinje, a tako se dobivaju kvalitetnije namirnice, ali i moguci izbor za transplantaciju u medicini.
Ubacivanjem ljudskih gena u životinje postiže se odredena modifikacija, odnosno veca slicnost s organima covjeka, a time nastaju i dva problema: 1) što ako se životinje koje nose dijelove nasljednog materijala covjeka nadu na trpezi?, 2) da li se transplantacijom životinjskih dijelova u tijelo covjeka mogu prenijeti nepoznate infekcije?
Molekularna biotehnologija i genetsko inženjerstvo moraju biti pod strogom kontrolom kako bi se sprijecila svaka zloupotreba. Primjena te tehnike može biti sljedeca: mapiranje gena, kontrola genetskih bolesti, dijagnoza bolesti, lijecenje genetskih bolesti, sinteza odredenih produkata (inzulin, interferon), zamjena defektnih gena. U terapiju genima ulažu se velike nade u buducnosti. Znanje iz genetike raste, kloniranje nije više fantastika, to je mnogo više od stvaranja i radanja – to je tehnologija. Jednojajcani blizanci slicni su klonu, ali ih nitko ne doživljava sa strahom, dok o kloniranju mnogi znanstvenici imaju negativno mišljenje. Da li je kloniranje misterij života? Da li se mi to igramo Boga? Zar nije Bog stvorio Evu iz Adamovog rebra?
Kloniranje je akt egoizma jer se umnožava necija osobnost i identitet. Namjena kloniranja može biti pozitivna i negativna. Opasna je mogucnost stvaranja klona radi transplantacije organa. Tako npr. roditelji bolesnog djeteta mogu klonirati drugo dijete, koje bi bilo donator koštane srži. Klonirano dijete mora biti poštovano i voljeno kao individua sa svim svojim pravima. Druga je zloupotreba zamjena izgubljenog clana obitelji, a klon ne smije biti reinkarnacija nekog drugog. Postoji strah da bi se mogle napraviti kopije odredenih osoba (vojnici, kriminalci, diktatori, sportaši, glumci, ucenjaci), ali tu se ignoriraju utjecaj sredine i iskustvo koji sigurno utjecu na razvoj osobnosti. Klonovi su ljudi i oni se ne smiju dehumanizirati jer to nije armija identicnih automata. Klon nije vlasništvo niti itko ima pravo i privilegij nad njim. Nagomilavanje klonova, tj. osoba s istim genetskim materijalom, može utjecati na konsagvinitet i imitirati izolirane zajednice. GOdine 1997. americka je vlada zabranila rad na humanom kloniranju iz religioznih, etickih i zakonskih razloga. Debata oko kloniranja tek je zapocela, a na vagu se stavljaju dva utega – individualna šansa i zaštita javne sigurnosti i interesa.

Deca sa dva oca

Najnovija dostignuca suvremene medicine i genetskog inženjeringa pružaju do sada nevjerojatnu mogucnost – da se dijete stvori od genetskog materijala dva muškarca, bez ikakvog genetskog sudjelovanja žene. Škotski ucenjak Kalum Maceler, profesor bioetike i biokemije na univerzitetu u Edinburgu, istražujuci u domeni genetskog inženjeringa, izjavio je: Na putu smo stvaranja muških jajnih stanica, pomocu kojih ce dva muškarca moci biti roditelji djeteta, bez ikakvog genetskog sudjelovanja žene. Što se tice humane reprodukcije, za sada je problem zakonske prirode, mada postoji izvjesna mogucnost da se slicne metode odobre u okviru legislative kojom se regulira humani genetski inženjering i slicna istraživanja – s tom razlikom što se tu radi o procesu kloniranja u kome ce se koristiti iskljucivo muški genetski materijal. Tehnicki slican postupak proveo bi se i kod humane reprodukcije. I u tom bi se slucaju koristila ženska jajna stanica donatora, ali samo kao stanicna sredina, jer bi njen genetski materijal, sadržan u nukleusu, bio otklonjen, a usaden nukleus spermatozoida, cime bi se stvorila muška jajna stanica. Ona bi u potpunosti podsjecala na žensku jajnu stanicu i, kao i svaka druga, sadržavala bi polovinu potrebnog broja kromosoma, s tom razlikom što bi nosila genetsko naslijede muškarca ciji je nukleus transplantiran. Dalji postupak ne bi se razlikovao od klasicne in vitro oplodnje – takva izmijenjena jajna stanica jednostavno bi se oplodila spermatozoidom drugog muškarca, koji nosi nedostajucu polovinu broja kromosoma. Na taj nacin dobivamo zametak od genetskog materijala dva muškarca ili, jednostavnije receno – buduca bena imala bi dva oca.

Ostaje neophodnost nalaženja žene, suirogat – majke, koja ce iznijeti trudnocu s dobivenim zametkom, kao i žene koja ce biti donator originalne jajne stanice. Ta procedura može se izvršiti samo ako bar jedan od dva spermatozoida namijenjena takvoj oplodnji sadrži X-kromosom, jer u suprotnome ne bi došlo do oplodnje (poznato je da jajna stanica uvijek sadrži X-kromosom, dok spermatozoid može imati X i Y-kromosom, što zapravo odreduje spol djeteta – XX kombinacija daje ženski spol, XY muški spol, a kombinacija YY ne postoji).
Za sada je to samo teorija, ali u dosadašnjim eksperimentima na životinjama, gmazovi i ptice uspjeli su se razviti na taj nacin iz oplodenih muških jajnih stanica. U razvoju sisavaca stvorenih na taj nacin uoceni su odredeni poremecaji i nenormalnosti za koje se ispostavilo da su prouzroceni nedostatkom odredenih komponenti genetskog materijala, koje postoje samo u ženskoj DNA (u nukleusima ženskih jajnih stanica).

Embrion od genetskog materijala dvije majke lakše je stvoriti, jer je to jednostavna oplodnja jedne jajne stanice genetskim materijalom druge jajne stanice (pri tome se dobiva uvijek XX-kombinacija, odnosno ženski zametak). Dr. Macelar kaže: Vrijeme u kome ce taj postupak biti standardna praksa uopce nije tako daleko kako to sada izgleda. Takve vijesti svakako ohrabruju homoseksualne parove da slobodnije istupaju sa svojim zahtjevima da imaju djecu, bez obzira na svoje homoseksualne sklonosti. Do sada su rijetki parovi uspijevali dobiti odobrenje da usvoje dijete, ali sada se otvara potpuno nova mogucnost za njih – da, bez obzira na to što su partneri istoga spola, imaju vlastito zdravo dijete, koje je zapravo njihova genetska kombinacija, bez miješanja s genetskim materijalom donatora. To predstavlja znacajnu eticku dilemu, povrh postojece dileme vezane za genetski inženjering sam po sebi. O tome tek treba razmišljati, ali to je veoma bliska buducnost. Ne tako davno svi su mislili da je medicinska tehnika koja je kasnije upotrijebljena za stvaranje ovce Dolly samo znanstvena fantastika. Sada je ona veoma realna i ona se i dalje razvija pa je zakonodavstvo mora pratiti. Bila bi greška ne obuhvatiti i muške jajne stanice u isto vrijeme, jer one su naša bliska buducnost. Pri tome, naravno, moraju biti podrobno razmotrena i sva eticka, filozofska i teološka pitanja i dileme.

Mijenjanje nasljednog materijala

Danas je u svijetu poznato oko 3000 nasljednih bolesti, od kojih su najrasprostranjenije talasemija, anemija srpastih stanica, cisticna fibroza, mišicna distrofija, hemofilija i dr. Lijeka protiv tih bolesti nema, a pacijenti tretirani simptomatskom terapijom umiru, i to najcešce mladi. Razvojem molekularne biologije i genetskog inženjeringa omoguceno je identificiranje oštecenog nasljednog materijala (gena) kod tih bolesti, izoliranje zdravog gena i razvoj metoda za njegovu inkorporaciju u ošteceni kromosom (genska terapija).
Dosadašnji nacin lijecenja nasljednih bolesti, koje se manifestiraju nefunkcionalnim stanicama u krvi, bazirao se na zamjeni koštane srži oboljelog. Transplantacijom koštane srži zdravog covjeka u bolesnog, prenose se i maticne stanice koštane srži, koje teoretski sada mogu i doživotno opskrbljivati krv oboljelog zdravim krvnim stanicama. Medutim, osnovni je problem pri tom tretmanu problem odbacivanja transplantata, kao i razarajuce djelovanje transplantiranih limfocita na organizam u koji su uneseni. Smisao genske terapije tih bolesti bio bi u tome da se od oboljelog uzme njegova vlastita koštana srž, da se u maticne stanice koštane srži ubaci zdravi gen i da se potom tako tretirana ozdravljena koštana srž vrati u oboljelog. Da bi taj proces bio ucinkovit, da bi se u što veci broj stanica ubacio željeni gen, koriste se retrovirusi. Kada se jedanput integrira u kromosom, retrovirus koristi stanicne mehanizme za umnožavanje i izlazak iz stanice, ali ona stanica koja je jednom integrirala retrovirusni kromosom, zauvijek ga nosi u sebi i pri svim diobama, sve kcerke stanice nasljeduju i integrirani retrovirus. Taj prirodni put integracije stranog nasljednog materijala iskorišten je u genskoj terapiji za konstrukciju defektnih retrovirusa koji mogu dati samo jedan ciklus infekcije u kojima je veci dio nasljednog materijala uklonjen i zamijenjen npr. humanim genom. Ta terapija, iako je u laboratorijima konstruiran citav niz defektnih gena i na njima ureden velik broj eksperimenata na miševima, psima i majmunima, nailazi na mnoge poteškoce. Postoji npr. vjerojatnost da, pored svih poduzetih mjera zaštite, virus nastavi svoj infektivni ciklus i inficira cijeli organizam. Takoder, prilikom ugradnje u kromosom stanice, virus može aktivirati neke nepoželjne gene i izazvati fatalne posljedice. Drugi je problem eticke prirode pri promijeni nasljednog materijala covjeka (kreacije covjeka): smijemo li dirati u nasljedni materijal covjeka, pa makar samo u pojedine stanice, tako da se ta intervencija izvana ne prenese na njegovo potomstvo? Tim postupkom medicina ulazi u novu eru. Prodrla je duboko u stanicu, do kromosoma i stvorila mogucnost lijecenja defekata na samom nasljednom materijalu.

Kloniranje – cuda genetike

6. јул 2012.

Tempo života vas iznova gazi? Frustrirani ste, umorni, osjecate se kako više niste u stanju nositi se sa životom? Ako je odgovor da, onda znajte da niste sami.

Milijarde osoba, narocito stanovnici gradova osjecaju da je život postao vrtoglava i iscrpljujuca jurnjava. U knjizi ‘Why Am I So Tired?’ Stoji: Suvremeni život pun je napetih situacija za koje se prije nije znalo. Uz stare vjecne izvore stresa sad treba stici na avion, obaviti sve u roku, odvesti djecu na vrijeme u vrtic ili školu, vratiti se po njih, cekati u redu…Popis je beskonacan. Zato nimalo ne cudi što se mnogi slažu da su umor i stres pošat našeg vremena.

Suvremena istraživanja pokazuju da stres može oslabiti imunološki sustav omogucavajuci da osoba postane podložna brojnim zaraznim bolestima. Pa iako se, strogo gledano, od samog stresa ne razbolite on povecava mogucnost da do bolesti dode. Narocito snažni dokazi upucuju na vezu izmedu stresa s jedne i prehlade, gripe i herpesa s druge strane. Naime oslabljeni imunološki sustav postaje laka žrtva virusima koji i inace napadaju organizam.

Biološki mehanizmi koji dovode do smanjena imuniteta još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni no neki teoretiziraju da hormoni koji jure krvotokom jer nas pripremaju na akciju u stresnoj situaciji istovremeno koce funkcioniranje imunološkog sustava. Ovo obicno nije razlog za zabrinutost jer se ti hormoni samo privremeno zadržavaju u krvotoku. Ipak, u slucaju dugotrajnog i intenzivnog stresa imunološki sustav može biti oslabljen do te mjere da organizam postane podložan bolestima. Da kronicni stres je poput polaganog otrova.

Abnormalan stres strucnjaci dijele u tri grupe:

Akutni stres je produkt napetosti koje život svakodnevno donosi I cesto se javlja u neugodnima situacijama koje treba razriješiti. Buduci da su one slucajne I prolazne takav se stres obicno lako nadvladava. Pa i ljudi koji upadaju iz jedne krizene situacije u drugu kod kojih je kaos postao sastavni dio osobnosti mogu se nositi sa njim no ne I bez posljedica po sebe i ljude oko sebe.

Kronicni stres dugotrajnog je karaktera. Žrtva kronicnog stresa više ne vidi izlaz iz stresne situacije, poput siromaštva, nezadovoljavajuceg posla, nezaposlenosti, nesredenoj obiteljskoj sitiaciji, brizi za onemocalog rodaka… No koji god da je uzrok kronicni stres razara svoju žrtvu iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. A jedan od najgorih karakteristika kronicnog stresa jest to da se ljudi na njega naviknu, više se ni ne obaziru buduci da im on predstavlja stari, dobro poznati, a ponekad gotovo i ugodan osjecaj.

Traumatski stres posljedica je neke teške tragedije, kao što je silovanje, nesreca ili prirodna katastrofa, a mnogi ratni veterani svakodnevno se suocavaju s njim. Simptomi traumatskog stresa mogu ukljucivati živo sjecanje na traumu, I to cak mnogo godina kasnije, zajedno s povecanom osjetljivošcu na relativno nevažne dogadaje. Ponekad se kod osobe koja pati od takvog stresa može dijagnosticirati bolest koja se naziva posttraumatski stres (PTS).

Kako se boriti?

Što uciniti u borbi protiv stresa? Reci nekome tko je izrazito osjetljiv na stres da se jednostavno opusti isto je kao da osobi koja pati od nesanice kažete da jednostavno zaspi. Iako ne treba ici u krajnosti i tvrditi da se optimizmom i pozitivnim razmišljanjem bolest može izlijeciti – što dovodi do posvemašnje konfuzije i pogrešnog razumijevanja do koje mjere um može utjecati na bolest i što je još gore da se u ljudima izaziva osjecaj krivnje zbog toga što su bolesni kao da je bolest posljedica osobne moralne ili duhovne slabosti – no nešto se svakako može uciniti.

Stres ce uvijek biti prisutan u našem životu pa dakle ono cime se treba pozabaviti jest naša reakcija na stres. Pri tome imajte na umu slijedece:

Vodite brigu o sebi

Pazite što jedete. Zdrava ishrana ukljucuje bjelancevine, voce, povrce, žitarice i mloijecne proizvode. Cuvajte se rafiriranog brašna i zasicenih masti. Pazite na to koliko konzumirate soli, rafiniranog šecera, alkohola i kofeina. Poboljšate li svoju ishranu možete biti jaci pred udarima slijedeceg vala stresa.

Vježbajte. Umjereno ali redovito vježbanje, neki preporucuju 3 put na tjedan, ojacava srce, poboljšava cirkulaciju, snižava kolesterol i umanjuje šanse da osoba dobije srcani udar. Osim tog vježbanje unaprijeduje osjecaj zadovoljstva i zbog endorfina koji se osobadaju prilikom napornih aktivnosti.

Budite naspavani. Nedovoljno sna dovodi do iscrpljenosti i smanjuje sposobnost nadvladavanja stresa. Ako imate problema sa spavanjem, pokušajte da uvijek u sito vrijeme idete u krevet i da u isto vrijeme ustajete. Neki preporucuju da bi se popodnevno spavanje trebalo ograniciti na 30 minuta, tako da se nocu ne budite.

Organizirajte se. Ljudi koji su u stanju zagospodariti svojim vremenom puno se lakše nose sa stresom. Da bi se organizirali, prvo odredite koje su vam odgovornosti od najveceg znacaja. A zatim napravite raspored kako ih ne bi previdjeli.

Zadržite zdrave odnose s drugima

Pronadite podršku. Tijekom stresnih perioda, oni koji su okruženi prijateljima barem su donekle zašticeni od mogucnosti da stres njima zagospodari. Pronaci samo jednog pouzdanog prijatelja kojem se možete povjeriti može uvelike pomoci.

Riješite sukobe. Mudrost koja se sastoji u brzom riješavanju razmirica umjesto u akumuliranju gnjeva pokazuje se na primjeru studije kojom je bilo obuhvaceno 929 osoba koje su preživjele srcani udar. Kod onih koji su bili izrazito neprijateljskog raspoloženja vjerojatnost da unutar 10 godina nakon prvog infarkta umru od srcanog zastoja bila je 3 put veca nego kod onih koji su blage cudi. Autori ove studije isticu da iako izgleda da je gnjev najjaci fator, svaka intenzivna negativna emocija, poput ljubomore, koja izaziva kolanje velike kolicine stresnih hormona kroz tijelo može imati isti efekt.

Pronadite vremena za obitelj Nažalost, povezanost gotovo da je išcezla iz mnogih domova. Primjerice, mnoge studije ukazuju da zaposleni bracni parovi dnevno provode u prosjeku tek 3,5 minuta igrajuci se sa svojom djecom. Doista šteta jer obitelj predstavlja ogroman izvor podrške. Obitelj vam daje bezuvjetno ekskluzivno clanstvo u grupi za pružanje emocionalne podrške koja vas doista pozna i koja vas, bez obzira na sve, voli, pišu strucnjaci o kontroli stresa.

Uravnotežite svoj život

Budite razumni. Osoba koja se neprestano forsira do granica svojih fizickih i emocionalnih snaga glavni je kandidat za iscrpljenost i mogucu depresiju. Kljuc je uravnoteženost. Naucite ne prihvacati obveze koje prelaze ono što u razumnoj mjeri možete uciniti i ne usporedujte se s drugima.

Pronadite vremena za relaksaciju.

Da uravnoteženo uživanje može osvježiti tijelo i pomoci u ublažavanju stresa ne treba objašnjavati no ova se stavka tako cesto zaboravlja ili tjera do druge krajnosti da i pretjerana zabava postaje izvor novog stresa.

I na koncu ucite iz teških okolnosti koje su vas zadesile i ne osudujte se odmah. Istina, da bi se smanjio stres, potrebno je obicno više nego tek slijediti neku jednostavnu formulu. Cesto je potrebno iz temelja promijeniti nacin razmišljanja. Naprimjer, osoba možda mora nauciti nove nacine kako da reagira na svoje okolnosti tako da je one ne svladaju. A u nekim slucajevim zbog ucestalosti ili intenziteta stresa, trebat ce potražiti odgovarajucu lijecnicku pomoc.

Dakle nada postoji. Na koncu vecina ljudi uspijeva izlaziti na kraj sa životnim pritiscima. Dakako rijetki su oni koji to uspijevaju ciniti radosno, no za to je potrebna posebna vrsta mudrosti tj. duhovnosti.

Otkriveno podrucje mozga koje kontrolise strah

6. јул 2012.

Portorikanski su znanstvenici kod štakora otkrili dio mozga koji kontrolira osjecaj straha, a pretpostavlja se da to moždano podrucje kod covjeka funkcionira na slican nacin, tvrde biolozi iz Visoke škole za medicinu u Ponceu u strucnom casopisu Nature.

Prema tome, elektromagnetska stimulacija tog podrucja mogla bi pomoci pacijentima koji pate od strahova. Znanstvenici Mohammed Milad i Gregory Quirk najprije su prestrašili štakore: pustili su im odredeni ton, a zatim su iz ‘pecnuli’ elektricnim udarom. Nakon nekoliko ponavljanja sisavci
bi se ukocili od straha cim bi zaculi ton. Kada su, nakon toga znanstvenici odsvirali ton nekoliko puta uzastopno, ne ‘pecnuvši’ pritom štakore, oni su se sve manje bojali. Pri tome bi se aktiviralo odredeno podrucje u mozgu i to najjace kod onih životinja kod kojih je strah nestao posebno brzo. Tu razgradnju straha znanstvenici su mogli izazvati i umjetno. Uz pomoc elektroda aktivirali su to podrucje mozga u prethodno prestrašenih životinja koje nakon toga vec pri prvom ponovnom slušanju tona nisu osjecale strah.

Slican bi ucinak terapeuti mogli postici kod pacijenata koji pate od strahova, isticu znanstvenici. Pomocu tzv. transkranijske magnetske stimulacije izvana se aktivira podrucje protiv straha.

Bakterioterafija Sve cesci nacin lecenja

6. јул 2012.

Na našem tijelu, i u njemu, živi deset puta više bakterija nego što mi imamo stanica, a njihovu ljekovitu
snagu otkriva i sve više lijecnika. Ti maleni sustanari katkad uzrokuju bolesti, ali nam isto tako i pomažu, primjerice u probavi, jer uzrocnike bolesti drže na udaljenosti, a imunološki sustav poticu na rad. Zato laktobacili i bifidobakterije vec dugo plivaju u probiotickom jogurtu, a njihovu ljekovitost koristi i sve više lijecnika, istice znanstveni casopis Bild der Wissenschaft.

Londonski znanstvenici predvodeni Aloysiusom D’Souzom nedavno su analizirali nekoliko studija koje odgovaraju na pitanje mogu li probioticke bakterije štiti crijevnu floru od razarajucih ucinaka antibiotika. Oni su zakljucili da su pacijenti koji su uz antibiotike dobivali i takve bakterije, u približno 40 posto slucajeva rjede patili od proljeva. Bakterije su vjerojatno nadomjestile oštecenu crijevnu floru.

No, ti mali pomagaci mogli bi potisnuti i klice koje uzrokuju bolest ili ojacati obranu tijela. Tako su švedski lijecnici djecu oboljelu od upale srednjeg uha lijecili sprejevima za nos koji su sadržali streptokoke. Te su bakterije uspješno štitile mališane od ponovnog obolijevanja. Drugi su lijecnici upalu debelog crijeva i mjehura lijecili pomocu probiotickih bakterija. Mikrobi su pomogli cak i u terapiji alergija uzrokovanih hranom, raka te smanjene razine kolesterina u krvi.

Takvo je lijecenje svedeno na jedan pojam – bakterioterapija. Probioticke bi bakterije mogle djelovati i kao prevencija u nastanku bolesti. Tako, primjerice, Jeffrey Hillman sa Sveucilišta na Floridi predlaže da se bakterijski sprej koristi u prevenciji zubnog karijesa.

Kanadanin Gregor Reid testirao je zaštitno djelovanje laktobacila kod štakora: glodavcima je na ranu stavio zlatni stafilokok koji uzrokuje gnojenje. Nekim je životinjama još dodatno dao i zaštitne laktobacile. Upale rana bile su znatno rjede. Korisne bakterije morale bi biti ucinkovite ponajprije kada zakažu antibiotici, predlažu znanstvenici. Medutim, baš kod zlatnoga stafilokoka postoje mnogi sojevi otporni na nekoliko antibiotika.

Znanstvenici su i kod djece uspjeli dokazati zaštitno djelovanje bakterija. Finski znanstvenici davali su stotinama djece probioticko mlijeko. Ta su djeca rjede patila od bolesti dišnog sustava nego njihovi vršnjaci koji su pili obicno mlijeko. Nutricionisti tvrde da bi samo mlijeko za dojencad moralo djelovati probioticki. Osim korisnih bakterija, nadomjestak za majcino mlijeko može sadržavati i tvari koje poticu rast takvih mikroba u crijevu mališana. Uzor za to znanstvenici su našli baš u majcinom mlijeku: ono sadrži faktore koji poticu rast, a koji djeluju tako da se zaštitne bifidobakterije nastanjuju u crijevu bebe vrlo rano. Možda baš zbog toga dojena djeca rjede obolijevaju od crijevnih infekcija nego djeca hranjena na bocicu.

Znanstvenik Gregor Reid ide još dalje. U jednom provokativnom clanku predlaže da se novorodencad odmah nakon rodenja ‘opremi’ zaštitnim bakterijama te im se tako na stanovit nacin pruži doživotna zaštita. Glavni problem s probiotickim bakterijama je u tome što se one teško nastanjuju jer vec postoji odredena crijevna flora. Znanstvenici pretpostavljaju da se bakterije jogurta kod zdravih osoba uglavnom iznova izlucuju. Crijevo novorodenceta medutim, još je neosvojen teren, cije naseljavanje lijecnici ne bi smjeli prepustiti slucaju, upozoravaju Reid i njegovi suradnici.

LJUDSKI GENOM: priroda ili vaspitanje?

6. јул 2012.

Otkrice ljudskoga genoma omogucit ce istraživacima brzo napredovanje u tumacenju odnosa izmedu gena i ponašanja.

Otkrice da imamo mnogo manje gena nego što se ocekivalo pokazuje kako utjecaj okoline ima mnogo vecu ulogu u našem razvoju nego što se dosad mislilo.

Odgovor na pitanje kako se razmjerno malen broj gena pretvara u nevjerojatno složeno ljudsko bice bit ce jedan od glavnih izazova buducnosti.

Sad imamo popis dijelova (ljudskoga tijela), rekao je sir John Sulston, voditelj britanske skupine znanstvenika koja je sudjelovala u otkrivanju genoma.

Sad moramo otkriti što su, moramo otkriti u kakvom su medusobnom odnosu te kako kontrola tih interakcija gradi naša tijela.

Istraživaci predvidaju da ce dobiveni podaci otkriti neke tajne o tome kako geni utjecu na ponašanje. No, upozoravaju da se ne bi smjelo isticati tvrdnje kako odredeni gen može biti uzrokom zlocina, homoseksualnosti ili sjajnih sportskih uspjeha.

Dr. Craig Venter, voditelj privatne tvrtke koja sudjeluje u dešifriranju ljudskoga genoma, rekao je kako ideja o genetskoj zadanosti, odnosno ideja da covjekom upravljaju geni, zabluda.

Moramo izbjegavati dvije zablude, napisali su dr. Venter i njegovi suradnici u casopisu Science. Determinizam, ideju po kojoj su sve osobine nekog covjeka ‘zapisane’ u genomu. I redukcionizam, ideju da je sad, kad je potpuno otkrivena ljudska sekvenca, samo pitanje vremena kad ce objašnjenje funkcija gena i njihovih interakcija omoguciti opis svih uzroka ljudske razlicitosti.

Zahvaljujuci otkricu, rekao je dr. Venter, mogli bi se smiriti strahovi od kloniranja ljudi. Pokušaj kloniranja covjeka radi stjecanja besmrtnosti bio bi besmilen, rekao je.

Cijela je rasprava o kloniranju zapravo mnogo vike ni za što jer iako možete, kao što je slucaj s blizancima, imati osobu koja vam je slicna, izgledi da ta osoba ima i vašu osobnost i isti životni put vrlo su blizu nuli.

Zato ne možete fotokopirati ljude, ljudski klonovi ne mogu biti isti.

Proucavanje gena moralo bi utjecati na prepoznavanje genetskih mentalnih poremecaja, što bi možda smanjilo stigmu koja pogada osobe koje pate od depresije ili shizofrenije.

Istraživaci su blizu otkricu dijelova genetskoga koda koji neke pojedince cine sklonijima ovisnosti o drogi i alkoholu.

O arterosklerozi

6. јул 2012.

Ateroskleroza / Arterioskleroza je hronicno, degenerativno, progresivno oboljenje velikih i srednjih arterija. Ateroskleroza je proces u kome se masne substance, holesterol, produkti raspadanja celija i krvi, kalcijum i sl. talože u unutrašnjem dijelu zida krvnog suda praveci manje ili više kompaktno ispupcenje. Ovako nataloženo ispupcenje se naziva plak. Aterosklerotske promijene su lokalizovane u intimi (untrašnjem dijelu zida) arterija mada oštecuju i dublje slojeve zida arterije (tinicu mediju). Taloženju masnoca, kalcijuma i drugih substanci prethodi oštecenje sloja zida arterije – endotela. Oštecenje endotela prouzrokuju: povecan nivo masnoca u krvi , povecan krvni pritisak, pušenje, stresovi i sl.

cirkulacija arterija

Plak na intimi krvnog suda dovodi do suženja lumena (stenoze ili obliteracije) i gubljenja elasticiteta i fleksibilnosti zida arterije. Formiranje ateromatoznog plaka traje godinama. Istraživanja su pokazala da ateroskleroza pocinje u djetinjstvu i da se progresivno razvija starenjem osobe.

Plak po svojoj strukturi može biti jednostavan – tvrd plak kada se sastoji od vezivnog tkiva sa nataloženim solima kalcijuma i lipidima. Komplikovan plak je onaj u cijem sastavu osim lipida I fibroznog tkiva dominiraju elementi trombozirane krvi. Po pacijenta je opasniji komplikovani plak zbog mogucnosti da sa njegove mekane površine jaka struja krvi ponese sitne trombe i emboluse i dovede do zacepljenja (tromboze ili embolije) nekog užeg krvnog suda u srcu, plucima ili mozgu. Suženje lumena arterije i gubljenje elasticiteta zida dovodi do oštecenja i slabljenja zida arterije, aneurizme, povecanog krvnog pritiska, tromboze i embolije organa, a posledicno do slabijeg snabdijevanja tkiva i organa krvlju (ishemija). Ponekad lumen krvnog suda može biti u potpunosti zacepljen formiranim plakom ili trombom kada je onemogucen protok krvi kroz arteriju (obstrukcija) sa posledicnom ishemijom tkiva ili infarktom.

Ateroskleroza pojedinih arterija

Karotidne arterije izlaze iz luka aorte snadbijevaju glavu u mozak sa arteriskom krvlju. Glavno stablo ove arterije se zove Arterije Carotis Communis – ACC ili zajednicka karotidna arterija. Ona se grana u dvije grane: unutrašnju karotidnu arteriju (arterija carotis interna ACI) kojom se snadbijeva mozak i spoljašnju karotidnu arteriju (arterija carotis externa ACE) kojom se snadbijevaju kosti i mišici glave lica. Dokazano je da su karotidne arterije predilekciona mijesta (takozvane mete) za nastajanje ateroskleroze te se pacijentima kod kojih se otkrije ateroskelroza karotida preporucuje u pregled arterija srca koje imaju zajednicko porijeklo sa karotidama.

shematski prikaz karotidnog stabla

Ateroskleroza / Arterioskleroza karotidnih arterija dovodi do suženja lumena arterije i smanjanja dotoka krvi u mozak( insuficijencija moždane cirkulacije). Ukoliko su na ACC i ACI komplikovani –meki plakovi postoji opasnost od trombo-embolije mozga i infrakta mozga.
Kod pacijenata koji pate od vrtoglavica, nestabilnosti pri hodu, zujanja u ušima, nesvjestica, glavobolja i sl potrebno je ultrazvucnim kolor dopler duplex scan pregledom ustanoviti da li ima ateromatoznih plakova na karotidnim arterijama. Dijagnoza se postavlja pregledom vaskularnog hirurga, ultrazvucnim kolor dopler duplex scan pregledom, laboratoriskim analizama kao i arteriografijom.
Lijecenje zavisi od stepena oboljenja . Lijecenje podrazumijeva promijenu nacina života, smanjenje faktora rizika, dijetetsko – higijenski režim ishrane, endartherectomiu i hiruršku intervenciju (stavljanje grafta ili premošcenje tzv. By-pass.)

Naucnici na tragu PACEMAKERA za mozak

6. јул 2012.

Dok neki znanstvenici pokušavaju shvatiti mehaniku sklonosti epilepticnim napadajima, drugi pokušavaju pronaci nacin za njihovo predvidanje i sprecavanje, objavio je New York Times. Uz pomoc sve manjih i bržih kompjutora, znanstvenici tvrde da ce uskoro moci predvidjeti epilepticni napadaj i razviti malene implantate koji ce ih prekidati elektricnim impulsima ili u mozak uštrcavati malene doze lijeka.

Sve donedavno, znanstvenici su smatrali da napadaji dolaze iznenada, bez upozorenja. Nova istraživanja pokazala su da pocinju malom iskricom aktivnosti, a da im za punu snagu trebaju sati. Napadaji se razvijaju s vremenom, rekao je lijecnik Brian Litt, profesor neurologije na sveucilištu Pennsylvania. Oni ne pogadaju iznenada poput munje, rekao je.

Kad su znanstvenici shvatili da se napadaji sporo razvijaju, odlucili su prouciti zapise moždanih valova, elektroencefalografe (EEG), kako bi pokušali uociti njihove moguce predznake. Poslužili su im EEG-i pacijenata s epilepsijom kojima se ošteceno moždano tkivo planiralo ukloniti operativnim putem.

Standardnim metodama proucavanja EEG-a nisu uoceni nikakvi predznaci napadaja. Obrasci napadaja postali su im jasniji korištenjem metoda utemeljenih na teoriji kaosa. Znanstvenici sa sveucilišta Arizone u prosincu su objavili da mogu predvidjeti više od 80 posto napadaja korištenjem kompjutorskog programa za analizu moždanih valova utemeljenih na teoriji kaosa.

Najave epilepticnog napadaja u prosjeku su se pojavljivale više od jednoga sata prije njegova pocetka, rekao je lijecnik Leon D. Iasemidis. Kazao je ipak da proces nije savršen i da je kompjutor povremeno davao lažne uzbune.

Znanstvenici se nadaju kako bi istraživanja u tom smjeru mogla dovesti do otkrica lijeka za napadaje. Prema rijecima Iasemidisa, predvida se uredaj koji bi automatski otpuštao vrlo malu dozu lijeka protiv epilepsije ili elektricni signal koji bi blokirao napadaj. Taj pacemaker za mozak, tvrde znanstvenici, moguc je za nekoliko godina

Pregled ultrazvukom

6. јул 2012.

Ultrazvuk je zvuk frekvencije jace od 20000 Hz, koji ljudsko uvo ne može da cuje. Svojstvo ultrazvuka da se pri nailasku nailasku na površinu drugih svojstava odbije – reflektuje je iskorišceno za utvrdivanje udaljenosti površine nove sredine (obijekta) i odredjivanja oblika i karakteristika obijekta na koji je ultrazvucni snop usmijeren. Francuski naucnik Lanževenu (Langevinu) 1918 g. koji je primjenio obrnuti piezoelektricni efekat što je omogucilo kontrolisano stvaranje ultrazvucnih talasa. 1880 g. su Jacque i Pierr Currie otkrili piezoelektricni efekat to jest pojavu da neki kristali (kvarc, tumalin, barijum titanat) pod dejstvom mehanickih (npr. zvucnih) oscilacija, stvaraju elektricni napon na svojim polovima. Lanževen (Langevin) je primjenio obrnuti piezoelekticni efekat koji se ogleda u osobini piezoelekticnih kristala da u elektricnom polju podliježu deformaciji a ciji su proizvod mehanicke oscilacije to jest pretvaranje elektricnih oscilacija u ultrazvucne talase.

ultrazvucni aparat

Od tada ultrazvuk dobija široku primjenu u nauci kao što je odredivanje morske dubine, odredivanje udaljenosti obijekata, ispitivanje strukture materijala, omogucavanje hemijskih reakcija kao i široku primijenu u medicini. U medicini se ultrazvuk koristi kao dijagnosticko i kao terapisko sredstvo.

Da li je ultrazvuk djeluje štetno na živi organizam to jest na živu celiju?

Ukoliko je ultrazvuk velikog inteziteta tj. jacine on na organizam ima:

• toplotno dejstvo

• kavitaciono dejstvo

• mehanicko dejstvo

U medicini se koristi ultrazvuk slabe jacine. Eksperimenti kao i klinicko iskustvo nisu dokazali da ovaj ultrazvuk izaziva oštecenja tkiva. Komitet Svjetske Zdravstvene Organizacije je na osnovu dugogodišnjjih ispitivanja i istraživanja dozvolio primjenu ultrazvuka u medicinske svrhe. Ova metoda je bezbjedna i u medicini se može upotrebljavati u pravilnim dijagnostickim i terapiskim indikacijama. Štetno dejstvo ultrazvuka koji se upotrebljava u medicini nije dokazano.

Ultrazvuk abdomena i male karlice

Ovim pregledom se dobija uvid u stanje abdominalnih organa: jetre, žucne kese, pankreasa, bubrega, slezina, mokracne bešike, prostate, uterusa, jajnika. Zahvaljujuci jednostavnost izvodjenja pregleda i neškodljivosti, ultrazvuk predstavlja pouzdanu i efikasnu metodu u otkrivanju oboljenja abdominalnih organa. Da bi se obavio ovaj pregled pacijent ne treba da jede i pije 6-8 sati prije pregleda. Ovaj pregled se radi konveksnom sondom 3.5 – 5 MHz. Za pregled male karlice potrebno je da pacijent na pregled dodje sa punom mokracnom bešikom.

Ljubav – što je to?

6. јул 2012.

Ljubav može postati najsnažnija motivacijska sila za razvoj ili najdestruktivnija snaga u vašem životu – sve zavisi kakvu ste vrstu ljubavi prigrlili.

Ljubav, iako se opsesija cesto brka s njom, u potpunosti se razlikuje od opsjednutosti. Ljubav je obostrana i karakterizira je velika briga i dubina osjecaja za dobrobit voljene osobe.

Opsjenutost je s druge strane stanje kada strastvena ljubav podivlja. Zapocinje iskrom interesa i u pogodnim okolnostima može doseci ogroman intenzitet. Što je najbitnije opsesija se temelji na nerealisticnoj nadi o reciprocnom uzvracanju osjecaja. Pa ce tako svaka beznacajna rijec ili potez objekta (ne osobe, jer njeni osjecaji se ne uzimaju u obzir) naše neuzvracene ljubavi biti krivo protumacena kao znak ljubavi – koji drži na životu nerazumnu nadu. I najmanja povratna informacija, makar bila motivirana sažaljenjem ili taštinom rezultirat ce osjecajem euforije koja se neizbježno pretvara u ocaj i jad. Medutim i opsesija može prerasti u ljubav, naravno, tek i ako se u potpunosti ispuni.

Kako dakle prepoznati je li rijec o zavisnost ili pravoj stvari?

Zavisnost kao ljubav pojavljuje se kada je osoba u potpunosti absorbirana u voljenoj osobi (objektu) jer želi pobjeci inace besmislenoj i nesretnoj egzistenciji. Ovakva opsesija dovodi do zanemarivanja važnih aspekata vlastitog života. Duže odvajanje ili okoncanje veze može rezultirati simptomima odvikavanja slicnim kao kod ovisnika o narkoticima.

Pokušajte se zato prepoznti u ovih 6 klasicnih tipova ljubavi:

1. Eros – kada ljubavnici tragaju za nekim specificnim fizickih karakteristika, strastvena i romanticna ljubav

2. Pragma – kada se potraga za potencijalnim objektom naše ljubavi racionalno razmatra

3. Agape – temeljno nacelna ljubav koja ne ocekuje povrat, nesebicna ljubav

4. Ludus – ljubav prema ljubavi, ljubav je igra

5. Storge – slican dubokom suosjecanju, mješavina prijateljstva i ljubavi

6. Mania – oblik ovisnosti kojeg karakterizira opsesija i ekstremne promjene u raspoloženju koje se krecu od duboke depresije do euforije

Neuzvracena ljubav

Manicni ljubavnici ekstremno su posesivni i zahtjevni. I ako u vezi nisu dva jednako manicna ljubavnika najvjerojatnije ce biti vrlo nezadovoljni. Naime ni jedna druga vrsta ljubavi ne trpi njihovu pretjeranu posesivnost i duboku nesigurnost.

Literatura, glazba i filmovi neprestano oplakuju neuzvracene osjecaje, a sudeci prema psihološkim kolumnama i knjigama za samopomoc problem neuzvracene ljubavi cini se i ozbiljan i vrlo raširen. Daleko cešce nego cemo to priznati pridobiti srce osobe naših snova pokazat ce se nedosticnim i rezultirati velikim bolom.

A kada do bola dode naši osjecaji ljubavi tako se cesto deformiraju u salvu negativnih emocija. U ekstremnim slucajevim osoba ce se u nastojanju da izbjegne neizdrživ bol dovesti do samoubojstva pa cak i do ubojstva voljene osobe (ako nece biti moja nece biti nicija). No cak i u daleko blažim slucajevim neuzvracena ljubav donosi puno boli i može poremetiti svakodnevne aktivnosti. Nažalost tako važna i uobicajena ljudska reakcija nije postala tema dovoljnom broju teoretskih ni empirijskih analiza.

Klasicna neuzvracena ljubav, kako je poznata, ukljucuje situaciju u kojoj jedna osoba strastveno voli no objekt ljubavi ne uzvraca jednakom mjerom. Uvijek je u pitanju intenzivna žudnja za intimnošcu, neodoljiva kognitivna opsesija prema objektu ljubavi i produžen period patnje uzrokovan odbacivanjem i ljubomorom. Pokretacka sila nije seksualno zadovoljenje nego potreba za jednakomjernim romanticnim interesom i odanošcu.

Postoji i drugi tip neuzvracene ljubavi koja ukljucuje drugaciju dinamiku. Uglavnom je rijec o ženama koje ‘vole previše’. Iako ovo iskustvo nije iskljucivo rezervirano za ženski spol daleko je rasprostranjenije baš kod žena. Ovaj tip žena neprestano traži nesretne veze s muškarcima koji su cudljivi, loše naravi, neosjecajni ili cak zlostavljaci. Zanimljivo ali u slucaju da se muškarac reformira i pocne pokazivati ljubav i nježnost žena ga može ostaviti i potražiti novu destruktivnu vezu. Ocito je, ove žene ne zanima reciprocnost osjecaja.

Zašto? Strucnjaci smatraju da ove žene namjerno traže bezosjecajne i destruktivne osobe jer ih je iznimno negativno iskustvo iz djetinjstva ucinilo neprikladnim za bilo kakvu pravu intimnost. Najcešce su odrasle u obiteljima kod kojih je bar jedan roditelj pokazivao znakove nasilja, bezosjecajnosti ili alkoholizma. Ove žene možda žele ponovno proživljavati istu situaciju kako bi sad mogle popraviti što god da je bilo krivo tijekom njihovog odrastanja i zaraditi ljubav koja im je bila uskracena. Još jedna sila koja ih pokrece je potreba da ih netko treba, a koja im daje osjecaj samopoštovanja. Iz tog razloga preferiraju ‘nejednak jaram’ u kojem igraju ulogu spremnog mucenika.

Cilj osobe koja mora biti potrebna nije jedinstvo kao u slucaju klasicne neuzvracene ljubavi vec ispunjnje želje za potrebom, ma koliko nevrijedna i bolna veza u stvari jest.

Treca vrsta neuzvracene ljubavi manje je intenzivna pa stoga i nosi naziv Blaže neuzvracena ljubav. Nju karakterizira osjecaj percepcija da partner ne uzvraca ljubav u jednakoj mjeri. Možda se radi tek o krivoj percepciji ili je rijec o tocnom portretu situacije. U svakom slucaju može doci do osjecaja nezadovoljstva i zabrinutosti. A cak i manji osjecaji nezadovoljstva mogu dovesti do raskida bracnih/ljubavnih veza i utjecati na cjelokupni život neke osobe.

Nažalost velika vecina, onih u vezi ili onih koji za savršenom vezom tek tragaju, još nije naucilo što ljubav jest. Pokrecu nas sebicni interesi i prirodna potreba za osjecajem pripadanja no ono što od drugih zahtjevamo jest nesebicno davanje – agape.

Pusenje steti celokupnom zdravlju

6. јул 2012.

Vecina pusaca je svesna rizika koje izaziva pusenje- rak pluca, emfizem pluca, bronhitisali nisu svesni da pusenje stetno deluje na skoro sve aspekte zdravlja.

Srce

Stetno dejstvo pusenja na kardiovaskularni sistem je visestruko:

-Pusenje smanjuje HDL holesterol (dobar holesterol), cak i kod adolescenata.

-Pusenje smanjuje elasticnost aorte, najveceg krvnog suda sto povecava rizik od stvaranja krvnih ugrusaka i infarkta.

-Pusenje povecava aktivnost simpatickog nervnog sistema, sto povecava stres sistema koji regulise rad srca i krvnih sudova.

-Kod zena je povecan rizik od kardiovaskularnih bolesti usled pusenja jer ono deluje na hormone i prouzrokuje deficit estrogena.

-Oni koji puse paklu cigareta dnevno imaju skora dva ipo puta vecu verovatnocu od nepusaca da dobiju mozdani udar.

Rak

85% obolelih od raka pluca su pusaci, medjutim i ostali oblici raka se cesce pojavljuju kod pusaca. Objasnjenje za ovu tvrdnju lezi u tome sto cigarete sadrze mnogo hemikalija kancerogenog dejstva pa se ostali oblici raka mogu pojaviti usled njihovog udruzenog, kumulativnog dejstva.

Pusenje je odgovorno za 60% od ukupnog broja obolelih od raka usta, grla i jednjaka.
Pusaci imaju vise sanse da obole od leukemije, raka bubrega, pankreasa, besike.
Oko 30% cervikalnih kancera nastaje zahvaljujuci pusenju.

Kosti

Pusenje ostavlja mnoge negativne posledice na kosti. Zene pusaci imaju izuzetno visok rizik od osteoporoze kao i povecane sanse za razvoj reumatoidnog artritisa.

Ostala stetna dejstva

Pusenje povecava sekreciju kiselina, smanjuje kolicinu prostanglandina i bikarbonata sto povecava mogucnost pojave cira na zeludcu.Otezano je zaceljivanje cira na zeludcu i dvanestopalacnom crevu.

Cijanidin, hemikalija otkrivena u dimu cigareta,utice na produkciju hormona tiroidne zlezde sto povecava sanse za pojavu oboljenja tiroidne zlezde.

Okoreli pusaci imaju vise sanse za razvitak katarakte.

Pusaci izgledaju starije od nepusaca sa starenjem dobijaju vise i dublje bore od nepusaca.

Zene pusaci imaju mnogo veci rizik od neplodnosti, pogotovo ako puse vise od jedne pakle dnevno ili su pocele da puse pre 18-te godine.

Hrana koju imunološki sistem ‘ne voli’

6. јул 2012.

Imunološki sistem nije iskljucivo ukljucen u borbu protiv razlicitih bakterija, virusa, patogena, on biva aktiviran i kada konzumiramo hranu na koju smo alergicni ili koju ne podnosimo.

Reakcije na alergene u hrani mogu biti brze, anafilakticke reakcije, ili odgodjene reakcije poput osipa, migrena, slabosti, bolova u misicima… Namirnice koje najcesce izazivaju alergijske reakcije su kikiriki, kravlje mleko, soja, ali svaka osoba je jedinstvena u svojim intolerancijama i alergijama.

Procesirane namirnice te namirnice koje imaju vece kolicine pesticida ili konzervansa mogu takoder biti problematicne za imunoloski sistem. Toksicni metali, naprimer kadmij, olovo i živa, imaju imunosupresivno delovanje.

Najranija istrazivanja vezana uz ishranu i imunoloski sistem bila su fokusirana na malnutriciju (pothranjenost). Od pre je poznato da su pothranjena deca izlozenija riziku razlicitih, ponekad i po život opasnih, infekcija. Protein-energetska malnutricija negativno utice na gotovo sve komponente imunoloskog sistema.

Sadasnja istraživanja usmerena su na proucavanje pojedinih nutrijenata, njihovog deficita i suplementacije na funkciju imunoloskog sistema razlicitih dobnih skupina, osoba razlicitog socioekonomskog statusa te osoba s razlicitim bolestima i specificnim stanjima.

Zanemareni segment zivota

6. јул 2012.

Svakoga dana birajuci hranu koju jedete vi nesvjesno pravite izbor izmedu zdravlja i bolesti, dobrog raspolozenja i mrzovolje. I svakoga dana pruza vam se mogucnost da napravite promjenu koja ce vas povesti ka zdravijem i ispunjenijem zivotu.

Nemojte misliti da ste suvise stari ili suvise mladi za takav poduhvat, ili da ste nesposobni da istrajete na promjenama koje namjeravate da preduzmete. Istrazivanja su pokazala da, dvije trecine stanovnistva razvijenih zemalja, smatra da bi ih promjena nacina ishrane ucinila zdravijim, ali odbijaju da bilo sto ucine usljed nedostatka volje.

Dobro psiho-fizicko zdravlje, kao rezultat pravilne i kvalitetne ishrane, je zaista dobar i dovoljno jak motiv da vas povede na jedno zanimljivo putovanje kroz veoma vazan, a u vecini slucajeva zanemaren segment zivota – a to je ishrana.

I osnovni sastojci hrane

Da biste mogli da se bavite bilo kojim poslom (hodate, radite, sjedite pa cak i spavate) vasem organizmu je potrebna energija, a za njeno dobijanje potrebno vam je gorivo. Isto kao i automobil i vi s vremena na vreme (2, 3, pa i vise puta dnevno) morate da napunite vase rezervoare gorivom a to je – hrana. I kao sto automobil lose radi i na kraju stane kada duze vreme koristi lose gorivo, slicno se desava i u ljudskom organizmu. Zato morate nauciti da pravite dobar izbor.

Jedinica za mjerenje energetske vrednosti hrane naziva se kalorija i govori nam koliko je odredena namirnica jaka, koliku kolicinu dnevnih potreba naseg organizma moze da zadovolji. A dnevna potreba je u stvari dnevna kolicina energije koja nam je potrebna za obavljanje svakodnevnih poslova. Ili kao kod automobila: potrosnja na sto kilometara! I kao sto postoje razliciti modeli automobila koji za istu razdaljinu trose vise ili manje goriva tako i mi sami u zavisnosti od pola, godina starosti, aktivnosti i jos nekoliko drugih faktora trosimo razlicite kolicine energije.

Sastojci koji se nalaze u hrani a daju tijelu energiju su masti i ugljeni hidrati.

Pored energetskih potreba, organizam ima potrebu i za gradivnim materijalom jer neprestano gradi i zamjenjuje stare celije novim. Ovaj gradivni materijal nalazi se u proteinima (bjelancevinama).

Zbog velike vaznosti koju imaju za organizam pogledajmo malo detaljnije osobine gore pomenutih sastojaka.

Vjerovatno ste mnogo puta culi preporuku ljekara ili dobronamjerne savjete prijatelja jedite manje masno, masnoce zivotinjskog porijekla nisu zdrave, masnoca u krvi je opasna…

Da biste razjasnili eventualnu konfuziju i sebi (a i drugima) najbolje je da sami otkrijete sto se krije iza tih cesto ponavljanih fraza vezanih za masti.

Masti predstavljaju vazan sastojak hrane – daju organizmu energiju, ucestvuju u gradi omotaca svake celije i mnogih hormona i sluze za rastvaranje nekih vitamina. One su najkaloricniji sastojak namirnica kojima se hranite i 1 gr sadrzi 9 kalorija.

Iako imaju tako vaznu ulogu u organizmu, veca kolicina masnoca koje unosite je nepotrebna i ona je dio vaseg jelovnika samo zato sto daje prijatan ukus hrani koju konzumirate.

Za neupucenog i neopreznog korisnika masnoce su i vrlo opasan sastojak hrane koji ga moze odvesti u razne bolesti ukljucujuci gojaznost, oboljenje bubrega, dijabetes, srcana oboljenja kao i neke oblike raka! Pretjerano konzumiranje masnoca smatra se uzrocnikom najveceg broja degenerativnih bolesti u zapadnim zemljama!

Masti mozemo grubo podjeliti na: zasicene i nezasicene.

Zasicene masnoce

Zasicene se nalaze u zivotinjskim namirnicama kao sto su meso (stocno, zivinsko), neke vrste ribe, mlecni proizvodi i jaja.

Uticaj ovih vrsta masnoca na zdravlje je veoma veliki (i veoma stetan!) i moze se ilustrovati na primeru holesterola. Holesterol je supstanca koja se nalazi samo u namirnicama zivotinjskog porekla, slicna je vosku, a u organizmu se koristi pri metabolizmu celija i kao osnova mnogim hormonima. Kada jedete hranu bogatu zasicenim masnocama (recimo jedan lep kotlet, ili nekoliko jaja na oko), kolicina holesterola u krvi postaje veca, i time se povecava i kolicina cestica masnoce koje se nalaze u vasem krvotoku i koje pocinju da se taloze (lijepe) u zidovima krvnih sudova i da ih polako suzavaju. Sto ovaj proces, (poznat kao ateroskleroza), vise napreduje (tj. sto redovnije jedete vasu, tako privlacnu, masnu hranu), to se vasi krvni sudovi sve vise suzavaju i krv i kiseonik imaju sve vise smetnji da dodu do pojedinih tkiva i organa sto uzrokuje njihovu slabiju ishranjenost. Na kraju moze doci do potpunog zacepljenja jednog ili vise krvnih sudova. Tkiva koja su ovi krvni sudovi snabdevali krvlju i kiseonikom pocinju da odumiru i kada su u pitanju srce i mozak moze doci do srcanog napada ili izliva krvi u mozak. I tako se vas ukusni, masni zalogaj pretvorio u mjesece mukotrpnog oporavka od nekog srcanog ili mozdanog oboljenja (ako ste imali srece, jer posljedice mogu da budu i gore). Ovaj proces talozenja traje godinama i sa svojim polaganim nastupom s pravom nosi epitet tihog ubice. Moze se slobodno reci da vas redovno konzumiranje vecih kolicina zivotinjskih masnoca polako ali sigurno ubija. Pored tog sporog i opasnog procesa ateroskleroza vam takode ne dozvoljava da radite prema vasim optimalnim mogucnostima, da vam misli budu bistre i da budete u dobroj formi. I ne zaboravite: ovo je samo jedna sa spiska bolesti prouzrokovanih prekomjernim unosenjem masnoca zivotinjskog porjekla.

Medutim, evo i jedne ohrabrujuce informacije: Proces talozenja masnoca moze se spreciti pa cak i preokrenuti u suprotnom smjeru samo prostom promjenom nacina ishrane i smanjivanjem unosa zasicenih masnoca! Nezasicene masnoce u ovom procesu mogu odigrati veliku ulogu.

Nezasicene masnoce

Najcesce se nalaze u povrcu, biljnom ulju i mnogim vrstama ribe i veoma su korisne za organizam jer povecavaju izlucivanje holesterola preko debelog crijeva i tako smanjuju njegovu koncentraciju u krvi. Takode smanjuju i nivo ateroskleroze u koronarnim arterijama koje su zaduzene za ishranu srca. Medutim, i nezasicene masti treba stedljivo koristiti. U principu danas vazi pravilo da treba biti oprezan sa bilo kojom vrstom masti i namirnica koje ih sadrze!

A sada – iznenadjenje! (Trans masne kiseline)

Sto mislite koja namirnica sa velikim sadrzajem masnoca, ubjedljivo drzi prvo mjesto po stetnosti koju nanosi ljudskom organizmu? Da li je to cista svinjska mast, ili mozda neki drugi zivotinjski proizvod bogat masnocama? Odgovor ce vas mozda iznenaditi: prvo mjesto po stetnosti drze namirnice bogate tzv. trans masnim kiselinama a to su cvrsti margarini i biljne masti. Sigurno se pitate kako je to moguce kada je margarin sve do skora bio slavljen kao izuzetno zdrava i korisna namirnica. E, pa u meduvremenu su zavrsena obimna naucna istrazivanja koja su nedvosmisleno pokazala i dokazala da su masnoce iz cvrstih margarina i biljnih masti dva puta losije od zasicenih masnoca. Zasto je to tako opet mozemo vidjeti na primjeru holesterola. Uprosceno receno postoji vise tipova holesterola od kojih su dva izuzetno znacajna za nas krvotok, a to su HDL (popularno nazvan dobar holesterol koji smanjuje rizik od nekog oboljenja srca i krvnih sudova) i LDL (popularno nazvan los holesterol koji povecava rizik oboljenja srca i krvnih sudova). Pogledajte sledecu tablicu u kojoj je prikazano kako pojedine vrste masnoca uticu na nivo holesterola i sve ce vam biti jasno:

Tip masti Nivo holesterola u krvi LDL (los) HDL (dobar)

Mononezasicene (Maslinovo ulje) spusta podize

Polinezasicene (Biljna ulja) spusta ne djeluje

Zasicene (Maslac, Mast) podize podize

Trans masne kiseline (Margarin,Biljne masti) podize spusta

Dakle, trans masne kiseline koje se nalaze u margarinima i biljnim masnocama ne samo da podizu nivo loseg holesterola vec spustaju nivo dobrog! Kako je uopste doslo do toga da jedna od najzastupljenijih i najhvaljenijih namirnica dospije na jednu vrstu stuba srama? Vise rijeci o tome bice u odjeljku o margarinima i biljnim mastima.

Kofein i zdravlje srca

6. јул 2012.

Iako se istraživaci nisu u potpunosti složili oko konacnog zakljucka vezanog uz kofein, postoje razliciti dokazi da visoke doze kofeina mogu izazvati probleme sa srcem.

Kako kofein utjece na zdravlje kardiovaskularnog sistema?

Iako je potrebno još mnogo istraživanja kako bi se donijeli konacni zakljucci, neke studije sugeriraju da prekomjerno konzumiranje kofeina može povecati rizik od nekih kardiovaskularnih stanja. Primjerice, studija objavljena u casopisu Epidemiology pokazala je da konzumacija više od 5 šalica kave dnevno može uzrokovati srcani arest kod nepušaca. Ostale studije pokazale su da kofein može:

Uzrokovati nepravilan rad srca (aritmiju)

Povecati broj otkucaja srca

Povecati razinu hormona stresa

Ponekad povecati krvni tlak

Kriticari tvrde da je ovakvo djelovanje kofeina vidljivo samo kod osoba kojesu ili preosjetljive na kofein, ili osobe ciji organizam nije navikao na kofein jer ga prerijetko unose.
Dok se ne donesu konacne preporuke, lijecnici srcanim bolesnicima sugeriraju izbjegavanje ili barem smanjen unos kofeina. Opcenito, osobama se sugerira postupan, radije nego iznenadan prestanak unosa kofeina, kako bi se izbjegli simptomi apstinencije (primjerice ceste glavobolje).

Zitarice za dorucak

6. јул 2012.

Proizvodi od žitarica temelj su prehrambene piramide. Imaju visoku hranjivu vrijednost i obogacene su pravom kombinacijom vitamina i minerala
Žitarice sadrže malu kolicinu masnoce te su lagane za probavljanje, a lako ih se asimilira. Sadrže i vlakna koja zaustavljaju glad, reguliraju proces probave, stimuliraju peristaltiku crijeva, smanjuju razinu kolesterola. Žitarice postaju nezaobilazni dio prehrane ljudi koji paze na svoju vitku figuru.

ŽITARICE ZA DORUCAK

Pahuljice, müesli, žitarice, bogat su izvor mnogih esencijalnih vitamina, minerala i fitokemikalija.
Ljudi konzumiraju žitarice i proizvode žitarica vec barem 10000 godina. Žitarice za dorucak prehrambena navika su sve veceg ljudi. U nekim zemljama, primjerice Australiji, žitarice osiguravaju petinu dnevnih potreba za nutrijentima

SASTAV ŽITARICA

Folna kiselina, prehrambena vlakna, željezo, vitamin B6, B2, B5, folna kiselina, B-kompleks…

ZANIMLJIVOSTI

Iako je pojam funkcionalna hrana relativno nov, interes za terapijska svojstva hrane seže od samih pocetaka medicine. Isto kao što postoji piramida pravilne prehrane, tako postoji i piramida funkcionalne hrane koja ju prati.
Milijuni ljudi godišnje obolijevaju i bore se sa smrtonosnim bolestima, primjerice sa razlicitim oblicima tumora, srcanim i moždanim udarom kao i drugim kardiovaskularnim bolestima.
Ipak, prosjecan konzument dnevno jede manje od jednog obroka cjelovitih žitarica – namirnica za koje je dokazano da smanjuju rizik od navedenih bolesti te pomažu u kontroli dijabetesa i održavanju tjelesne mase.
Sjeme lana u upotrebi je vec 3 000 godina, još iz doba Babilona. Mnogi znanstvenici tijekom povijesti bili su uvjereni u ljekovitost lanenog sjemena, ukljucujuci i oca medicine Hipokrata. …

VIESTI

Prehrana bogata prehrambenim vlaknima može smanjiti rizik od srcanog udara kod žena.
Djevojke cija je prehrana bogata prehrambenim vlakima izložene su manjem riziku od preuranjene prve menstruacije, izjavili su istraživaci sveucilišta u Torontu.
Dvije studije koje su proucavale jutarnje prehrambene navike djece pokazale su da djeca koja za dorucak jedu zobenu kašu pokazuju bolje rezultate u testovima pamcenja.
Svakodnevno konzumiranje dorucka igra važnu ulogu u sniženju prekomjerne tjelesne mase i održavanju vitkosti, stoji u casopisu Obesity Research. …

Zalfija za pamcenje

6. јул 2012.

Travari koji su prije više stotina godina savetovali zalfiju za glavu i mozak znali su što rade, potvrduju naucnici koji su dokazali da ta biljka, koja se najcesce koristi kao zacin, zaista poboljšava pamcenje.

Naucnici iz Newcastle-upon-Tynea proucili su 44 zdrave odrasle osobe u dobi od 18 do 37 godina. Neki su ispitanici dobili kapsule s zalfijinim uljem, a drugi placebo od suncokretova ulja. Dobrovoljci koji su stalno uzimali kaduljino ulje imali su bolje rezultate u testovima pamcenja reci nego oni koji su bili na placebu.

Cini se da rezultati zavise i od kolicine: pamcenje se popravilo uzimanjem srednjih doza, a ne uzimanjem velikih ili malih doza zalfijinog ulja.

Zalfija je cesta u starim narodnim medicinskim tekstovima koje su znanstvenici proucili. Travar John Gerard napisao je 1597.: Posebno je dobra za glavu i mozak i ubrzava živce i pamcenje.

Evo opisa zalfije Nicholasa Culpeppera iz 1652.: Ona leci pamcenje, zagrijava i ubrzava cula.

Glavna istraživacica Nicola Tildesley sa Sveucilišta Northumbria kaže: Time se pokazuje kako je vredan bio rad starih travara i ne treba ga zanemariti samo zato što je star nekoliko stotina godina.

No prema njenim recima, studenti se ne bi smeli previše uzbudivati zbog tih otkrica. Ljude treba testirati duže kako bi se dokazalo da zalfija poboljšava rezultate na ispitu, a za to još nemamo planova, dodala je. Istraživanje je pokazalo znatnu sposobnost zalfije da pojaca neposredno pamcenje, odnosno pamcenje niza reci neposredno nakon što su ih ispitanici vidjeli. No ta biljka nema isti ucinak na odgodeno pamcenje, testirano tako da su dobrovoljci reci morali ponoviti nakon dvadeset minuta.

Bez poboljšanja odgodenoga pamcenja teško je videti kako bi uzimanje zalfije moglo pomoci ucenicima. No tu biljku vec istražuju kao potencijalni lek za Alzheimerovu bolest, na temelju starijeg istraživanja iste skupine naucnika Istraživackoga centra Medicinal Plant (MPRC), koje su sprovela sveucilista u Newcastleu i Northumbriji.

Tada je otkriveno da zalfija koci enzim acetilholinesterazu (AChE) koji uništava hemijskog glasnika s važnom ulogom za pamcenje. Alzheimerova bolest, najcešci oblik demencije što pogada oko 10 milijona ljudi sirom sveta, pracena je padom razine hemijskog spoja acetilholina.

Naucnici misle da kombinacija hemikalija u zalfijinom ulju utice na AChE. Osim toga, veruje se da zalfija ima antioksidativnih, protivupalnih i hormonima slicnih karakteristika korisnih za lecenje Alzeheimerove bolesti.

Rezultati novoga testiranja uicaja zalfije na obolele od Alzheimerove bolesti ocekuju se uskoro. To je istraživanje objavljeno u casopisu Pharmacology, Biochemistry and Behaviour, a finansirala ga je tvrtka Oxford Natural Products.

Lekovito bilje protiv stomacnih smetnji

6. јул 2012.

Problemi u radu organa za varenje mogu postati izvor najrazlicitijih tegoba, od gubitka apetita pa sve do cira. Lake smetnje prolaze same od seba a za teze treba potraziti pomoc lekara. Uzrok smetnji je cesto nervnog porekla, grcevi i gorusica javljaju se obicno posle obroka pojedenog na brzinu u napetoj atmosveri. Najvaznije je u korenu saseci uzroke svih nervoza, osim toga izbegavati masnu hranu, jake zacine, alkohol, kafu, gazirana pica i duvan. Rad organa za varenje moze se poboljsati i pomocu lekovitih biljaka: maslacka, bosiljka, koprive, angelike, kima, nane, lovora, hajducke trave.

Caj od maslacka Preporucuje se u slucaju zatvora, celulita, zutice i reumatizma.
30gr. svezih ili suvih listova maslacka, prelijete sa 1l kljucale vode, poklopite i posle 20min. procedite. Pijte 2 do 4 solje dnevno.

Caj protiv gasova 30-50gr suvog bosiljka, prelijte sa 1l kljucale vode, ostavite da ostoji 20 min, procedite. Pijte jednu punu solju caja posle glavnih obroka.

Caj koji poboljsava varenje Deluje stimulativno i koristi za bolje varenje
2gr. korena ili semena angelike prelijte 1dl. kljucale vode. Ostavite da stoji poklopljeno 5 min, pa onda procedite.

Kim za regulisanje stolice Osusite kim u pecnici, sameljite i dodajte malo ovog praha u jel pred kraj pripreme. Delovace kao odlicno laksativno sredstvo, odnosno pokretac lenjih ceva.

Caj od nane za bolje varenje20-30gr. nane, prelijte sa 1l vrele vode i ostavite da stoji poklopljeno 10 min. Procedite i pijte dnevno 3 do 4 solje, pre jela.

Lovor za bolje varenje Kuvajte nekoliko listova lovora u 2 dl vode, pet minuta. Ostavite da stoji poklopljeno 10 minuta. Pijte dve do 3 solje ovog caja posle jela.

Caj od hajducke traveKoristi se za lecenje hemoroida i protiv grceva u stomaku.
Prelijte 2-3gr. hajducke trave prelijte sa litrom kljucale vode, poklopite i procedite posle 5 min. Pijte 3 solje dnevno.

Bolesti srca i ishrana

6. јул 2012.

Postoji stara izreka koja kaže: «Ono si što jedeš».
Moderna istraživanja konstantno potvrduju da je zdravlje coveka uvelike odredeno njegovim prehrambenim navikama. Sa jedne strane, vitamini i minerali mogu biti promotori zdravlja srca i vaskularnog sistema, posebno kada se uzimaju kao deo pravilne prehrane. Cešnjak je takode pokazao zaštitnu ulogu na zdravlje kardiovaskularnog sistema, a vlakna su sastavni dio svake dobro izbalansirane i pravilne ishrane.Sa druge strane, masti i ulja, primjerice zasicene masti i tropska ulja (palmino i kokosovo) djeluju štetno jer potsticu razvoj bolesti i stanja koji utjecu na zdravlje kardiovaskularnog sustava.

Prehrambene smernice koje se odnose na održavanje zdravlja srca i vaskularnog sistema poticu na konzumciju raznolike hrane bogate kompleksnim ugljenimhidratima, vlaknima ,vitaminima i mineralima. Ishranu odlikuje nizak sadžaj soli, holesterola, zasicenih masnih kiselina te konzumnog šecera.

Novija istraživanja upucuju na to da ako u ishrani deo zasicenih masnih kiselina supstituiramo jednostruko nezasicenim masnim kiselinama, tada one mogu pridoneti smanjenju ukupnog i LDL-holesterola u krvi. Jesu li jednostruko nezasicene masne kiseline u odnosu na višestruko nezasicene kiseline u ishrani bolja supstituca za zasicene masne kiseline i u kojim promerima, još je predmet rasprave…

Šta mogu da promenim?

6. јул 2012.

Ako vaše omiljeno jelo ima suviše šecera, smanjite njegovu kolicinu za jednu cetvrtinu ili jednu trecinu. Ako je potrebno da bude dosta slatko, dodajte vanilin šecer ili slatke zacine, kao što su cimet, dumbir i slicni. Možete deo ili celu kolicinu šecera zameniti veštackim zasladivacem, ali imajte na umu da vecina peciva zahteva malo pravog šecera zbog najbolje velicine i izgleda. Povedite racuna o tome da neki zasladivaci gube na slatkoci pri izlaganju toploti.

I masnoce se mogu smanjiti za cetvrtinu ili trecinu. Medutim, vecina recepata zadržava barem malu kolicinu masnoce da bi održala ukus i hranljivost. Jedan od nacina da se smanji masnoca je da se koriste ulja i margarini bez holesterola (možete ih naci u prodavnicama zdrave hrane), kao i da koristite maslinovo ulje koje je mnogo zdravije od suncokretovog ili kukuruznog, a postoji i veliki izbor drugih ulja, kao što su sojino, susamovo… Takode, možete polovinu masnoce u pecivima zameniti, recimo, sosom od jabuka ili pireom od nekog drugog voca.

Sosove je bolje zgusnuti pireom od pirinca, povrcem ili prezlama (hlebnim mrvicama) nego zaprškom od brašna. Probajte niskokaloricni jogurt ili kiselu pavlaku sa malim procentom masti umešanim sa malo lagane supe da biste zgusnuli sos. Bolje je, umesto prženja u ulju, koristiti teflonski tiganj sa vrlo malo masnoce, u koji biste dodali malo vode ili supe za dinstanje. Ili probajte kuvanje na pari, grilovanje ili pecenje, što je još jedan od nacina kuvanja sa malim kolicinama masti.

Skinite svaki masniji deo sa mesa i kupujte takozvano posno meso: kod junetine je to (ruža, biftek, pecenica), svinjetine (pecenica), zatim manje masno mleveno meso koje cete sami izabrati pre mlevenja, procedite pripremljeno mleveno meso, zatim pilece i curece belo meso, skinite vidljivu masnocu i kožu sa mesa. Skidajte masnocu sa supa, gulaša i paprikaša. Ako je skidanjem masnoce vaše jelo izgubilo ukus, probajte da mu dodate malo putera, vina, soka limuna, zacina ili ekstrakta, sve po želji.

Kada se šecer i masnoce smanje u receptu, kalorije se takode smanjuju. Možete smanjivati kalorije u obrocima tako što cete smanjivati kolicinu mesa ili drugih proteina, a povecavati kolicinu povrca. Probajte da jedete soju kao zamenu za meso. Ona je jedini proizvod koji može svojom hranljivošcu i kolicinom proteina da zameni meso, a pri tom ne morate da razmišljate o mastima.

Ako u vašem receptu ima dosta soli i vegete, smanjite kolicinu soli. Koristite zacine za poboljšanje ukusa hrane.

Ako vaš prvi pokušaj izmene sastojaka u receptu ne uspe, nemojte odustajati. Zapamtite da se vežbom dostiže savršenstvo. Da biste bili sigurni da cete skuvati ukusno i zdravo jelo, probajte neki od recepata koje smo pripremili za vas.

1...1.9561.9571.958...1.975 Stranica 1.957 od ukupno 1.975