четвртак, јул 17, 2025
Blog Stranica 1975

Najčešći razlozi zbog kojih deca odsustvuju iz škole

Verovatno ste iskusili da vam dete nije bilo toliko često bolesno dok nije krenulo u obdanište ili školu, posle toga moglo bi vam se učiniti da je stalno bolesno. Ova pojava je normalna faza u razvoju imunog sistema vašeg deteta, koje mora da bude izloženu uticaju mnogih virusa kako bi razvilo svoju otpornost.

Četiri najčešća razloga zbog kojih deca izostaju iz škole ili obdaništa su:

1. Prehlade

Najčešće infekcije u detinjstvu su infekcije gornjih respiratornih puteva – prehlade i druge virusna oboljenja grla, nosa i sinusa. Dok odrasli podležu ovim infekcijama u proseku 2 do 4 puta godišnje kod dece se one javljaju 6 do 10 puta godišnje. Kod dece su ove infekcije češće sa izraženijim simptomima i duže traju nego kod odraslih.

Studije su pokazale da dečije prehlade ne treba tretirati antihistaminima, lekovima protiv prehlade, Acetaminophen (kao što je Tzlenol) ili ibuprofen mogu se samo koristiti da bi se snizila visoka temperatura, deci nikako ne treba davati aspirin jer može postaći pojavu Rejovog sindroma, veoma retke ali potencionalno smrtonosne bolesti.

2. Stomačni grip (gastroenteritis)
Drugo veoma često oboljenje kod dece je gastroenteritis, poznatiji kao stomačni grip. Simptomi stomačnog gripa su povraćanje i proliv koji kod male dece mogu da dovedu do dehidratacije. Simptomi dehidratacije su: intenzivna žeđ, suva usta, tamno žut urin, slabost ili letargija.

Detetu treba stalno nuditi male količine vode i hranu koja se lako vari – supe, tost, banane i pirinač, izbegavajte mlečne proizvode.

Mnogi roditelji smatraju da je bilo koja vrsta uznemirenog stomaka kod dece rezultat neke virusne ili bakterijske infekcije dok je pravi vinovnik obično lpše varenje ili konstipacija. Neku decu zaboli stomak kada se sekiraju zbog nekih događaja bilo u školi bilo kod kuće, važno je odrediti uzrok digestivnih simptoma pre nego što se prepišu određeni lekovi.

3.Crvene oči – konjuktivitis

Konjuktivitis je zapaljenje providne membrane koja pokriva beli deo oka i unutrašnju površinu kapka. veoma je zarazan kada je prouzrokovan virusima ili bakterijama . Leči se antibiotskim kapima ili mastima za oči. Tople ili hladne obloge mogu da smanje nelagodnost koje dete oseća.

4. Zapaljenje grla

Ako dete boli grlo i ima groznicu, postoji 15% verovatnoća da je ovo stanje prouzrokovano streptokokama. Ova infekcija je mnogo češće kod dece koja idu u obdanište i školske dece nego kod bilo koje druge starosne grupe. neka deca mogu da budu kliconoše, bez bilo kakvih simptoma.

Simptomi streptokokne infekcije grla su da je gutanje veoma otežano i bolno, povišena temperatura, krajnici i sluzokoža grla je crvena, otečena, prekrivena žutim tačkicama.

Ako se utvrdi da dete ima streptokoknu infekciju leči se antibioticima, nelečena streptokokna infekcija može da ima za posledicu oštećenje srca, zglobova i bubrega.

Prevencija
Patogene klice se prenose kijanjem i kašljem gde drugu osobu zaraze putem vazduha ili mogu ležati na predmetima kao što je sto, telefonska slušalica, ljudi dodirom sakupljaju parazite i ako takvim rukama dodiruju usta, nos ili oči unose ih u telo.

Jednostavan i veoma važan način da se spreče mnoge infekcije je da dete često pere ruke. Takože maramice i gelovi na bazi alkohola mogu pomoći da ruke ostanu čiste i bez vode.

Koliko dugo bolesno dete treba da ostane kod kuće?

Kao roditelj treba da pomognete sprečavanju širenja infekcije, tako što dete nećete slati u školu ili obdaničte ako ima groznicu, povišenu temperaturu, povraća ili ima proliv. Deca generalno mogu da se vrate u školu kada nemaju groznicu i povišenu temperaturu, mogu normalno da jedu i piju, odmorna su i dovoljno budni da mogu da prate nastavu i kada završe terapiju koju im je lekar preporučio.

Otpornost na bolesti dolazi sa vremenom, uprkos svim vašim naporima dete će se razboljevati tokom prvih nekoliko godina kontakta sa većom grupom dece ali vremenom će se imunost povećavati. Školska deca postepeno postaju sve manje podložna uobičajenim infekcijama i sve se brže oporavljaju od infekcija.

O migreni

Mnogi je opisuju kao jak bol koji počinje iza očiju a onda se širi i postaje sve intenzivnije, sve dok ne možete da podnesete svetlo ili buku, čak i najnežniji dodir. Posledice nepodnošljive glavobolje se osećaju i po celom telu u vidu mučnine, povraćanja, vrtoglavice, hladnih ruku, drhtavice. Migrena može da traje od nekoliko sati do celog dana.

Mnoge migrene često šalju upozoravajući signal poznat pod nazivom aura. Neko je doživljava kao trepćuće svetlo, sitne tačkice ili izlomljene linije u vidnom polju, trenutno zamračenje vidokruga, trnci u rukama i nogama, nemir, zbunjenost, nepovezan govor, senzacija čudnog mirisa.

Migrena je većim delom nasledna sklonost, pa na nju možete posumljati ako neko od vaših bliskih rođaka pati od napada migrene. Kod žena se 3 puta češće javlja nego kod muškaraca.

Migrenu provociraju razni uzročnici kao što je promena nivoa hormona tokom ovulacije ili menstroacije, loše navike ishrane, stres, hemikalije u hrani uključujući aditive i konzervanse, nizak nivo šećera u krvi. Čak i promene vremena kao i toplotni talasi mogu da izazovu migrenu.

Zna se da migrena nastaje usled spazma pa dilatacije arterija koje snabdevaju mozak krvlju. Šta suštinski izaziva spazam ostaje misterija. Ova reakcija je izgleda vezana sa hemikalijama mozga, zna se da neurotransmiter serotinin igra veliku ulogu u potsticanju migrene. Većina lekova koji olakšavaju simptome migrene rade po principu stimulisanja moždanih receptora serotinina.

U jednoj novijoj studiji je obajavljeno da je 80% pacijenata obuhvaćenih studijom koje se žalilo da ima glavobolje usled zapaljenih sinusa ustvari patilo od migrene a ne sinuzitisa, tako da bolni sinusi vrlo lako mogu da budu migrena.

FITNESS: Vežbanje na poslu

Iskorak prema napred

• Stanite ispravljene kicme, raskorak širine 15 centimetara
• Jednom nogom iskoracite napred što dalje možete, sve dok vam bedro te noge ne bude uporedno sa podom
• Koleno prednje noge ne sme da prede liniju nožnih prstiju tj. ne gurajte koleno napred
• Neka vam mišici zadnje noge budu zategnuti
• Vratite se u pocetni položaj
• Izdišite dok se vracate u pocetni položaj
• Isto ponovite i drugom nogom
• Ponovite vežbu 10-20x svakom nogom
• Ovom vežbom pogadamo mišice zadnje lože bedra i kvadriceps

Vaša Jelena

Klaric Jelena
viši sportski fitnes trener i instruktor aerobika
tomic.jela@gmail.com

———————————————————————
individualni programi vežbanja * personalni treninzi

Bradavice, kako ih otkloniti?

Bradavice su rožnate izrasline, koje se javljaju na koži i polusluznicama. Uzročnici bradavica su Human papiloma virusi, kojih ima oko 60 podtipova, pa određeni tipovi ovog virusa izazivaju različite vrste bradavica. Prema tome postoje različiti varijeteti bradavica u zavisnosti od podtipa virusa i lokalizacije promene.

Bradavice se mogu pojaviti bilo gde. Na rukama se najčešće pojavljuju obične bradavice u obliku okruglastih tvorevina nepravilne površine. Posebno mogu da budu brojne kod dece.

Kada se jave na licu, oko usana, nosa i kosmatom delu glave, često su dugačke i tanke, končastog oblika. Kod mlađih osoba na licu se često javljaju u grupama beličaste ili žućkasta zaravnjene bradavice. Kod muškaraca se ovakve bradavice lakše rasejavaju brijanjem.

Bradavice se često pojavljuju na tabanima. Mogu biti pojedinačne i mnogobrojne a pojavljuju se na mestima pritiska. Prekrivene su zadebljalim rožnatim slojevima pa se vrlo često pogrešno misli da su to žuljevi.

Posebna vrsta bradavica koja se pojavljuje na stopalima i zove myremecia su grupe bradavica usađene duboko u kožu, praćene su zapaljenjem i bolom pa prave probleme tokom hoda.

Do infekcija Humani papiloma virusima može doći korišćenjem zajedničkog kupatila i peškira, nošenjem iste obuće, u javnim kupatilima i bazenima.

Obzirom da su bradavice prouzrokovane virusnom infekcijom, organizam vremenom razvija otpornost i imuni odgovor i mnoge nestaju i bez lečenja. Za ovaj proces su potrebni meseci čak i godine. Ukoliko im se dozvoli da nestanu na ovaj način, taj tip bradavica se nikada više neće javiti kod iste osobe jer razvija otpornost na tu vrstu virusa.

Terapija bradavica zavisi od njihove vrste, veličine i lokalizacije.

Manje agresivna sredstva su keratolitici (salicilna i laktična kiselina) i kaustici (trihlorosirćetna kiselina, tretinon, podofilin), ne ostavljaju ožiljke ali moraju da se nanose na bradavice duže vreme.

Kiretaža je minimalno bolna i u najvećem broju slučajeva ne ostavlja ožiljke ili su oni minimalni.

Agresivnije metode koje se primenjuju kada su bradavice veće ili ne reaguju na terapiju su elektrokauter, laser, radio talasi i hirurško uklanjanje.

Mnoge biljke sadrže supstance koje deluju keratolitički pa se mogu koristiti u lečenju bradavica a to su: crni luk, smokva.

Nekoliko narodnih recepata za otklanjanje bradavica:

Gaza se natopi pivskom penom i previje ili pritisne uz bradavice. Ovo treba ponavljati svaki dan dok bradavica ne nestane.

Sok od listova i cvetova maslačka se maže svaki dan na bradavice, one počnu da tamne i na kraju otpadaju ne ostavljajući ožiljke.

Mazati bradavice ujutro i uveče ricinusovim uljem, sve dok ne nestanu.

Hronični bronhitis

Hroničan i dugotrajan kašalj uz iskašljavanje, posebno ujutro, koji se održava u periodu od tri meseca, u toku dve uzastopne godine ukazuje na hronični bronhitis ili proširenja bronha (bronhiektazije). Pri dijagnostikovanju hroničnog bronhitisa treba isključiti druga oboljenja pluća (neoplazme, hronična pneumonija, fibroza i dr.) i/ili oboljenja srca. Sadržaj koji se iskašljava može postati žuto-zelen i gnojan kod bakterijskih infekcija. U kasnijoj fazi mogu pucati alveole i razvija se emfizem, što smanjuje površinu pluća i kvalitet disanja.

Usled hroničnog bronhitisa i čestih upala nastaju bronhiektazije, propadanje zida bronha i proširenje bronha, koje postaje žariste upale. Kašalj se pojačava kod prehlada, pri jačim telesnim naporima, jačoj hladnoći.

Hronični bronhitis je u suštini banalan proces, ali je zbog čestih ponovnih pojava njegove akutne faze i dugotrajnosti nepovoljan, radi funkcionalnih poremećaja koji se nekad pojavljuju već u početku same bolesti i mogu ostati dugo latentni, a onda se manifestiraju tek pri pojavi funkcionalne insuficijencije.

U toku razvoja hroničnog bronhitisa simptomi oboljenja se sve više pogoršavaju, javljaju se znaci izraženije opstrukcije disajnih puteva, pojavljuju se znaci emfizema, respiratorne insuflcijencije, plućne hipertenzije i hipertrofije (uvećanja) desnog srca.
U stanju teške opstrukcije u disajnom sistemu, uz smanjenu osetljivost respiratornih centara, nastaje površno disanje i veoma je sporo strujanje vazduha kroz veće disajne puteve, te se ne stvaraju nikakvi znaci. Kod bolesnika s hroničnim bronhitisom u tom stanju, događa se da se teška opstrukcija u bronhima ne otkrije kliničkim pregledom, čak i kada su razvijeni znaci teške respiracijske insuficijencije.

Uzroci bolesti su veoma složeni a od brojnih faktora, pripisuje se veća ili manja uloga u nastajanju i napredovanju ove bolesti faktorima sredine u kojoj oboleli živi, konstitucionalnoj predispoziciji i genetskim faktorima.
Spoljašnji činioci su samo sekundarni faktori i potstiču razvoj bolesti. Među njima na prvom mestu je pušenje koji oštećuje disajni sistem, izaziva povećano lučenje sluzi, i dovodi do oštećenja mukocilijarnog transporta, a ujedno stimuliše nastanak konstrikcije mišićnih vlakana u zidu bronha, preko receptora i nervus-vagus-a. ćrozagađenost u gradovima i industrijskim centrima preko povećane koncentracije sumpor-dioksida i ugljen-monoksida pospešuje razvoj hroničnog bronhitisa. Prašina, specifični dimovi i gasovi u određenim industrijskim granama, takođe, deluju na razvoj ovog oboljenja.
Uloga infekcije u nastanku bronhitisa, mada nije u potpunosti objašnjena, igra važnu ulogu, a posebno u pogršanju ovog oboljenja. Osnovna patološka promena u toku bronhitisa je inflamatorna obstrukcija (edem, celularna infiltracija, proliferacija ćelija i/ili njihovo odljubljivanje, čepovi sluzi).
Prevencija:

zabrana pušenja,

promena radnog mesta tamo gde vazduh nije zagađen,

boravak na selu,

fizička aktivnost na čistom vazduhu.

Liječenje :

a) – suv kašalj se suzbija antitusicima

b) – produktivan i mukopurulentan iskašljaj, daju se mukolitici, sekretolitici i velike količine tečnosti. Obavezno antibiotike kod mukopurulentnog ispljuvka

c) – opstrukcija se leči po principima istim kao kod astme.

Perut – estetski ili zdravstveni problem

Perut je neugodna pojava koja pogađa gotovo 40 posto odrasle populacije. Iako je to medicinski problem, zdravlje čoveka nije ozbiljnije ugroženo, ali ga prate subjektivne smetnje i nelagoda. Zbog toga ljudi nerado nose tamnu odeću jer se na njoj ističe njihov problem, gube samopouzdanje i osećaju se nesigurno. Kako bi prevencija i ličenje bili što delotvorniji, treba pre svega razumeti šta je perut i zašto nastaje.

Sve počinje na koži, organu velike površine koji se stalno obnavlja – stare ćelije odumiru i ljušte se, a zamenjuju ih nove, postepeno i neprimetno. U slučaju peruti proces odumiranja ćelija toliko se ubrzava da odumrli ostaci kože počinju formirati ljuskice. Simptomi su nam svima poznati: Ljuskanje – najneugodnija je pojava ljuskica. To je znak da ćelije kože glave odumiru ubrzanim tempom, stvarajući nakupine različitih oblika i veličina. Mogu se naći na temenu, kosi, ramenima, a posebno su vidljive na tamnoj odeći.
Svrab – perut je često praćena svrbom, što je posledica lakše upale uzrokovane gljivom Pityrosporum ovale.
Crvenilo – se ređe pojavljuje, obično u težim slučajevima peruti, tj. seboreje vlasišta. Crvenilo je vidljiv znak upale, najčešće kože glave, a može se javiti i na obrvama, obrazima, iza ušiju ili na grudima.

čest uzročnik peruti je gljiva Pityrosporum ovale, koja je uobičajen stanovnik vlasišta i drugih delova kože, i koja u normalnim okolnostima ne izaziva štetne posledice. Pstaknuta određenim klimatskim ili hormonskim promenama, pa i stresom, počinje da se brže razmnožava i nakuplja na koži glave kao području najveće koncentracije žlijezda lojnica. Pojačano lučenje loja doprinosi umnožavanju gljive P. ovale, čiji produkti dovode do iritacije kože i pojačanog odumiranja ćelija, a kao rezultat se javlja perut.

Perut je obično ograničena na kožu glave, a tipični simptomi su pojava belih ili sivih ljuskica i svrab . Iako je ozbiljnija perut ili seboroični dermatitis (seboreja) najčešće lokalizirana na koži glave, moguća je i oko obrva, na obrazima, iza ušiju ili na grudima, a prepoznaje se po masnim žutim ljuskicama i vlažnim crvenim područjima na koži glave.

Perut je medicinski problem koji treba liečiti – pre svega medicinskim šamponom protiv peruti, a u težim slučajevima svakako treba potražiti savet dermatologa.
Kad se jednom pojavi, perut se obično vraća i nakon lečenja. Razlog je već spomenuta gljiva Pityrosporum ovale, koju je kao prirodnog stanovnika kože gotovo nemoguće potpuno iskoreniti. Zato treba pokušati uticati na uslove koji doprinose njenom pojačanom razmnožavanju i pojavi simptoma, a ako to ne pomaže, treba odabrati kvalitetan preparat protiv peruti i redovno ga koristiti. Terapija peruti je lokalna u obliku šampona kojima se pere kosa i/ili tonici koji se nanose na kožu glave. Ti proizvodi sadrže keratoregulatore, antimikotike koji deluju na uzročnika, gljivu Pityrosporum ovale, i protiv upalne lekove koji smiruju crvenilo i svrab.

Kako postći dugovečnost?

Većina zemalja očekuje znatno napredovanje u životu starijih ljudi i očekivano trajanje života danas je duže nego pre. U čemu je tajna dugovečnosti? Kako možemo ne samo postići duži život, nego i održavati optimalno zdravlje kroz godine i za vreme starosti?

I s individualnog stanovišta i sa socio-ekonomskog gledišta, važno je prilagoditi život godinama i godine životu.

Postoje mnoge fizičke, psihičke, socijalne promene i promene u sredini koja nas okružuje koje se javljaju s godinama. Fiziološki problemi povezani su s niskim unosom hrane, probavnim smetnjama, smanjenim osćajem za ukus i miris i oštećenjem mentalne funkcije.

Hronične bolesti i oštećenja, kao što su artritis, hipertenzija i moždani udar, srčana oštećenja, respiratorni problemi, dijabetes, rak i osteoporoza, mogu delovati na kvalitet života starije populacije. Dokazan je uticaj isehrane na razvoj, osetljivost i posledice tih bolesti.

Neophodan sklad bolesti i ishrane

Prof. Christine Williams, University, UK: Što duže živimo, ishrana menja svoju ulogu u prevenciji hroničnih bolesti. Ishrana kod akutno bolesnih starijih pacijenata isto je naglašena i potrebna su dalja istraživanja u pogledu akutnih i hroničnih prehrambenih potreba starijih ljudi.

Uloga ishrane u zaštiti zdravlja i kvalitetnog življenja, s kvalitetnom ishranom u mladosti i srednjim godinama, takođe pridonosi sposobnosti starijih ljudi da se oporave od bolesti. Bez obzira na to žive li stariji ljudi u vlastitom domu, u bolnici ili u domovima, neishranjenost je povezana s povećanjem osetljivosti na infekcije i smanjenim kvalitetom života .

U svakom životnom dobu, bez obzira na godine ili fiziološke promene, organizam zahteva za normalno funkcionisanje podmirenje prehrambenim i zaštitnim materijama.

Uopšte se prihvata da se energetske potrebe smanjuju s godinama i da apetit postaje manji. Poboljšani unos prehrambenih materija poboljšava prehrambeni status, vodi do bolje otpornosti organizma i može povećati raspoloženje i bolje opšte stanje čoveka.

Specifični manjak zaštitnih materija uključuje vitamine B6, B12, folate, vitamin D i kalcijum. Npr. starenje je povezano s manjom delotvornosti esencijalnih prehrambenih materija, kao što je smanjena sposobnost sinteze vitamina D u koži i smanjena apsorpcija prehrambenih materija.

Pravilna ishrana pospešuje ozdravljenje

Prehrambeni antioksidansi, kao vitamin C i E, i druge supstance u voću i povrću imaju zaštitnu ulogu u smanjenju rizika od raka. Stariji ljudi imaju veću potrebu za unošenje pojedinih prehrambenih materija i njihovu sigurnu nadoknadu kod hroničnih ili akutnih bolesti.

Kod starijih osoba problemi su često povezani sa slabom dijagnozom pothranjenosti, zanemarivanjem prehrambenih ispitivanja i procenom pregleda i prevladavanja pothranjenosti kod bolničkih pacijenata i pristupom koji pogoršava njihovo stanje za vreme boravka u bolnici. Bolja briga za starije i provođenje potrebnih prehrambenih mera mogu ubrzati oporavak starijih osoba i smanjiti cenu lečenja.

Budući cilj nauke i medicine nije samo produžiti život, nego i smanjiti vreme koje ljudi provode bolesni ili nesposobni. Zdravo starenje uvek je teško za one koji žive u siromaštvu, ali kvalitetna ishrana, vežba i izbegavanje pušenja mogu omogućiti ljudima da ispune svoj potencijal i postignu optimalno zdravlje.

Koliko cink pomaže kod prehlade?

Cink je važan mineral, važan za funkcionisanje i formiranje mnogih enzima u telu.Važan je za izgradnju blokova naslednog materijala. Važan je u formiranju strukture hormona kao što su insulin, hormon rasta i za pravilno funkcionisanje imunog sistema.Pomaže bržrm zarastanju rana.Ima ulogu u metabolizmu proteina, ugljenih hidrata i masti, ali se ne stvara i ne čuva u telu već mora da se unosi ishranom.

Cink senalazi u velikom broju namirnica, najviše ga ima u ostrigama, veše u crvenom nego u belom mesu i mlečnim proizvodima. Cela zrna žitarica (neglazirne) i leguminoze obezbeđuju umerene doze cinka.

Sadržaj cinka u 100gr: govedine 8.7mg , šunke 2.3mg , sira 2.3mg , kuvanim jajima 1.3mg , crnom hlebu 1.8mg , mleku 0.4 mg , pateu od đigerice 2.9 mg , ostrigama 70.0mg.

Deficit cinka se odražava na usta, kožu i crevnu floru. Gubitak osećaja ukusa je najčešće vezan za nedostatak cinka. Nedostatak cinka se češće javlja kod ljudi koji ne jedu meso i proizvode životinjskog porekla. Preporučena dnevna doza cinka je 7.0mg dnevno za žene i 9.5mg za muškarce. Takođe se ne preporučuj uzimanje više od 30mg. cinka dnevno. Veće količine cinka izazivaju muku, gađenje, povraćanje, proliv i groznicu. Dugotrajno povećano unošenje cinka izaziva veću apsorpciju gvožđa, bakra i mangana i smanjuje imuni odgovor. Preporučuje se oprez prilikom unošenja namirnica bogatih cinkom.

Cink i prehlada – postoje brojne studije koje tvrde da je cink efikasan u prevenciji prehlade tako što npr. inhibira širenje virusa ili podstičući imuni sistem. U skorašnjem istraživanju kojim je bilo obuhvaćeno 2000 dobrovoljaca koji su par dana uzimali tablete cinka i bili izloženi virusima prehlade utvrđeno je da se kod njih prehlada samo odloženo pojavila. Značajan broj studija nije utvrdilo nikakav pozitivan efekat cinka u odnosu na običnu prehladu.

Prema tome ne postoje nikakvi naučni dokazi da cink može da služi u profilaksi obične prehlade.

Limun za lepotu

Preparati za lepotu dosta koštaju pa je dobro znati da u kuhinji možemo naći prijatelje lepote. Jedan od njih je limun koji pored toga što doprinosi zdravlju dodat kupkama i kremama može da koristi kao kozmetičko sredstvo.

Limun, njegov sok, ulje, kao i preparati na bazi limuna, efikasno čiste, jačaju i učvršćuju kožu i potstiču obnavljanje njenih ćelija.

Sjajni nokti: potopite nokte 10 minuta u sok od limuna. Zatim ih dobro istrljajte sunđerom natopljenim u mešavinu napravljenu od jednakih delova sirćeta i tople vode. Posle toga dobro isprati ruke.

Otkloite tamne fleke na koži – na fleke na koži natrljajte sok od limuna pre spavanja, ujutru isperite toplom vodom. Postupak ponavljajte dok fleke ne nestanu.

Nega kose: Vratite život i sjaj oslabljenoj, oštećenoj kosi bez sjaja napravivši pakovanje za kosu od 3/4 šoljice maslinovog ulja, 4 kašike meda i 3 supene kašike limunovog soka. Operite kosu, prosušite je peškirom a zatim nanesite pakovanje za kosu. Pokrite kosu plastičnom kesom pola sata, posle čega možete isprati i još jednom šamponirati kosu.

Posvetlite kosu – na kosu nanesite rastvor napravljen od 1/4 šoljice limunovog soka i 3/4 šoljice vode. Sušite kosu na suncu, čime će te aktivirati sposobnost limuna da prirodno posvetljuje kosu.

Osveživač daha – da brzo osvežite dah iz usta jednostavno nacedite par kapi limunovog soka u usta i progutajte. Citrična liselina iz limuna menja pH vrednost u ustima i na taj način ubija bakterije koje stvaraju neprijatan miris iz usta.

Kupka za opuštanje: kupka koja izuzetno opuša, čisti i zateže kožu se može jednostavno napraviti dodavanjem u kadu sok od jednog limuna i morsku so ili čaj ili eterično ulje os rumarina.

Bolji seks: kakve veze ima debljina?

Od raznoraznih serija do reklama provlači se jedna medijska poruka da treba izgledati, osećati se, ponašati se i jednostavno biti seksi. Takođe da se ne može smešati baš kao voda i ulje debljina i seksi izgled . Ovakve poruke mogu svakoga koji se bori sa viškom kilograma da oteraju u očaj, makar imao i najaktivniji libido.

Nažalost ljudi prihvataju socijalnu definiciju da je dobar izgled tela potreban za seks.

Za uzvrat kultune poruke nisu cela priča, nova istraživanja navode neka fiziološka stanja koja idu uz debljinu i koja takođe mogu uticati na seksualnu energiju, dalje smanjujući seksualne želje onih koji imaju višak kilograma. Dobra vest je da možete da utičete na neke promene vašeg tela uključujući i kako razmišljate onjemu, kako bi ste pojačali vaš libido.

Možete da :

Izgubite makar 5 suvišnih kilograma, kako bi ste stimulisali seksualne hormone

Jedete hranu veće nutricionalne vrednosti, koja kontroliše holesterol i nivo šećera u krvi

Upražnjavate fizičke aktivnosti, kako bi ste ubrzali cirkulaciju krvi

Možete da čitate neke erotske priče

Prihvatite svoje telo kojih god da je dimenzija

Verujte u svoju senzualnost

Kako započeti? Počnite od otkrivanja fizičkih i psiholoških prepreka koje bi mogle da ometaju vaš seksualni život.

Kako debljina smeta seksualnom nagonu?

Prema novijim studijama više od 30% osoba sa viškom kilograma traži pomić jer ona utiče na njihov seksualni život a ovaj problem može biti otkriven kroz pregled opšteg zdravlja i otkrivanja stanja koja su često povezana sa prekomernim kilogramima.

Stanja kao što su povišen holesterol i rezistentnost na insulin ( rani indikator dijabetesa tipa2), mogu da utiču na pojavu impotencije koja utiče na smanjenje seksualne želje. Oba ova stanja za posledicu imaju zapušenje sitnih arterija penisa, što može da izazova impotenciju i disfunkciju erekcije.

Čovek koji ima probleme sa erekcijom vrlo brzo gubi želju za seksom. Seksualna želja može biti smanjena i kod žena zbog istog problema, kod žena mogu biti zapušeni sitni krvni sudovi koji nose krv u klitoris koji je odgovoran za seksualni odgovor.

Za oba pola važi da što više imate telesnih masnoća viši je nivo prirodne hemikalija SHBG, koji se vezuje za muški hormon estosteron. Što više ima testosterona koji je vezan za SHBG, manje ga je na raspolaganju da raspiri seksualnu želju.

Ishrana i pH ravnoteža organizma

Održavanje pH ravnoteže vrlo je važno za dobro zdravlje i pravilno funkcionisanje organizma. Stanje disbalansa može imati za posledicu brojne zdravstvene probleme, kako telesne tako i mentalne. Uravnotežena pH okolina organizmu omogućava da se bori protiv različitih bolesti, dok acidoza, stanje preterane kiselosti, češći i ozbiljniji oblik disbalansa, organizam dovodi u ozbiljno stanje te narušava sve njegove sisteme. Organizam, kada se nađe u stanju acidoze, u svrhu
neutralizovanja prevelikih količina kiseline, koristi alkalne rezerve dovodeći se pri tome u stanje slabosti.
Koncept pH ravnoteže kao uzroka bolesti nije nov. Još 1933. doktor William Howard Hay objavljeju knjigu A New Health Era u kojoj objašnjava kako su sve bolesti rezultat autointoksikacije (samotrovanja) uzrokovane akumulacijom kiselina u organizmu.
Šta je to pH?
pH je mera aciditeta (kiselosti) illi alkaliteta (baznosti) rastvora. Meri se u skali od 0 do 14, gde pH 7 označava neutralni rastvor (voda), pH vrednosti ispod 7 označavaju kiselu, a iznad 7 baznu sredinu rastvora.
Voda je najprisutniji sastojak ljudskog tela, ona sačinjava 70 % organizma, pa nije ni čudno da je pH ravnoteža organizma uspostavljena kada se pH vrednost kreće u rasponu od 6 – 7,5.

pH ravnoteža ustvari predstavlja ravnotežu pozitivno nćlektrisanih jona (kisele baze) i negativno
nćlektrisanih jona (bazne). Telo se stalno bori kako bi održalo ovu ravnotežu, kada je ona narušena javljaju se razni zdravstveni problemi.
Uzroci i posledice acidoze
Najčešći uzrok acidoze danas je neadekvatna ishrana. Sve više ljudi prelazi na tzv. zapadnjački tip ishrane koja uključuje velike količine mesa, jaja, mleka i mlečnih proizvoda, zatim namirnice bogate belim brašnom i šećerom, velike količine gaziranih pića, a male količine svežeg povrća. Sve navedene namirnice, koje se u ovom tipu ishrane konzumiraju u većim količinama, razgradnjom daju produkte koji zakiseljavaju organizam. Nasuprot tome, povrće i voće, koji su
u ovoj prehrani zastupljeni u mnogo manjoj meri, razgradnjom daju produkte koji povećavaju alkalne rezerve organizma.

Narušavanju pH ravnoteže organizma uveliko pridonose i neki, u svakodnevnom životu sve prisutniji, lekovi, veštački zaslađivači i konzervansi.
Za razliku od nekih bolesti na čiji razvoj i tok ne možemo uticati, npr. otkazivanje bubrega ili jetre, koji takođe mogu biti uzrok acidoze organizma, na gore navedene činioce može se uticati. Potrebno je samo promeniti loše navike u ishrani i životne navike.

U stanju acidoze, organizam «posuđuje» minerale- kalcijum, kalijum, magnezijum – iz vitalnih organa i kostiju kako bi neutralisao kiselinu i uklonio je iz organizma. S druge strane, ukoliko se višak kiseline ne uklanja iz organizma dolazi do autointoksikacije organizma.

Acidoza može uzrokovati:
kardiovaskularna oštećenja, uključujući konstrikciju (sužavanje) krvnih sudova i redukciju kiseonika
povećanje telesne mase, debljanje i dijabetes
probleme sa bešikom i bubrezima
slabljenje imunosnog sistema
nakupljanje slobodnih radikala
prerano starenje
osteoporozu
zapaljenje zglobova i mišića
hronični umor

Nedavno sprovedena sedmogodišnja studija na 9000 žena pokazala je da su one žene koje su imale hroničnu acidozu bile mnogo rizičnije na razvoj osteoporoze u odnosu na žene koje su
imale normalne pH vrednosti. Naučnici koji su sproveli ovu studiju smatraju da je prevalencija frakture kuka među srednjevječnim ženama rezultat acidoze uzrokovane ishranom
bogatom proteinima životinjskog porekla i siromašnom povrćem.
Organizam je sposoban da pravilno asimilira minerale i nutrijente samo ukoliko je njegov pH uravnotežen. Stoga Vam se može desiti da se organizam, bez obzira što unosite sve potrebne nutrijente i imate pravilno izbalansiranu ishranu, ponaša kao da je u stanju deficita. Ukoliko ne dobijate željene rezultate od svoje pravilno izbalansirane i nutrijentima bogate ishrane, ili od korišćenja suplemenata u ishrani, pokušajte da se testirate na acidozu.
Kako se testirati na acidozu? Sami kod kuće možete da napravite jednostavan test kako bi uvrdili da li je pH vrednost vašeg organizma uravnotežena.

Koristeći pH papiriće, proverite pH Vaše mokraće i sline. Ukoliko se pH vrednost mokraće ujutro kreće u rasponu od 6-6,5, a uveče od 6,5-7, Vaše telo funkcioniše unutar zdravog nivoa. Ukoliko se pH Vaše sline tokom čitavog dana zadržava u vrednostima između 6,5 – 7,5, Vaše telo takođe funkcionše unutar zdravog nivoa. Najbolje vreme za testiranje pH vrednosti je sat pre i dva sata posle obroka, dva puta nedeljno.

pH urina pokazuje koliko dobro Vaš organizam asimilira minerale, posebno kalcijum, magnezijum, kalijum i natrijum. Oni su tzv. kiselinski puferi jer ih telo koristi u kontroli nivoa kiseline. Ukoliko je nivo kiseline prevelika, telo je neće moći izbacivati nego će je skladištiti u tkivima (autointoksikacija) ili neutralizirati navedenim mineralima koje će uzeti iz vitalnih organa.

pH sline pokazatelj je aktivnosti probavnih enzima, pogotovo aktivnosti jetre i želuca.

Mlečni proizvodi smanjuju rizik od metaboličkog sindroma

Iranski istraživači sugeriršu da unos mlečnih proizvoda smanjuje rizik od razvoja metaboličkog sindroma.

Iako istraživači nisu sigurni koja je tačno komponenta mlečnih proizvoda je odgovorna za ovakvo zaštitno delovanje, spekulišu da bi određenu zaštitnu ulogu mogao imati kalcijum.

U studiji provedenoj u Teheranu, u kojoj se istraživao unos mlečnih proizvoda i šansa za razvoj metaboličkog sindroma, sudelovlo je 827 muškaraca i žena.

Uočeno je da je incidencija metaboličkog sindroma za 29% manja među osobama koje su unosile najviše mlečnih proizvoda.

Izvor: American Journal of Clinical Nutrition

Kardiovaskularne bolesti – faktori rizika i izmene u ishrani

Faktori koji uslovljavaju kardiovaskularna oboljenja a na koje se ne može delovati su:

-starenje

-muškarci češće oboljevaju

-genetska predispozicija

Faktori na koje se može delovati su:

– pušenje

– povećan nivo holesterola, triglicerida

-povećana telesna težina, uključujući povećan stomak usled debljine

-visok krvni pritisak

-neakivnost

-dijabetes

-skonost arteriosklerozi

Promene u načinu ishrane

Pravljenje malih izmena u načinu ishrane su najjednostavniji a ujedno i najefikasniji način da smanjite rizik od kardiovaskularnih bolesti sledeći sledeće principe:

-Smanjite masnoće u ishrani, pogotovo zasićene masti

-Jedite više voća i povrća, neglaziranih žitarica i rastvorljivih vlakana

-Ako pijete alkohol onda to mora biti umereno

Masnoće – smanjivanjem količine pogotovo zasićenih masnoća u ishrani, može pomoći smanjenju koncentracije holesterola u krvi. Postoji jaka veza između povećane količine holesterola u krci i rizika od srčanih oboljenja. Normalan nivo holesterola je ispod 5.2mmol/l . Cilj bi trebalo da vam bude da 35% ukupnih kalorija koje dnevno unosite bude poreklom od masnoća, samo 10% masnoća treba da potiče od zasićenih masnoća. Takođe treba izbegavati hidrogenizovana biljna ulja, margarin i proizvode u kojima su ona zastupljena kao što su keksovi kolači. Na svkom fabričkom proizvodu treba proveriti koliko sadrže hidrogenizovanih masnoća.

Naravno masnoće ne treba potpuno isključiti iz ishrane, pogotovo omega-3 masnoće kojih ima u ribi i koje čak smanjuju rizik od kardiovaskularnih oboljenja.

Prilikom redukcije unosa masnoće koristite puter, birajte krta mesa, meso pecite na roštilju ili ga kuvajte i pecite umesto da ga pržite na ulju. Smanjite unos fabrički proizvedene hrane, jedite 2 do 3 porcije ribe umesto mesa nedeljno.
Voće i povrće je bogato mnogim osnovnim nutritijentima kao što su C i E vitamini, karotenoidi (koji su antioksidansi). Dokazano je da štite srce smanjujući oštećujući efekat holesterola na tkiva tela. Cilj bi trebao da vam bude makar 4 obroka voća i povrća dnevno.

Kako izgleda voćni obrok:

-Jedna srednje velika sveža voćka, polovina velikog grejpfruta ili parče lubenice, 2-3 manje voćke kao što je šljiva ili kajsija, šaka grožđa, jedna banana, 7 jagoda, jedna čaša voćnog soka i td.

Porcija povrća bi bila jedna zelena salata, jedan paradajz, tri kašike kuvanog povrća. Neglazirane žitarice- treba za doručak jesti cerealije, tokom dana crni hleb i neglazirani pirinač.

Rastvorljiva vlakna se nalaze u zobi, pasulju i grašku, treba ih uključiti u ishranu makar 2 do 3 puta nedeljno.

Umerereno konzumiranje alkohola, jedna čaša dnevno pogotovo crnog vina, dokazano smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, naprotiv povećano unošenje alkohola ima potpuno suprotno dejstvo.

Sojini proteini ako se unose makar 25g. dnevno smanjuju rizik od nekih formi kancera i kardiovaskularnih oboljenja. Soja je takođe odlična zamena za meso.

Bol u grudima

Bol u grudima je jedan od najcešćih simptoma koje možete da doživite. Ponekad je teško i lekarima da otkriju šta je uzrok bola u grudima i da li je on opasan po život.

Bilo koji deo grudnog koša može da prouzrokuje bol u grudima uključujući srce, pluća, jednjak, mišići, kosti i koža. Takođe zbog kompleksne inervacije našeg tela, bol u grudima može poticati od drugog dela tela kao što su organi smešteni u trbušnu duplju.

Potencionalno opasni po život uzroci bola u grudima:

Srcani udar, takode poznat kao infrkt miokarda- pojavljuje se kada se blokira protok krvi kroz arterije koje snabdevaju krvlju srce (koronarna arterija). Sa smanjenim dotokom arterijske krvi u srce, srcani mišic ne prima dovoljno kiseonika, što izaziva oštecenje i popuštanje srcanog mišica.

Tipican bol kod srcanog udara se javlja od sredine ka levoj strani grudnog koša i može se proširiti na levo rame, levu ruku, vilicu, stomak i leda. Ostali prateci simptomi su kratak dah, povecano znojenje, mucnina i povracanje. Simptomi mogu puno da variraju od osobe do osobe.

Angina pektoris izaziva bol u grudima zbog neravnoteže izmedu zahteva za kiseonikom koje ima srce i kolicine kiseonika koje stiže krvlju. Nastaje usled zadebljanja ili delimicne blokade arterija koje snabdevaju srce kiseonikom. Angina pektoris za razliku od infarkta izaziva manje ili uopšte ne izaziva oštecenje srcanog mišica. Simptomi angine pektoris kada je u stabilnom stanju se pojavljuju posle vecih fizickih napora i nestaju posle odmora ili nitro-glicerina.

Simptomi kod Angine pektoris su slicni kao kod srcanog udara ali bitna razlika je što se pojavljuju posle fizickog napora. Postaje opasna po život kada se bol pojavi tokom odmora, kada se ucestalo pojavljuje sa povecanim intenzitetom i kada bolovi ne popuštaju i posle tri uzastopno uzeta nitroglicerina u razmaku od 5 minuta. Ovo je obicno znak nadolazeceg srcanog udara.

Disekcija aorte: aorta je glavna arterija koja snabdeva krvlju obogacenu kiseonikom vitalne organe kao što su mozak, bubrezi, pluca i creva. Disekcija aorte znaci oštecenja unutrašnjih tkiva aorte, što može prouzrokovati veliko unutrašnje krvarenje i prekinuti dotok krvi u vitalne organe.

Bolovi kod disekcije aorte se pojavljuju iznenada i opisani su kao razdiruci, cepajuci bolovi. Bol se krece ka ledima ili izmedu lopatica. S obzirom da aorta snabdeva krvlju celo telo simptomi mogu da budu i kratak dah, bolovi u stomaku, nesvestica, simptomi slicni moždanom udaru.

Plucna embolija: nastaje usled zacepljenja glavnih arterija koje snabdevaju krvlju pluca.

Simptomi plucne embolije nastaju iznenadno, sa kratkim dahom, ubrzanim disanjem i oštrim bolom u sredini grudnog koša koji se pojacava sa dubokim udahom.

Spontani pneumotoraks: Ovo stanje nastaje kada vazduh dospe u prostor izmedu zida grudi i tkiva pluca. Normalno, neativan pritisak u grudnoj duplji omogucava plucima da se šire, kada se desi spontani pneumotoraks, gubi se balans u pritisku što onemogucava da se pluca šire. Ovo stanje se još zove kolaps pluca.

Simptomi pneumotoraksa je iznenadan gubitak daha, oštar bol u grudima, ubrzani rad srca, vrtoglavica, glavobolja i nesvestica.

Perforacija viskusa: je perforacija na zidu bilo kog dela gastrointestinalnog trakta, koja omogucava da vazduh prodre u abdominalnu šupljinu koji iritira diafragmu i izaziva bol u grudima.

Simptomi nastaju iznenada sa jakim bolom u abdomenu, grudima ili ledima. Bol u abdomenu se pojacava sa pokretima ili disanjem i može biti udružen sa krutim, daskastim zidom abdomena.

Bol u grudima izazvan uzrocima koji nisu opasni po život:

Prolaps srcanog zalistka: je abnormalnost jednog od srcanih zalistaka, gde on propada u srcanu komoru tokom kontrakcije. Kada se to desi mala kolicina krvi se vraca u srce.

Obicno nema nikakve simptome, ali se kod nekih ljudi javlja ubrzan rad srca i bol u grudima. Drugi simptomi mogu biti zamor, lake glavobolje i kratak dah, takode je anksioznost veoma cesta kod ovih bolesnika. Komplikacije mogu biti infekcije srcanih zalistaka, nenormalan srcani ritam, migrene i mini moždani udar.

Akutni perikarditis: je zapaljenje srcane maramice.

Tipican bol kod perikarditisa je opisan kao oštar ili uporan bol u sredini grudnog koša koji se pojacava sa dubokim udahom. Bol može biti veoma slican kao kod srcanog udara ali ono što je tipicno je da se pogoršava u ležecem položaju jer zapaljen perikard (srcana ovojnica) je u direktnom kontaktu sa srcem i izaziva bol, bol se smanjuje kada se bolesnik povije unapred jer se stvara prostor izmedu perikarda i srca.

Pneumonija je infekcija pluca kod koje se javlja bol u grudima usled zapaljenja pluca.

Na pneumoniju se može posumljati kada se bolovi u grudima javljaju posle dugotrajnog upornog kašlja.

Oboljenja jednjaka mogu izazvati bol u grudima koji veoma podsecaju na simptome srcanog udara.

-Poremecaj kod koga se kiseli digestivni sokovi iz stomaka vracaju u jednjak, što izaziva gorušicu a ponekad i bolove u grudima.

Pored bola u grudima, gorušice simptomi mogu biti i bolno gutanje, preterano lucenje pljuvacke, pritisak i tup bol u grudima.

• Zapaljenje jednjaka i spazam jednjaka koji nastaje usled kontrakcija glatkih mišica jednjaka.

Kod zapaljenja jednjaka javljaju se poteškoce prilikom gutanja, bol u grudima se javlja iznenada i ne olakšavaju ga antacidi.

Kod spazma jednjaka bol u grudima je tup koji se javlja na mahove, javlja se u sredini grudnog koša a može se kretati ka ledima, vratu ili ramenima.

Zapaljenje medurebarnih mišica, koji se javlja u sredini grudi koji se krece od tupog do oštrog bola koji se pojacava tokom udisaja i pokreta.
Herpes zoster, osip koji obicno zahteva mali deo tela a bol koji je cesto veoma oštar je obicno vezan za deo tela koga je zahvatio osip.

Ukoliko imate jak, razdiruci, stežuci bol ili osecate pritisak u grudima koji traje duže od nekoliko minuta odmah zovite hitnu pomoc, ne pokušavajte da se sami dovezete do prve bolnice.

Sprečite bol u nogama

Cirkulacija krvi omogućava snabdevanje tkiva i organa kiseonikom. Krv obogaćena kiseonikom dolazi u tkiva arterijama a vene vraćaju krv sa malo kiseonika u srce i pluća. Kada se protok venske krvi uspori, krvni sudovi se šire i javljaju se tegobe: bol, teške noge, osećaj umora.

Da bi ste umanjili ili sprečili ove simptome potrebno je:

Kontrolisati telesnu težinu – suvišni kilogrami povećavaju pritisak na vene nogu, pa je potrebno preći na uravnoteženu ishranu sa manje životinjskih masti a sa više celuloze koje ima u voću i povrću. Treba piti najmanje dve lire vode dnevno čime se sprečava zatvor i pročišćava organizam.

Tuširajte se hladnom vodom – treba tuširati noge hladnom vodom od gležnjva do prepona i masirati ih prema gore prirodnim uljima koja sadrže ruzmarin.

Odbacite cigarete i alkohol – jer štete disajnim putevima, plućima, mozgu, srcu i krvnim sudovima.

Krećite se – brzo hodanje, plivanje, vožnja biciklom, ples….sve su to aktivnosti koje jačaju krvotok. Ne zadržavajte se predugo u istom mestu i uvedite vežbe (bar 30 min. dnevno).

Ako mnogo vremena provodite sedeći ne pebacujte nogu preko noge, kada možete podmetnite klupicu pod stopala, povremeno prošetajte i kružtie stopalom ispod stola.

Ako radite u stojećem položaju obujte prikladne cipele (peta ne treba da je višlja od 2 do 3 cm.), nosite udobnu odeću i elastične čarape.

Kad god imate priliku postavite jastuk ispod gležnjeva.

Za lošu cirkulaciju se preporučuju neke lekovite biljke npr. indijski kesten, raznorazne preparate za poboljšanje cirkulacije možete naći u biljnim apotekama.

Klonite se izvora toplote, izbegavajte sunčanje, depilaciju vrućim voskom, saunu, centralno i podno grejanje jer pogoduju širenju krvnih sudova.

Mnogi lekovi, konkretno pilule za kontracepciju mogu izazvati probleme sa venama pa treba konsultovati lekara.

Kontrolišite krvni pritisak, nivo holesterola u krvi i jednom godišnje uradite elektrokardiogam (EKG).

Sporedni efekti hemoterapije

Hemoterapija je korišćenje određenih lekova za lečenje bolesti. Premda se operacijom ili radijacijom uništavaju ili oštećuju ćelije raka u određenom delu, hemoterapija deluje na celo telo. Lekovima koji se koriste u hemoterapijom se mogu uništiti ćelije raka koje su metastazirale ili se raširile u delove tela koji su daleko od primarnog tumora. U hemoterapiji se koristi više od 100 različitih lekova u različitim kombinacijama. Iako se svaki od tih lekova može koristiti pojedinačno u lečenju raka, uopšteno njihovo dejstvo je snažnije kada se koriste kombinovano. Tako da se hemoterapija propisana za svakog pacijenta posebno, najverovatnije sastoji od više od jednog leka. ovo se zove kombinovana hemoterapija i pretstavlja kombinaciju lekova sa različitim delovanjem kako bi ubili što više kancerogenih ćelija i smanjili verovatnoću da pacijent postane rezistentan na određenu vrstu leka. Lekar određuje vrstu kombinacije lekova, njihove kombinacije i dužinu trajanja tretmana koji je najbolji za pacijenta. Sve ove odluke u vezi lečenja hemoterapijom zavise od tipa raka, njegove lokacije, koliko se razvio, kako on utiče na vaše normalne telesne funkcije i generalno zdravlje.

Lekovi koji se koriste u hemoterapiji su napravljeni da uništavaju ćelije raka koje se brzo razvijaju, ali pošto ovi lekovi putuju kroz celo telo, mogu da utiču na normalne, zdrave ćelije. Sporedni efekti se javljaju usled oštećenja zdravih tkiva.

Konstipacija – mnogi usled hemoterapije pate od konstipacije (zatvora), mada se ona može pojaviti usled smanjene aktivnosti, usled smanjenog unosa hrane, ili usled uzimanja lekova koji smanjuju bol. Ukoliko zatvor traje duže od 2 dana obratite se vašem lekaru, možda će te morati da koristite neke laksative. Kako bi ste sprečili ili olakšali zatvor pijte svakodnevno puno tečnosti, pogotovo je dobro da pijete tople napitke. Jedite što više namirnice koje sadrže celulozu, npr. cerealije, sveže ili kuvano povrće, voće. Povećajte svoje fizičke aktivnosti, dovoljna je šetnja ali o tome konsultujte lekara.
Najčešći sporedni efekti su muka…gađenje i povraćanje, opadanje kose, iscrpljenost, povećana sklonost ka krvarenju i pojavi modrica, povećana sklonostka infekcijama.
Pacijenti različito reaguju na hemoterapiju, neko ima tek poneki sporedni efekat a neki ni jedan, a izraženost sporednih efekata takođe varira od osobe do osobe. Lekar vam može prepisati neke lekove koji će sprečiti neke sporedne efekte hemoterapije, u svakom slučaju treba da razgovarate sa njim o tome kakvi se kod vas javljaju simptomi posle hemoterapije, koliko su izraženi, koliko dugo traju i kada su ozbiljni da treba da pozovete lekarsku pomoć.

Slab apetit – možda će biti dana kada nećete moći da jedete zbog mučnine ili zbog problema sa ustima (suva usta) ili grlom.

Ako je nedistatak apetita vaš problem probajte ovo:

Uzimajte male obroke ili čak zalogaje kad god zaželite, ne morate da jedete strogo 3 obroka dnevno. Uzimajte raznoliku hranu, probajte nove recepte. Kad god je moguće izađite u šetnju pre obroka, možda će vam povratiti osećaj gladi. promenite uobičajenu rutinu tokom obroka, npr. napravite romantičnu atmosveru sa svećama ili promenite mesto gde uobičajeno jedete. Jedite sa prijateljima ili članovima porodice a kada ste sami gledajući TV ili slušajući radio.

Gubitak kose – svi lekovi koji se koriste tokom hemoterapije ne izazivaju gubitak kose, kod nekih vlasi postaju samo tanje, što može da primeti samo dotična osoba. Ipak opadanje kose može da bude veoma izraženo ali je uglavnom privremeno a kosa ponovo izraste na mestima gde je opala po završetku terapije. Opadanje kose (često i drugih dlaka na telu), se ne javlja odmah, mnogo je češće posle nekoliko tretmana. Kada se pojavi može biti ili postepeno ili opada u pramenovima, a kosa koja preostane je bez sjaja i suva.

Pomaže da: koristite blage šampone, meke četke za češljanje, kad god je moguće ne koristite fen, nemojte farbati kosu, fenirati je. Ošišajte se na kratko, tako će vam kosa izgledati punije i i lakše će te je održavati kada se pojavi njeno proređivanje.

Simptomi povezani sa nervima – neki lekovi mogu izazvati simptome periferne neuropatije:gubitak ravnoteže, nespretnost, probleme da podignete neki predmet ili kod zakopčavanja dugmeta, problemi tokom hodanja, bočovi u vilici, nagluvost, stomačni bolvi, zatvor.

Neki od lekova koji se koriste u hemoterapiji deluju na nerve i mišiće, čineći ih slabim, umornim i bolnim. Ovi problemi su često obeshrabrujući, ali u većini slučajeva nisu opasni, privremeni su i vrlo brzo osećate poboljšanja. U svakom slučaju ako ih osetite, treba da konsultujete lekara koji će možda odlučiti da vas na neko vreme odmori od hemoterapije.

Uticaj hemoterapije na kožu – mogu se javiti manji problemi sa kožom tokom tretmana kao što je crvanilo kože, perutanje, suva koža i akne.

Neki lekovi koji se koriste u hemoterapiji mogu da potamne kožu, ova promena boje nestaje par meseci po prestanku terapije. Ipak obavestite odmah svog lekara ako tokom primanja hemoterapije ili odmah posle osetite jak svrab, ako vam se pojavi osip ili imate probleme sa disanjem. Ti simptomi mogu da ukažu na alergijsku reakciju, koja treba hitno da se tretira.

Iscrpljenost i osećaj umora je najčešći nus efekat hemoterapije. Može da varira od osrednje letargije do potpunog osećaja iscrpljenosti. Osećaj iscrpljenosti je obično najjači na početku i na kraju ciklusa tretmana, nestaje potpuno kada se završi sa hemoterapijom.

Problemi sa bubrezima – neki lekovi iritiraju ili nanose privremena ili trajna oštećenja bubrega. Zbog toga urin može da promeni boju (postaje narandzasta, crvena ili tamno žuta), i dobija jak miris lekova. Simptomi o kojima treba da obavestite lekara su: osećaj peckanja ili bol tokom mokrenja, često mokrenje, crvenkast ili krvav urin, groznica.

Ove probleme možete smanjiti ili sprečiti pijući što više tečnosti.
www.cancer.org

Zaštitite se od prehlade

Odrastao čovek se prehladi u proseku 2 do 4 puta godišnje, a deca čak 6 – 10 puta. Prehladu – zapaljenje sluznica nosa i ždrela iyayiva rinovirus, koji koristi hladnoću kako bi se naselio u sluznicu nosa i izazvao zapaljenje.Usled oštećenja sluznica disajnih putea završetci živaca ostaju nezaštićeni, pa usled toga osećaj bola i pritiska. Bolest uzrokuje pojačano lučenje sekreta pa se javlja otežano disanje.

Simptomi su: zapušen nos, sekret iz nosa, kijanje, suzenje, često glavobolja, teškoće sa disanjem, povišena telesna temperatura.

Ipak, mogu se preduzeti mere zahvaljujući kojima možemo spreciti pojavu virusnih infekcija disajnih puteva.

Kada izlazite po hladnoći, obucite se odgovarajuće, najbolje slojevito, tako da možete da skinete nekoliko slojeva odeće ako vam postane vruće.

često perite ruke – virusi prehlade se prenose dodirivanjem zaraženih predmeta, rinovirusi mogu da prežive 1 – 3 sata na rukama ili raznim predmetima. Temeljno perite sapunom posebno područja između prstiju i ispod noktiju, gde se najčešće nastanjuju virusi.

Pojačajte odbranbeni sistem: od čajeva su se posebno dobro pokazale ehinacea, koja ima imunostimulativno delovanje a može se nabaviti u obliki čajeva, tinkture i ekstrakta, i uncaria i to kora žute uncarie.

Voće i povrće koje ima imunostimulativno dejstvo jer sadrži vitamin C je: kivi, banane, agrumi, celer, grašak, brokule, zelena salata, spanać. Povrće treba kuvati što kraće jer se količina vitamina C smanjuje 25 do 60 posto tokom kuvanja.

Namirnice koje smanjuju odbrambene sposobnosti organizma su slatkiši ( keks, kolači, šećer) i hrana bogata mastima (suhomesnati proizvodi, zreli sirevi, crveno meso). Treba izbegavati sva jako začinjena jela i prejedavanje jer dugotrajno varenje hrane, smanjuje sposobnost odbrane organizma od infekcija.

Izbegavajte hroničan stres, pod stresom se u krvi nalaze velike količine hormona kao što su kortzol i adrenalin koji dovode do oslabljenog prirodnog odbrambenog sistema.

Vazduh u prostorijama u kojima boravite treba da bude umereno vlažan što se jednostavno postiže držanjem posuda sa vodom iznad peći ili uz radijatore. Suv vazduh nadražuje sluynice disajnih puteva, izaziva sitna oštećenja gde se naseljavaju virusi.

U sezoni prehlade i gripa treba izbegavati gužve, tj. zatvorene prostorije u kojima boravi puno ljudi. Izbgavajte grljenje, ljubljenje i udisanje vazduhau blizini obolele osobe.

Ciste na janicima

Jajnici kod žena imaju dve funkcije da stvaraju zrela jajašca i proizvode hormone. Sadrže nezrela jajašca koja se razvijaju i sazrevaju tokom perioda polne zrelosti žene sve do menopauze. Svakog meseca sazri jedno, retko dva jajašca koji se odvajaju od jajnika i nalaze svoj put do Falopijeve tube, gde može da bude oplođeno ako do njega dospe spermatozoid.

Druga uloga jajnika je stvaranje ženskih hormona estrogena i progesterona.

Ciste se mogu razviti unutar jajnika, one predstavljaju šupljine ispunjene tečnošću, čvrstom materijom ili kombinacijom obe i skoro su uvek benigne. Mogu se razviti tokom jednog meseca , a mogu da se rasprsnu i same od sebe nestanu ali kada dostignu veće razmere retko kad nestaju same.

Kakvi su simptomi kod ciste na jajnicima?

Većina žena koje imaju cistu ili ciste na jajnicima nemaju nikakve simptome pa su nesvesne njihovog prisustva. Može pojaviti bol u donjem delu stomaka ukoliko cista pukne, uvrne se ili se javi krvarenje unutar ciste. Ukoliko je cista velika može da vrši pritisak na bešiku ili creva, pa stvara nelagodnosti (češće mokrenje i bol u stomaku) kao i bol tokom seksualnog odnosa.

Ovarijalne ciste često daju simptome nekih drugih oboljenja ili stanja utičući na organe smeštene u karlici. Nekada simptomi ciste na jajnicima mogu u stvari da budu rani simptomi raka jajnika. Ipak su ciste česte kod žena između 30 i 40-te godine života, dok je rak jajnika retko oboljenje od koga oboljevaju žene preko 50-te godine života.

Dijagnostikuju se pregledom ultrazvukom i ginekološkim pregledom (veće ciste). Lečenje zavisi od veličine ciste, da li se nalazi samo na jednom ili oba jajnika, od neugodnosti koju nosi i starosti žene. Ukoliko sama ne nestane tokom nekoliko meseci ginekolog može da predloži otklanjanje ciste. Ciste se često otklanjaju laparaskopijom, mada se sve ciste ne mogu ukloniti na ovaj način.

Ukoliko je potrebno da se otkloni čitav jajnik to ne utiče na normalan menstroalni ciklus i proizvodnju hormona.

Jogurt protiv neprijatnog daha

Ako ste probali pepermint, osvežavajuće i dezinfekcione vode za usta, razne paste za zube ali vam je dah iz usta još uvek neprijatan možda treba da preskočite nešto od preteranih mera higijene i pozabavite se ishanom.

U maloj studiji, koju su preduzeli japanski naučnici, ispostavilo se da se svakodnevnim unošenjem jogurta smanjuje količina sastojaka u ustima koji su glavni krivci za neprijatan miris iz usta.Takođe smanjuje naslage – plak na zubima i sprečava gingivitis.

Zadah iz usta prouzrokuju anaerobne bakterije, koje žive na sluzokoži usta (najviše ispod jezika) i proizvode isparljiva sumporna jedinjenja, jedan od njih vodonični sumpor daje dahu neprijatan miris koji potseća na pokvarena jaja.

Grupa naučnika iz Japana je došla na ideju da prouči dejstvo jogurta, zbog njegovog efekta na sprečavanje gastrointestinalnih problema i indikacije da smanjuje verovatnoću zubnih kvarova, što ih je navelo na pomisao da je jogurt dobar uopšte za oralno zdravlje.

U studiji je učestvovalo 24 dobrovoljaca, svi su dobili indentične instrukcije o higijeni zuba, načinu ishrane i uzimanju medikamenata. U početnoj fazi studije, učesnici su zamoljeni da ne konzumiraju jogurt i proizvode koji sadrže laktobacil, kao što je sir i zakišeljeno povrće.

Tokom druge faze, uzimali su 90g jogurta, dva puta dnevno. Tokom istraživanja od svake osobe su sakupljani i čuvani uzorci pljuvačke i naslaga sa i ispod jezika i merena je koncentracija isparljivih sumpornih jedinjenja. Ova merenja su pokazala da se posle 6 nedelja uzimanja jogurta količina vodoničnog sumpora smanjila za 80%. Tako su došli do zaključka da 2 jogurta dnevno deluju u borbi protiv neprijatnog daha iz usta.

Pored ovoga takođe je utvrđrno da su se smanjila zubne naslage i nestao ili ublažio gingivitis, posle faze konzumiranja jogurta upoređeno sa početnim stanjem u ustima i tokom faze ne konzumiranja jogurta. Broj bakterija u ustima je ostao isti.

Objašnjenje ove teorije bi moglo da bude da se usled uzimanja jogurta neke vrste bakterija koje stvaraju neprijatan dah zamenjuju dobrim vrstama koje se nalaze u jogurtu.

Lubenica nije samo šećerna vodica

Ima dosta podataka koji navode na zaključak kako lubenica izvorno potiče s ruba pustinje Kalahari. Poznati istraživač David Livingstone 1850 godine ju je tamo našao u izobilju!

Zemlja lubenice je Kina jer je i sada jedan od najvećih proizvođača. Tokom 13 stoleća Maori su lubenicu doneli u Evropu gdje je i danas ima u svim toplim klimatima, a putem robova – otišla je u Ameriku Na osnovu podataka USDA za 1997 godinu, lubenica se kultiviše u 90 zemalja sveta pa i u našoj.

Vrlo je ukusno vodenasto voće, tamnozelene ili šarene kore i crvene ili žute sredine, težine do 10 kg i više. Plod sadrži preko 90% vode, vrlo malo belančevina i 10% voćnog šećera. Od vitamina sadrži karotine, vitamine grupe B i malo vitamina C. Od minerala sadrži kalijum, magnezijum, fosfor, kalcijum, cink, gvožđe i bakar. Dobar je izvor beta karotena i likopena.

Energetska vrednost u 100 grama iznosi 88 kJ (21 kcal). Zbog velikog sadržaja vode odlično gasi žeđ. U ishrani se koristi sveža, u voćnim salatama i za pravljenje slatkog. Povoljno deluje na rad organa za varenje i izlučivanje vode iz organizma.